Nakon smrti ratobornog sjevernokorejskog „dragog lidera“, Južna Koreja ponovo razmatra ideju o ujedinjavanju poluostrva.
Osiromašenom i neuhranjenom stanovništvu Sjeverne Koreje, ujedinjenje bi nesumnjivo popravilo životni standard, ali je manje jasno kakvu bi korist od toga imala Južna Koreja.
Južna Koreja više nego bilo koja druga država osjeća prijetnju od Sjevera. Susjedi su razdvojeni od 1945, i još su tehnički u ratu. Lideri Južne Koreje ne znaju šta ih čeka nakon smrti Kim Džong Ila. Predsjednik Li Mjung Bak je nakon objave vijesti stavio vojsku u stanje pripravnosti, očigledno strahujući od potencijalno nasilnog previranja na tajnovitom, nuklearno naoružanom Sjeveru.
Od kada je došao na vlast 2008, Li (70), bivši izvršni direktor kompanije Hjundai, zauzeo je oštar pristup prema nepredvidivom Sjeveru, piše magazin „Tajm“. Promijenio je gotovo desetogodišnju „sunčanu politiku“ Juga prema Pjongjangu, koja je imala za cilj da ubijedi Sjever da se bolje ponaša. On je pomoć svoje države uslovio odustajanjem Pjongjanga od programa nuklearnog oružja. Sada kada više nema Kima, Li bi mogao iskoristiti priliku da izgladi odnose, navodi „Tajm“.
Model Hong Konga ili Njemačke?
Ideja o ujedinjavanju je prisutna u nacionalnoj svijesti Južne Koreje još od kada su se države razdvojile na kraju Drugog svjetskog rata, iako danas podrška naroda takvom uređenju proističe više iz političke korektnosti nego iz stvarnog ubjeđenja da će život biti bolji ako se spoje.
Brzo ujedinjenje, kakvo je Njemačka iskusila 1990, moglo bi finansijski uništiti Južnu Koreju, ocjenjuje agencija Rojters. Kada je Zapadna Njemačka integrisala Istočnu Njemačku, trošak apsorbovanja siromašnije države je bio ogroman, piše „Tajm“. A razlika u bogatstvu između Južne i Sjeverne Koreje je puno veća nego što je bila između Istočne i Zapadne Njemačke. Izlaženje u susret navalici Sjevernokorejaca, 20 puta siromašnijih od njihovih južnih susjeda, koštalo bi više od bilion dolara, stoji u Rojtersovoj analizi.
Ujedinjenje dviju Koreja značilo bi izlazak miliona stanovnika Sjeverne Koreje iz siromaštva
Navodi se da je bolje rješenje ograničeno približavanje poput povratka Hong Konga Kini 1997. godine.
Ujedinjenje dviju Koreja značilo bi izlazak miliona stanovnika Sjeverne Koreje iz siromaštva, a njihovi prihodi bi u najmanju ruku bili udesetostručeni. S druge strane, to bi vjerovatno usporilo rast Južne Koreje u narednih 10 godina pa i duže.
Postepeno, fazno približavanje bilo bi mnogo lakše izvesti na papiru nego u stvarnosti, a ako bi do ujedinjenja došlo iznenada, kao što se dogodilo padom Berlinskog zida, možda bi bilo nemoguće kontrolisati protok ljudi i novca.
Njemačka se često navodi kao očigledan presedan. Poput dvije Koreje, Istočna i Zapadna Njemačka su bile podijeljene ratom, političkom ideologijom i ekonomskim modelima. Mediji u Južnoj Koreji su objavili da su njemački akademici i bivši zvaničnici u novembru boravilu u Seulu radi konsultacija o ujedinjavanju.
Međutim, taj model bi bio preskup za Koreju.
Kada su se ujedinile dvije Njemačke 1990, Zapadna Njemačka je imala oko tri puta više stanovnika od Istočne Njemačke, dok je prihod po glavi stanovnika na Zapadu bio gotovo četiri puta veći nego na Istoku.
Vjeruje se da 25 miliona stanovnika Sjeverne Koreje iznosi oko polovine populacije Južne Koreje, dok je prihod po glavi stanovnika na Jugu 17 puta veći nego na Sjeveru.
Izvodljivo uz pametnu politiku
Prema istraživanju koje su uradili stručnjaci sa Vašingtonskog državnog univerziteta i Univerziteta Sogang, njemački model ujedinjenja bi značio da bi Južna Koreja nakon 25 godina, imala BDP 20 odsto niži, nego u slučaju da su države ostale razdvojene.
Ekonomista Guhun Kvon iz Goldman Saksa, 2009. je objavio istraživanje u kojem kaže da bi ujedinjena Koreja mogla da pretekne Francusku, Njemačku, pa možda i Japan za 30 do 40 godina, te da bi trošak bio podnošljiv uz prave političke poteze.
Južnokorejski predsjednik promoviše oblik integracije koji je više hongkonški nego njemački, počevši od ogromnog investiranja za unapređenje oronule sjevernokorejske infrastrukture kako bi se država pripremila za ponovno uvođenje u globalnu ekonomiju.
Međutim, prihvatanje takvog poklona bi podrilo legitimitet rukovodstva Sjeverne Koreje, nešto što je pokojni Kim prezirao i što bi i njegov nasljednik Kim Džong Un najvjerovatnije odbacio.
Priliv mladih radnika bi pomogao Južnoj Koreji sa dmanji demografski pritisak. To je društvo koje brzo stari i ima daleko najnižu stopu nataliteta od svih 34 članice Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj.
Mineralima bogata Sjeverna Koreja bi mogla biti blagodet za Jug
Međutim, to bi moglo povećati nejednakosti u prihodima i smanjiti zarade nisko kvalifikovanih južnokorejskih radnika i koristiti bogatijim koji bi mogli zapošljavati jeftiniju radnu snagu.
Mineralima bogata Sjeverna Koreja bi mogla biti blagodet za Jug. S obzirom na to da 30 odsto BDP Sjeverne Koreje ide na vojsku a 1,8 miliona ljudi je vojno angažovano u obje države, ujedinjenje bi dovelo do toga da se stotine hiljada ljudi angažuje u produktivnijem radu i možda čak doprinijelo povećanju stope nataliteta u Južnoj Koreji.
Bilo bi teško kontrolisati nalet sa Sjevera
Prema idealnom scenariju, postepena i kontrolisana integracija bi povećala rast Sjeverne Koreje tako dramatično da bi bilo nadoknađeno usporavanje na Jugu.
Ako bi, na primjer, 0,5 odsto stanovnika Sjeverne Koreje migriralo svake godine, oni bi bez problema mogli biti integrisani u južnokorejsku ekonomiju.
Međutim, ističe Rojters, brži priliv imigranata bi izazvao društvene tenzije. Stavovi Juga prema Sjeveru variraju od generacije do generacije. Oni koji se sjećaju života prije nego što je Korejsko poluostrvo podijeljeno, zalažu se za ponovno ujedinjenje, dok oni mlađi koji nisu toliko emotivno vezani, možda misle da troškovi izdržavanja Sjevera prevazilaze eventualnu korist.
Stručnjaci smatraju da bi velike ideje o kontrolisanju protoka ljudi i novca bilo teško sprovesti ako bi granice bile otvorene odjednom – u slučaju da, na primjerm padne sjevernokorejska vlada.
Bilo bi teško zadržati sve ljude koji bi željelji da napuste Sjevernu Koreju
Bilo bi teško zadržati sve ljude koji bi željelji da napuste Sjevernu Koreju bez ogromnih policijskih snaga.
„Emotivna erupcija kada dođe do ujedinjenja otežava fazni proces korak po korak,“ rekao je Rojtersu Robert Keli, asistent na univerzitetu u Busanu u Južnoj Koreji.
Galerija
Bonus video:
