Kao dijete Šideh je slušala roditelje kako upozoravaju stariju braću i sestre da ne učestvuju u demonstracijama protiv vlade jer će uslijediti krvava ofanziva. Ali, danas, kada protesti bukte širom Irana, stvari su se promijenile.
I Šideh - sada tinejdžerka - i njena majka kažu da su se pridružile demonstracijama koje je prije sedam nedjelja izazvala smrt 22-godišnje Mahse Amini, dok je bila u pritvoru iranske policije za moral.
Protesti koje je izazvala smrt Aminijeve 16. septembra pokazali su prkos mnogih mladih Iračana prema svešteničkom rukovodstvu, prevazilazeći strah koji je gušio pobunu nakon Islamske revolucije 1979.
„Ja imam jedan život i želim da ga živim slobodno“, kazala je Šideh, 17, koja nije željela da kaže prezime. „Nije nas strah od smrti. Na kraju ćemo svrgnuti režim“
Na isti način razmišljaju desetine mladih Iranaca širom zemlje. Studenti, koji su željeli da ostanu anonimni, kazali su da protesti odražavaju ono što mnogi Iranci vide kao mračnu budućnost u zemlji kojom upravljaju tvrdolinijaši koji žele strožu kontrolu društva.
Iranski zvaničnici, koji su za smrt Aminijeve okrivili njeno zdravstveno stanje, tvrde da nerede izazivaju strani neprijatelji uključujući i Sjedinjene Države, i optužuju naoružane separatiste za podsticanje nasilja.
Vlasti koriste isprobana sredstva za gušenje nezadovoljstva - počev od suzavca i metaka do zastrašivanja i hapšenja - ali mnogi mladi demonstranti su ostali nepokolebljivi.
„Ubijte nas! Više se ne plašimo“, uzviknula je mala grupa žena koje su bez marama stajale ispred policije u Teheranu prošle nedjelje.
Više od dvije trećine od ukupno 85 miliona ljudi u Iranu je mlađe od 30 godina. Čak iako novi protesti budu ugušenni, neustrašivost mladih Iranaca mogla bi ubuduće značiti probleme za establišment, tvrde aktivisti za ljudska prava i analitičari.
„Postoji prekretnica kada represija i strah više ne djeluju: kada ljudi shvate da imaju moć kada djeluju zajedno i kada se mračne budućnosti plaše više od režima“
Moć iranskog bezbjednosnog aparata i dalje je velika: Šideh i njena majka nijesu željele da se predstave punim imenom iz bezbjednosnih razloga.
Međutim za Šidehinu majku, smrt Amnijeve - koja je uhapšena zbog „neprikladne odjeće" predstavlja prekretnicu.
„To je sve promijenilo“, kazala je ona.
Godinama, previše uplašena da se suprotstavi iranskom vladajućem sveštenstvu, ona se sada pridružila hiljadama žena koje predvode proteste.
„Danima sam plakala zbog Mahse. Moju Šideh je mogla uhapsiti policija za moral i ubiti kao Mahsu. Ta pomisao me je jako pogodila“, kazala je ona.
„Kao majka, osjećam da treba da ostanem na ulicama i povratim Iran za moju kćerku, za sve iranske djevojčice“.
Simbol tlačenja
Smrt Aminijeve je postala simbol za mnoge nepravde u iranskom društvu i pokrenula je pojedine demonastrante da traže obaranje Islamske Republike.
Njena smrt, kao mlade žene, izazvala je bijes među Irancima koji ne žele da njihove kćerke budu uhapšene zbog toga kako su odjevene. Kao Kurdkinje, njena smrt dotakla je dugogodišnje tegobe manjina u Iranu, koji je mozaik etničkih i vjerskih grupa koje tvrde da ih Teheran dugo diskriminiše.
Eksperti u Iranu tvrde da je sveštenički establišment učvrstio vlast od revolucije 1979 spremnošću da upotrijebi svaku neophodnu silu da bi ugušio nezadovljstvo.
Ali, „Strah ima granice, kao i represija“, kazao je Said Golkar, politikolog sa Univerziteta u Tensiju. „Postoji prekretnica kada represija i strah više ne djeluju: kada ljudi shvate da imaju moć kada djeluju zajedno i kada se mračne budućnosti plaše više od režima“, kazao je on.
Tinejdžerke su prvi put izašle na ulice, zajedno sa hiljada Iranaca iz svih sfera života, uključujući i etničke manjine.
„To je revolucija za okončanje godina diskriminacije. Nećemo ostati tihi“, kazala je Ziba, 15, koja protestuje u iranskom kurdskom regionu. „Želimo slobodu za sve Irance, od Baluka do Kurda.
Kršenje tabua
Bezbjednosne snage su se žestoko sukobile sa demonstrantima, ubivši najmanje 300 - uključujući 45 maloljetnika - ranivši stotine i hapseći hiljade, navele su grupe za zaštitu ljudskih prava.
Iranske vlasti su negirale da su djeca stradala tokom protesta. Bezbjednosne snage su upale u nekoliko škola širom zemlje, hapsile učenice. Ispalili su suzavac ispred jedne škole u Teheranu nakon sukoba sa zaposlenima, učenicima i roditeljima pošto je direktor insistirao da provjeri telefone djevojčica, prikazano je na jednom snimku.
Na drugim snimcima vide se učenice koje cijepaju slike vrhovnog lidera ajatolaha Alija Hameneija i pokojnog pokretača Islamske revolucije ajatolaha Rohole Homeinija, paleći marame i skidajući turbane sa glava sveštenika na ulici.
Takvi trenuci kršenja tabua ukazuju na sve veći jaz između iranskog klerikalnog rukovodstva i mlađe populacije. Mnogi Iranci već duže vrijeme pozivaju na ukidanje društvenih ograničenja, poput internet cenzure i strogog kodeksa oblačenja.
Desetine učenica i studenata iz različitih etničkih grupa kazale su za Rojters da se nadaju da bi protesti mogli biti prekretnica.
„Mogu da nas ubiju. Mogu da nas uhapse. Ali ovo je početak njihovog kraja“, kazao je Farzaneh, 16. Možda danas. Možda sljedeće nedjelje ili sljedećeg mjeseca. Ali naša pobuna je bespovratna“.
Međutim, Sanam Vakil, zamjenica direktora Kraljevskog instituta međunarodnih poslova, kazala je da i dalje očekuje snažnu reakciju iranskih bezbjednosnih snaga koja će „uključivati više nasilja, zastrašivanja i straha".
Revolucionarna garda, snage koje ulivaju najveći strah - tvrdolinijaška vojna snaga koju država koristi za gušenje političkih nereda - još nije raspoređena za gušenje protesta ali je glavni komandant u subotu upozorio demonstrante da se sklone sa ulica.
Traže promjene
Ipak, neredi među studentima, koji su odigrali veliku ulogu svrgavanju šaha 1979. godine daleko od toga jenjavaju budući da su protesti nastavljeni na preko 130 unverziteta.
Imajući u vidu da broj studenata raste među iranskim stanovništvom, takve znake sve većeg nezadovoljstva vlasti ne mogu lako ignorisati. „Ovi protesti će se na kraju završiti, ali rane će ostati i podjele će se produbiti. Treba brinuti zbog budućih protesta“, kazao je on.
Sa dubljim ekonomskim problemima, uglavnom zbog američkih sankcija oko Teheranovog spornog nuklearnog rada, mnogi mladi ljudi osjećaju bol rastuće infacije i rasta nezaposlenosti.
Inflacija je skočila na preko 50 odsto, na najveći nivo zadnjih decenija. Nezaposlenost među mladima ostaje na visoka, a oko 50 odsto Irana živi ispod linije siromaštva, pokazuju podaci Iranskog centra za statistiku.
Prkoseći upozorenjima da okončaju proteste, studenti plaćaju visoku cijenu. Bezbjednosne snage upadaju u univerzitetske komplekse, hapse stotine studenata i povređuju mnoge, trvde očevici i aktivisti.
„Ljuti smo godina represije, zbog mračne budućnosti“, kazao je jedan student sa univerziteta Šarif u Teheranu gdje su bezbjednosne snage upotrijebile suzavac i gumene metke kako bi rastjerale demonstrante.
“Želimo slobodu. Želimo budućnost“.
Ali Fathola Nedžad, iranski ekspert na Američkom univerzitetu u Bejrutu kazao je da se klerikalno rukovodstvo našlo u „procesu revolucije“ i da će se vjerovatno ubuduće suočiti sa još nereda.
„Ako sadašnji ustanak bude potpuno ugašen, sljedeća erupcija narodnog bijesa mogla bi biti samo pitanje vremena“, kazao je Fatola Nedžad.
Prevod: N.Bogetić
Bonus video:
