Evakuisani iz Avganistana, prema tvrdnjama SAD, trebalo je da budu samo privremeno smješteni na Kosovu. Godinu dana kasnije i dalje su tamo. Neki od njih kažu da se osjećaju kao da su u zatvoru.
Dvije nedjelje nakon što su talibani u avgustu 2021. godine ponovo osvojili Kabul, diplomate i američki vojnici na Kosovu pozdravili su Avganistance koji su pobjegli iz svoje zemlje zato što su sarađivali sa SAD i njihovim saveznicima. U novoizgrađenom prihvatnom centru dočekani su raširenih ruku. Kamp Lija, koji je podignut pored američke vojne baze Bondstil trebalo je da bude njihov privremeni dom, dok Vašington ne organizuje preseljenje u SAD ili neku drugu zemlju.
"Čast nam je što možemo da pomognemo avganistanskim izbjeglicama koje su radile za NATO". Tim riječima je kosovski premijer Aljbin Kurti 21. avgusta 2021. pozdravio prve pridošlice na aerodromu. "Oni su u očajanju napustili svoje domove i svoju zemlju, ali mi ćemo učiniti sve što možemo kako bi osigurali da ovde budu bezbjedni".
I Džon Kirbi, bivši portparol Pentagona, rekao je da sporazum koji je potpisan sa Kosovom obavezuje SAD da Avganistance koji su tamo evakuisani "u roku od 365 dana prebace u SAD ili neku drugu zemlju".
Lija i dalje postoji
Plan da kamp Lija bude raspušten u roku od godinu dana nije ostvaren. Iako su nakon dolaska na Kosovo stotine Avganistanaca brzo nastavili put jer su dobili američke vize ili ponude da žive u nekoj drugoj zemlji, mnogi ljudi su i dalje u tom kampu. Njihovi zahtjevi su ili odbijeni od strane američkih službi ili još uvijek o njima nije odlučeno.
"Neki ljudi su depresivni, neki imaju psihičke probleme", opisuje situaciju jedan evakuisani Avganistanac koji iz bezbjednosnih razloga želi da ostane anoniman. "Rekli su nam da ćemo tu ostati nekoliko mjeseci, ali sada je prošlo godinu dana. Nakon osam mjeseci je rečeno: "Ne možeš da putuješ u Ameriku". Pitali smo ih iz kog razloga, ali nijesmo dobili odgovor".
Izbjeglicama je u početku bilo rečeno da se osjećaju kao gosti, ali ovaj čovjek kaže da se sada osjeća kao u zatvoru. Ljudima nije dozvoljeno da napuštaju kamp, osim ako se ne odreknu prava na povratak. Ne mogu da rade kako bi zaradili novac za svoje porodice. Kaže da se brine, da mu djeca gladuju. A zatim dodaje i da se zbog nedostatka informacija osjeća gore nego u zatvoru.
"Zatvorenik može da ima pristup dokumentima i da pita o svom slučaju, zašto se tu nalazi, koliko dugo će biti u pritvoru. Kada mi to pitamo, ne daju nam odgovor zašto smo ovdje i koliko dugo ćemo još biti".
Tretman "jednostavno šokantan"
Početkom ljeta u kampu je poraslo neraspoloženje. Mnogi ljudi su protestovali sa transparentima na kojima je pisalo: "Žene i djeca pate" i "Hoćemo pravdu". Većina ljudi čiji su zahtjevi za vizu odbijeni nemaju advokate koji bi ih zastupali pred američkom vladom.
Jedan od stanovnika kampa Lija je i bivši šef avganistanske tajne službe Mohamad Arif Sarvari. On je bio jedan od prvih Avganistanaca koji je stupio u vezu sa američkom vojskom koja je umarširala u Avganistan nakon 11. septembra 2001. godine.
Džuli Sirs je tada bila informaciona analitičarka Ministarstva odbrane SAD. Sarvarija je upoznala dok je radila u Avganistanu. Kasnije je postala advokatkinja. Kada je prošle godine saznala da je Sarvarijev život u opasnosti zbog povratka talibana, Sirs je odlučila da ga zastupa i pomogne mu da se preseli u SAD. Ona želi da mu se oduži za pomoć koju je tada pružio.
"On je štitio moj život i živote mnogih drugih Amerikanaca", kaže Sirs za DW. "Bio je glavni kontakt za tim CIA koji je, nedugo nakon 11. septembra, stigao u Avganistan. "Ne vjerujem da u Avganistanu ima neko ko je više učinio od gospodina Sarvarija kako bi pomogao SAD".
Sirs se čudi što je njenom klijentu odbijen zahtjev za dobijanje američke vize. Kaže da je frustrirajuće što jedva da dobija neke informacije o njegovom slučaju. "Mislim da je takav odnos krajnje neprimjeren, posebno u slučaju mog klijenta, koji je pružio veliku pomoć u velikoj mjeri rizikujući svoj život", kaže Sirs. Niko ne dovodi u pitanje potrebu za odgovarajućom provjerom. "Ali, u nekim slučajevima izgleda da su stvari nekako krenule naopako".
Na pitanje o njihovoj sudbini, portparol Stejt departmenta Ned Prajs je malo toga rekao. Još uvijek postoji mali broj ljudi kod kojih su potrebne dodatne provjere, kazao je Prajs 16. avgusta. "Neki slučajevi su već odobreni. To su provjere koje se tiču pojedinačnih slučajeva i to se odnosi i na ljude koji su još uvijek tamo".
Rok od godinu dana nije ispoštovan
Potraga za nekom drugom zemljom za evakuisane Avganistance mogla bi da bude naročito teška ukoliko im američke vlasti ne odobre zahtjev za dolazak u SAD. "Prvo čega se druge zemlje uplaše jeste to da možda postoji neki bezbjednosni problem", kaže Sirs i dodaje da ne vjeruje da će takvih sumnji biti u Sarvarijevom slučaju. On je nedavno bio u mogućnosti da pregovora o odlasku iz kampa Lija na neko drugo mjesto, gdje bi čekao ponudu za preseljenje, ali prema riječima Džuli Sirs, nijedna zemlja se nije ponudila da ga primi. Povratak u Avganistan za Sarvarija bi značio sigurnu smrt, kao i za mnoge druge iz kampa Lija.
Time problem ostaje kosovskim vlastima. Godinu dana nakon što su novopridošlima obećani bezbjednost i zaštita, kosovski premijer Aljbin Kurti je tokom posjete Briselu kazao da se njegova vlada složila sa SAD da se odloži dogovoreni rok o ukidanju kampa Lija, što je trebalo da se desi do 29. avgusta 2022. godine. Kurti nije direktno odgovorio na pitanje da li bi ljudi koji su ostali u kampu Lija mogli da budu razmješteni unutar Kosova.
Humanitarna je obaveza pomoći ljudima koji su morali da bježe, rekao je Kurti. "S druge strane mi smo obavezni da pomognemo našim saveznicima, partnerima i prijateljima, prije svega SAD, kada su u nevolji. I to ćemo činiti i ubuduće".
Nastavak statusa kvo je upravo suprotno onom što žele preostali stanovnici kampa Lija.
Bonus video:
