Dvije nedjelje prije izbora, Kamala Haris i Donald Tramp su praktično izjednačeni.
Nijedan kandidat ne vodi ni za jedan poen u prosjeku anketa “Njujork tajmsa” u pet ključnih država - Pensilvaniji, Mičigenu, Nevadi, Viskonsinu i Sjevernoj Karolini.
Kako je to moguće? Čak i da su ankete sistematski pogrešne i da Haris vodi u odnosu na Trampa, recimo, za pet odsto, i dalje bih bio zaprepašten što toliko Amerikanaca u odlučujućim državama podržava Trampa.
Proveo sam većinu svog života boreći se protiv nasilnika, od onih u osnovnoj školi koji su me zadirkivali, prijetili mi i povremeno me tukli, do bijelih rasista 1960-ih koji su ubili mog prijatelja Mikija Švernera kada je pokušavao da registruje crne birače u Misisipiju.
Protestovao sam protiv rata Lindona Džonsona u Vijetnamu i radio na tome da se opozove Ričard Nikson, čiji su pomoćnici provalili u kompleks Votergejt, a zatim pokušali da prikriju njegove ilegalne radnje.
Gledao sam kako Ronald Regan zastrašuje Amerikance da prihvate okrutnu obmanu “ekonomije kapanja” i legitimizuje korporativne napade na radničke sindikate.
Bio sam svjedok insistiranja Džordža V. Buša na invaziji na Irak na osnovu laži da Irak posjeduje “oružje za masovno uništenje”, invazije na Avganistan jer su u njemu bili teroristi, i uspostavljanja gulaga mučilišta širom svijeta.
Dok sam bio sekretar za rad SAD, borio sam se protiv republikanskih nasilnika koji su željeli da olakšaju izvršnim direktorima i njihovim glavnim investitorima da postanu bogatiji na račun svojih radnika. Kasnije sam se borio protiv nasilnika sa Vol strita koji su se kockali tuđim novcem, a onda, kada su im ulozi propali, izbavili su ih poreski obveznici.
Ali u svom životu nikad nisam naišao na bjednijeg nasilnika od Donalda Trampa.
On je nasilnik nad nasilnicima. On širi opasne laži kao što većina ljudi diše.
Ponizio je i degradirao naš sistem samouprave, pokušao je državni udar protiv Sjedinjenih Država, podijelio Amerikance otrovnom netrpeljivošću i nagradio svoje bogate pristalice smanjenjem poreza i deregulacijom.
Tramp je stvorio vrhovni sud koji je oduzeo ženama prava nad sopstvenim tijelima i omogućio predsjednicima imunitet od krivične odgovornosti.
Posljednjih nedjelja, postao je još više odvojen od stvarnosti, još neuračunljiviji, čak i manje koherentan.
On kaže da će se, ako se vrati na vlast, osvetiti svojim političkim protivnicima, uključujući mnoge lojalne Amerikance koji su mu se suprotstavili, nazivajući ih “unutrašnjim neprijateljem” i otvoreno prijeteći da će koristiti vojsku SAD protiv njih.
Kaže da želi da očisti Ameriku od “ološa” i “gamadi”, uključujući izbjeglice, imigrante i demokratske zvaničnike poput Adama Šifa i Nensi Pelosi.
Prijeti da će televizijskim mrežama oduzeti pravo na emitovanje vijesti zbog sadržaja koji mu se ne dopada.
U nedjelju je rekao da je izdao sudski poziv za zapise CBS-a, tvrdeći da je montaža nedavnog pojavljivanja Haris u emisiji “60 minuta” bila obmanjujuća.
On odbija da se obaveže da će prihvatiti rezultate predstojećih izbora. To znači da će Amerika vjerovatno trpjeti nedjelje ili mjesece parnica nakon dana izbora, možda čak i uz nasilje.
Prihvatanje realnosti o tome ko je Tramp i šta planira da uradi je jednostavno previše zastrašujuće
Osjećao sam nadu krajem jula, kada se Džo Bajden nesebično povukao iz izbora i predao štafetu svojoj potpredsjednici Kamali Haris.
I još više sam se ponadao kada je Haris pokazala da je čvrsta, entuzijastična, snažna kandidatkinja i snaga za pozitivne promjene. Njen nastup u debati protiv Trampa bio je najbolji koji sam ikada vidio.
Ali u ovom trenutku, iskreno sam zabrinut. Kako toliki broj Amerikanaca može biti slijep za to ko je Tramp i šta namjerava da učini?
Ne vjerujem da je to sve zbog mizoginije i rasizma. Sigurno, rod i rasa i dalje igraju veliku ulogu u našoj politici, ali oni sami ne mogu objasniti šta se dešava.
Takođe ne mislim da je to zbog naše kolektivne amnezije o haosu koji je Tramp izazvao tokom svog predsjedništva. Većina nas se sjeća koliko je to bilo užasno, uključujući pandemiju koju je mjesecima odbijao da prizna ili reaguje na nju.
Dio razloga može biti to što želimo da normalizujemo našu politiku i pretvaramo se da su ovi izbori kao i svi prethodni, uprkos svim dokazima koji govore suprotno.
Prihvatanje realnosti o tome ko je Tramp i šta planira da uradi je jednostavno previše zastrašujuće.
Takođe, dio razloga može biti to što mnogi Amerikanci više vole da unište cio sistem, demokratiju i naše institucije samouprave, nego da pristanu na postepenu promjenu jer smatraju da je sistem beznadežno namješten protiv njih.
U ovom trenutku, dvije nedjelje uoči izbora, kada je trka praktično izjednačena u ključnim državama, niko od nas kome je stalo do budućnosti ove zemlje više ne može sebi priuštiti da bude puki posmatrač
Pored ovih mogućih objašnjenja postoje konkretne osobe koje su takođe odgovorne za to što smo dovedeni na ivicu ove katastrofe.
Na vrhu mog spiska je Rupert Merdok, čiji su “Foks njuz”, “Njujork post” i uredničke stranice “Vol strit žurnala” pojačale Trampove laži, šireći ih iznova do desetina miliona Amerikanaca.
Tu je i Ilon Mask, najbogatiji čovjek na svijetu, čija je platforma Iks, ranije poznata kao Tviter, postala izvor dezinformacija, zapaljivih teorija zavjere, protrampovskog smeća i mržnjom ispunjenih laži o Haris.
Mask i dalje tvrdi, na primjer, da demokrate prebacuju ogroman broj nelegalnih imigranata u ključne države da glasaju nelegalno. Jedna takva objava imala je 34 miliona pregleda.
Maskov Super pak je zaposlio, prema procjeni, 400 ljudi u sedam ključnih država i čitav odred operativaca Republikanske partije.
“Njujork tajms” izvještava da Tramp i Mask direktno razgovaraju nekoliko puta nedjeljno. To je vjerovatno kršenje zakona o finansiranju kampanja koji zabranjuju koordinaciju između kandidata i Super pakova.
Trampovi drugi glavni finansijski podržavaoci uključuju plejadu milijardera, među kojima su Mirjam Adelson (supruga pokojnog magnata kazina Šeldona Adelsona), Liz i Dik Ujlajn (vlasnici kompanije za ambalažni materijal Ulajn), i Timoti Melon (potomak barona iz zlatne ere Endrjua Melona).
Još jedan razlog zbog kojeg je Tramp rame uz rame sa Haris je ćutanje uglednih poslovnih lidera.
Na vrhu liste je Džejmi Dajmon, generalni direktor i predsjednik “Morgan Čejsa”, najveće banke u zemlji, koji za sebe kaže da je “prvo patriota pa onda direktor Morgana” i koji redovno govori o nepravdama i nejednakostima savremene Amerike.
Dimon, koji je čitav život bio demokrata, sebe smatra “portparolom” američkog biznisa.
Ipak, kada je u pitanju osuda najveće prijetnje američkoj demokratiji još od građanskog rata, Dimonova tišina je zaglušujuća.
Ko je još odgovoran? Ne bih bio iznenađen da Vladimir Putin ponovo ubacuje hakere i botove u izbore favorizujući Trampa, kao što je to radio 2016.
U ovom trenutku, dvije nedjelje uoči izbora, kada je trka praktično izjednačena u ključnim državama, niko od nas kome je stalo do budućnosti ove zemlje više ne može sebi priuštiti da bude puki posmatrač.
Ovo je trenutak kada su svi na zadatku. Požar najvišeg stepena opasnosti. Uragan kategorije 5.
Učinite sve što možete.
Rajš, bivši američki sekretar za rad, je profesor javne politike na Univerzitetu Kalifornije, Berkli
Članak je objavljen u “Gardijanu”
Prevod: A. Š.
Bonus video:
