Poput pada Berlinskog zida ili propasti banke Liman braders, pandemija koronavirusa je događaj koji potresa svijet i čije dalekosežne posljedice trenutno možemo samo početi da zamišljamo. Izvjesno je jedino da će bolest, isto kao što je poremetila živote, tržišta i iznijela na vidjelo koliko su vlade sposobne, dovesti do trajnih promjena u političkoj i ekonomskoj moći na načine koji će tek kasnije postati očigledni, piše “Forin polisi”.
Dvanaest vodećih mislilaca iz cijelog svijeta je za američki list iznijelo svoja predviđanja kako će izgledati globalni poredak nakon pandemije.
U svakoj zemlji vidimo snagu ljudskog duha - Nikolas Berns
Pandemija Kovida-19 je najveća globalna kriza našega vijeka. Njena dubina i obim su ogromni. Kriza javnog zdravstva prijeti svim 7,8 milijardi stanovnika na Zemlji. Finansijska i ekonomska kriza bi mogle premašiti uticaj velike recesije 2008-2009. Svaka kriza sama može biti seizmički šok koji trajno mijenja međunarodni sistem i ravnotežu moći kakve poznajemo.
Do sada je međunarodna saradnja bila žalosno nedovoljna. Ako SAD i Kina ne mogu da ostave po strani rat riječima oko toga ko je odgovoran za krizu i nisu u stanju da efikasnije predvode, njihov kredibilitet bi mogao biti značajno smanjen. Ako Evropska unija ne može obezbijediti veću pomoć za svojih 500 miliona građana, nacionalne vlade bi u budućnosti mogle preuzeti veća ovlašćenja od Brisela. U Sjedinjenim Državama, najbitnija je sposobnost federalne vlade da obezbijedi efikasne mjere za suzbijanje krize.
U svakoj zemlji, međutim, postoji mnogi primjeri snage ljudskog duha - ljekara, medicinskih sestara, političkih lidera i običnih građana koji pokazuju izdržljivost, efikasnost i liderstvo. To pruža nadu da muškarci i žene širom svijeta mogu prevladati u odgovoru na ovaj nevjerovatni izazov.
Nikolas Berns je profesor na Harvardu i bivši podsekretar za političke poslove u Stejt departmentu
Manje otvoren, prosperitetan i slobodan svijet - Stiven Volt
Pandemija će ojaćati državu i osnažiti nacionalizam. Vlade će usvojiti vanredne mjere za upravljanje krizom i mnogi neće htjeti da se odreknu tih novih ovlašćenja kad prođe kriza.
Kovid-19 će takođe ubrzati pomjeranje moći i uticaja sa zapada na istok. Južna Koreja i Singapur su najbolje odgovorili, a Kina je reagovala dobro nakon grešaka u početku. Odgovor u Evropi i Americi je spor i neorganizovan, što dodatno nagriza auru zapadnog “brenda”.
Ono što se neće promijeniti je u osnovi konfliktna priroda svjetske politike. Ranije pošasti, uključujući epidemiju gripa 1918-1919, nisu okončale rivalstvo velikih sila niti donijele novu eru saradnje. To neće biti slučaj ni sa Kovidom-19. Doći će do dodatnog povlačenja iz hiperglobalizacije, jer građani traže od nacionalnih vlada da ih zaštite, a države i firme nastoje da smanje buduću ranjivost.
Ukratko, Kovid-19 će stvoriti svijet koji je manje otvoren, manje prosperitetan i manje slobodan. Ne mora da bude tako, ali kombinacija smrtnosnog virusa, neadekvatnog planiranja i nekompetentnog liderstva, doveli su čovječanstvo na novi i zabrinjavajući put.
Stiven M. Volt je profesor međunarodnih odnosa na Harvardu Robin Niblet je direktor Čatam hausa
Kraj globalizacije kakvu poznajemo - Robin Niblet
Pandemija koronavirusa bi mogla biti posljednja kap u čaši ekonomske globalizacije. Rastuća ekonomska i vojna moć Kine su već izazvale riješenost u SAD da joj se onemogući pristup američkoj visokoj tehnologiji i intelektualnoj svojini i da se saveznici pokušaju prisiliti da učine to isto. Povećanje javnog i političkog pritiska da se ispune ciljevi smanjenja emisije štetnih gasova već je dovelo u pitanje oslanjanje mnogih kompanija na udaljene lance snabdijevanja. Sada Kovid-19 prisiljava vlade, kompanije i društva da jačaju kapacitete za izlaženje na kraj sa dugim periodima ekonomske samoizolacije.
Izgleda malo vjerovatno u tom kontekstu da će se svijet vratiti ideji uzajamno korisne globalizacije koja je definisala početak 21. vijeka. I bez inicijative da se zaštite zajedničke prednosti globalne ekonomske integracije, struktura globalne ekonomske vladavine uspostavljene u 20. vijeku brzo će atrofirati. Političkim liderima će nakon toga biti potrebna ogromna samodisciplina da bi održali međunarodnu saradnju i da ne bi pribjegavali otvorenom geopolitičkom nadmetanju.
Dokazivanje građanima da mogu upravljati krizom sa Kovidom-19, liderima će donijeti izvjesni kapital. Ali, onima koji to ne uspiju, biće teško da se odupru iskušenju da druge okrive za svoj neuspjeh.
Istoriju Kovida-19 će pisati pobjednici - Džon Alen
Kao što je uvijek bilo, istoriju će pisati “pobjednici” krize oko Kovida-19. Svaka nacija, i sve više svaki pojedinac, su pod društvenim pritiskom ove bolesti na novi i snažan način. Neizbježno je da će one države koje istraju - zahvaljujući sposobnosti svojih jedinstvenih političkih i ekonomskih sistema, kao i iz perspektive javnog zdravstva, proglasiti pobjedu nad onima koji dožive drugačiji, pogubniji ishod. Nekima će to izgledati kao veliki i definitivni trijumf demokratije, mutilateralizma i univerzalne zdravstvene njege. Za druge, to će biti pokazatelj jasnih “benefita” odlučne, autoritarne vladavine.
U svakom slučaju, kriza će preobraziti stukturu međunarodne moći na načine koje možemo tek početi da zamišljamo. Kovid-19 će i dalje podrivati ekonomsku aktivnost i povećavati tenzije između država. Na duži rok, pandemija će vjerovatno značajno smanjiti produktivni kapacitet globalne ekonomije, posebno ako se kompanije zatvore a pojedinci odvoje od radne snage. Rizik od izmještanja je posebno veliki za zemlje u razvoju i druge sa velikim brojem ekonomski ranjivih radnika. Međunarodni sistem će se tako naći pod velikim pritiskom, što će rezultovati nestabilnošću i rasprostranjenim sukobima.
Džon Alen je predsjednik Instituta Brukings, general američke mornarice u penziji i bivši komandant snaga NATO i SAD u Avganistanu
Globalizacija okrenuta Kini - Kišore Mahbubani
Pandemija Kovida-19 neće fundamentalno promijeniti globalne ekonomske pravce. Samo će ubrzati promjenu koja je već počela: odmicanje od globalizacije okrenute SAD-u ka globalizaciji koja je okrenuta Kini.
Zašto će se ovaj trend nastaviti? Američki narod je izgubio vjeru u globalizaciju i međunarodnu trgovinu. Sporazumi o slobodnoj trgovini su toksični, sa ili bez Donalda Trampa. Nasuprot tome, Kina nije izgubila vjeru. Zašto? Postoje dublji istorijski razlozi. Kineski lideri sada dobro znaju da je kineski vijek ponižavanja od 1842. do 1949. bio rezultat sopstvenog samozadovoljstva i jalovih napora njenih lidera da je odsječu od svijeta. Proteklih nekoliko decenija ekonomskog preporoda su, sa druge strane, rezultat uključivanja u globalne tokove. Kineski narod je takođe doživio ogromnu promjenu u smislu da vjeruju da se mogu nadmetati u bilo kojoj oblasti.
Stoga SAD imaju dva izbora. Ako je njihov primarni cilj da zadrže globalni primat, moraće da uđu u geopolitičko takmičenje nulte sume sa Kinom, politički i ekonomski. Međutim, ako je cilj SAD da poboljšaju blagostanje američkog naroda - čije socijalno stanje se pogoršalo - trebalo bi da sarađuju sa Kinom. Zdravorazumski savjet bi bio da je saradnja bolji izbor. Međutim, imajući u vidu toksično političko raspoloženje prema Kini, zdrav razum možda neće prevladati.
Demokratije će izaći iz ljušture - G. Džon Ajkenberi
Na kraći rok, nacionalisti i antiglobalisti, kineski jastrebovi, i čak liberalni internacionalisti, vidjeće nove dokaze za urgentnost njihovih stavova. S obzirom na ekonomsku štetu i socijalni kolaps koji se dešava, teško je vidjeti bilo šta osim učvršćivanja pokreta ka nacionalizmu, rivalstvu velikih sila, strateškog odvajanju i slično.
Međutim, isto kao 1930-ih i 1940-ih, moglo bi doći i do sporije protivstruje, neke vrste pragmatičnog internacionalizma sličnog onom koji su Frenklin D. Ruzvelt i nekolicina drugih državnika počeli da upražnjavaju prije i tokom rata. Kolaps svjetske ekonomije 1930-ih je pokazao koliko su bila povezana moderna društva i kako su bila ranjiva na ono što je Ruzvelt nazvao zarazom. SAD-u su manje prijetile velike sile od dubokih snaga modernosti. Ono na čemu su Ruzvelt i ostali internacionalisti radili bio je poslijeratni poredak koji će ponovo izgraditi otvoreni sistem sa novim oblicima zaštite i kapaciteta za upravljanje međuzavisnošću. SAD nisu mogle da se jednostavno zatvore unutar svojih granica, već je za funkcionisanje u otvorenom poslijeratnom poretku bilo potrebno izgraditi globalnu infrastrukturu multilateralne saradnje.
Tako da će SAD i druge zapadne demokratije možda proći kroz isti slijed reakcija izazvan osjećajem ranjivosti. Odgovor bi u početku mogao biti više nacionalistički, ali na duže staze, demokratije će izaći iz svojih ljuštura i pronaći novi oblik pragmatičnog i zaštitnog internacionalizma.
Džon Ajkenberi je profesor politike i međunarodnih odnosa na Prinstonu
Manji profiti, ali više stabilnosti - Šenon K. O’Nil
Kovid-19 podriva osnovne principe globalne proizvodnje. Kompanije će sada skratiti višestepene lance snabijevanja u više država, koji dominiraju proizvodnjom danas.
Globalni lanci snabdijevanja su već bili na udaru - ekonomski, zbog sve skuplje kineske radne snage, Trampovog trgovinskog rata i napretka u robotici, automatizaciji i 3D štampanju, kao i politički, zbog gubitka radnih mjesta, posebno u zrelim ekonomijama. Kovid-19 je sada prekinuo mnoge od tih veza: zatvaranje fabrika u pogođenim oblastima ostavilo je druge proizvođače, kao i bolnice, apoteke, supermarkete - bez zaliha i proizvoda.
Sa druge strane pandemije, sve više kompanija će tražiti da zna više o tome odakle dolaze njihove zalihe. I vlade će intervenisati, primoravajući strateške industrije da naprave domaće planove i rezerve za vanredne situacije. Profitabilnost će opasti, ali će porasti stabilnost snabdijevanja.
Šenon O’Nil je viša saradnica za studije Latinske Amerike pri Savjetu za spoljne odnose
Ova pandemija može biti korisna - Šivšankar Menon
Još je rano, ali tri stvari djeluju očigledno. Prvo, pandemija koronavirusa će promijeniti našu politiku, i unutar država i između njih. Društva, čak i libertarijanska, su se pretvorila u moć vlade.
Relativni uspjeh vlade u prevazilaženju pandemije i njeni ekonomski efekti će pogoršati ili smanjiti bezbjedosne probleme i nedavnu polarizaciju unutar društava. U svakom slučaju, vlada se vratila. Dosadašnje iskustvo pokazuje da autoritarni lideri ili populisti nisu ništa bolji u borbi protiv pandemije. Države koje su odgovorile rano i uspješno, poput Koreje i Tajvana, su demokratije, a ne one koje na čelu imaju populističkog ili autoritarnog vođu.
Ovo još nije kraj međupovezanog svijeta. Sama pandemija je dokaz naše međuzavisnosti.
Ali, u svim sistemima, već počinje okretanje ka unutra, potraga za autonomijom i kontrolom svoje sudbine. Krenuli smo ka siromašnijem, sebičnijem i manjem svijetu.
Konačno, postoje znaci nade i zdravog razuma. Indija je pokrenula incijativu da organizuje video konferenciju svih južnoazijskih lidera da sastave zajednički regionalni odgovor na prijetnju. Ako nas pandemija natjera da prepoznamo koji su nam stvarni interesi u multilateralnoj saradnji povodom velikih globalnih pitanja sa kojima smo suočeni, to znači da smo izvukli neku korist.
Šivšankar Menon sa instituta Brukings u Indiji je bivši savjetnik za nacionalnu bezbjednost premijera Manmohana Singa
Američkoj moći će biti potrebna nova strategija - Džozef Naj
Predsjednik SAD Donald Tramp je 2017. objavio novu strategiju nacionalne bezbjednosti koja je fokusirana na takmičenje velikih sila. Kovid-19 pokazuje da ta strategija nije adekvatna. Čak i ako SAD prevladaju kao velika sila, one ne mogu zaštititi svoju bezbjednost ako djeluju same. Kao što je Ričard Danzig sažeo taj problem 2018: “Tehnologije 21. vijeka su globalne ne samo u distribuciji, nego i u posljedicama. Patogeni, sistemi vještačke inteligencije, kompjuterski virusi i radijacija koju drugi mogu slučajno osloboditi, mogli bi postati jednako naš problem, kao i njihov. Dogovoreni sistemi izvještavanja, zajednička kontrola, zajednički planove za vanredne okolnosti, norme i ugovori moraju se koristiti kao načini za ublažavanje naših brojih uzajamnih rizika.”
Povodom transnacionalnih prijetnji poput Kovida-19 i klimatskih promjena, nije dovoljno razmišljati o američkoj nadmoći u odnosu na druge nacije. Ključ za uspjeh je takođe da se spozna značaj zajedničke moći. Svaka država stavlja svoje nacionalne interese na prvo mjesto. Važno pitanje je koliko široko ili usko su ti interesi definisani. Kovid-19 pokazuje da ne uspijevamo da prilagodimo našu strategiju tom novom svijetu.
Džozef Naj je profesor na Harvardu
Dramatični novi stadijum u globalnom kapitalizmu - Lori Geret
Glavni šok za svjetski finansijski i ekonomski sistem je spoznaja da su globalni lanci snabdijevanja i distributivne mreže duboko podložni poremećajima. Zato pandemija koronavirusa neće imati samo dugotrajne ekonomske efekte, već će dovesti i do fundamentalnijih promjena. Globalizacija je omogućila kompanijama da sele proizvodnju širom svijeta i isporučuju svoje proizvode na tržišta u pravo vrijeme, izbjegavajući troškove skladištenja. Zalihe koje su na policama stajale duže od nekoliko dana računale su se kao gubitak. Snabdijevanje je moralo da se obavi na pažljivo organizovanom, globalnom nivou. Kovid-19 je dokazao da patogeni ne mogu da zaraze samo ljude, nego i da otruju čitav sistem isporuke na vrijeme.
Imajući u vidu razmjere gubitaka na finansijskim tržištima koje je svijet iskusio od februara, kompanije će vjerovatno nakon ove pandemije zazirati od modela “u pravo vrijeme” i od proizvodnje raštrkane po svijetu. Rezultat bi mogao biti dramatična nova faza u globalnom kapitalizmu, u kojoj se lanci snabdijevanja približavaju kući i popunjavaju viškom kako bi se zaštitili od budućih poremećaja. To može smanjiti kratkoročni profit kompanija, ali će čitav sistem postati otporniji.
Lori Geret je bivša saradnica za globalno zdravlje pri Savjetu za spoljne odnose
Biće još više neuspjelih država - Ričard N. Has
Kriza sa koronavirusom će makar na nekoliko godina natjerati većinu vlada da se okrenu sebi i fokusiraju na ono što se dešava unutar njihovih granica. Predviđam više poteza ka selektivnoj samodovoljnosti imajući u vidu ranjivost lanaca snabdijevanja, još veće protivljenje imigraciji velikog obima, i manju spremnost ili posvećenost rješavanju regionalnih ili globalnih problema (uključujući klimatske promjene) imajući u vidu potrebu da se resursi posvete obnovi kod kuće i da se pozabavi ekonomskim posljedicama krize.
Očekujem da će mnogim državama biti teško da se oporave od krize, pri čemu će se povećati broj slabih i neuspjelih država. Kriza će vjerovatno doprinijeti aktuelnom pogoršanju kinesko-američkih odnosa i slabljenju evropskih integracija. U pozitivnom razvoju događaja, trebalo bi da dođe do skromnog jačanja globalnog upravljanja javnim zdravstvom. Ali u cjelini, kriza ukorijenjena u globalizaciji će oslabiti, prije nego povećati spremnost i sposobnost svijeta da se nosi sa njom.
Ričard Has je predsjednik Savjeta za spoljne odnose
SAD pale na ispitu liderstva - Kori Šake
SAD više neće biti smatrane međunarodnim liderom zbog uskih ličnih interesa njihove vlade i zbog traljave nekompetentnosti. Globalni efekti ove pandemije bi se mogli uveliko ublažiti ako bi međunarodne organizacije obezbijedile više informacija, i ranije, što bi vladama dalo vremena da pripreme i usmjere resurse tamo gdje je najpotrebnije. To je nešto što su SAD mogle da organizuju, pokazujući da ne misle samo na svoj interes. Vašington je pao na testu liderstva i svijetu je gore od toga. Kori Šake je zamjenica generalnog direktora Međunarodnog instituta za strateške studije
Bonus video:
