Šta se desilo sa međuplanetarnim putovanjima, lebdećim automobilma i hipersoničnim avionima, upitao se BBC.
Činilo se da nema granice koliko brzo i daleko možemo stići, takvi su tehnološki skokovi bili tokom 19. i 20. vijeka, podsjeća se u tekstu naslovljenom "Što se dogodilo budućnosti?".
Izumitelji su sanjali razne vrste predivnih vozila, od bicikla na raketni pogod, letećih auta do vozova na propelere i vozila sa jednim točkom.
Još 1895. je Herbert Džordž Vels zamišljao mašinu za putovanje kroz vrijeme. Moć pare, motori sa unutrašnjim sagorijevanjem i prvi letovi su obećavali neviđenje nivoe mobilnosti i slobode. Nacije su se takmičile ko će stići dalje, više, i brže preko zemlje, mora i vazduha. Brzina je vladala.
Nuklearni snovi
Kad je nastupilo nuklearno doba činilo se da imamo još jedan, skoro neograničen, izvor energije, koji je doveo do ideja za rakete, automobile, avione, vozove i brodove na nuklearni pogon.
"Na tom vozu sve grafiti i sjaj, pod vodom prugom, devedeset minuta od Njujorka do Pariza... Kako divan svijet ovo će biti, kako divno vrijeme da budeš slobodan", pjevao je Donald Fejgen u pjesmi I.G.Y. na albumu iz 1982. (The Nightfly), evocirajući tehnološki optimizam u djetinjstvu u SAD 50-ih godina 20. vijeka.
Pjesma je smještena u 1957. godinu kada je Sovjetski savez lansirao prvi satelit koji je orbitirao oko Zemlje - Sputnjik 1.
Činilo se da je čovječanstvo na korak od vladanja univerzumom. "Ljudi su posmatrali brzinu tehnološkog razvoja i kad smo zašli u domen kvantne fizike činilo se da ideja teleportacije nije nemoguća", priča Glen Lajons, profesora na Univerzitetu West of England.
Komercijalna stvarnost
Zašto onda većina tih vizija nije realizovana?
"Razlog što se nije desilo je isti razlog zbog kog se neće desiti ni u budućnosti - tehnološki utopijanizam", smatra Kolin Dival profesor na Jork univerzitetu.
"Uvijek postoji interes da se pretjera u transportnim šemama, jer izumitelji traže investitore", iskren je Dival.
I tu je ključ - novac, ili nedostatak novca. Pružni avion Džordža Benija - vozilo na šinama koje pokreću propeleri, je stiglo u prototipnu fazu i predstavljeno 1930. u Glazgovu, ali nije imao komercijalnu podršku. Beni je bankrotirao 1937. godine.
"Benijev voz je radio kao i drugi protoipi, kao letjelice na vazdušnim jastucima kasnih 60-ih, ali nikad nisu bile komercijalno održive", napominje Dival.
Elegantni i intrigantni Aerodyne RC-360 "leteći tanjir" Renea Kuzinea nije dobio podršku vlade pa nikad nije ni poletio. Konkord, elegantni supersonični putnički avioni je bio bučan, skup i veliki zagađivač. Posljednji let je imao 2003. godine.
Putovanje kroz svemir se pokazalo astronomski skupo, zato niko nije ni otišao na Mjesec nakon misije Apolo 17 još 1972. Svemirski program NASA vezan za spejs šatlove je od 1972. do 2011. košta 200 milijardi dolara. U tom periodu je izvedeno 135 misija, što znači da je prosječno svaka koštala milijardu i po dolara.
Alan Bond, osnivač i direktor firme Reaction Engines iz Oksfordšajera, vjeruje da je njegova kompanija razvila avionski motor sposoban da omogući putničkom avionu da dostigne Mah 5 brzinu - pet puta bržu od zvuka, što znači da bi put od Londona do Sidneja trajao manje od pet sati.
"Ali niko se u tom trenutku nije ni pomjerio jer bi bio jako skup razvoj - mora postojati jaka komercijalna opravdanost", navodi Bond.
Inovacije koštaju, i ako ne predstavlja rješenje za problem većine ljudi, po cijeni koju će teško većina sebi priuštiti, male su šanse da prođu.
Čuvene nesreće
Futurističke projekte često nažalost zaustave i tragične nesreće. Potonuće "nepotopivog" Titanika 1912. koje je odnijelo 1.500 života, svakako da nije povećalo popularnost luksuznih prekookeanskih linija.
Ali je dovelo do unaprjeđenja pravila bezbjednosti, i došlo je do buma putovanja preko okeana sredinom 20. vijeka.
Hindenburg, najveći hidrogenom punjeni cepelin ikad napravljen, se zapalio i srušio 1937. u nesreći koja je uzela 36 života, i tako okončano upotrebu "letećih brodova" za transport.
Vazdušna putovanja su zahtjevala vrlo oštre globalno važeće bezbjednosne standarde da bi dobili povjerenje javnosti, što je dovelo do konzervativnog pristupa u dizajnu, i usporenog tehnološkog razvoja.
Boing 747, čuveni "Džambo Džet" koji je poletio 1970. izgleda skoro potpuno isto kao model 747s koji leti danas, 45 godina kasnije.
I motorna vozila su bila mnogo različitija nego danas, jer su bezbjednosni standardi homogenizovali dizajn.
Niskougljenična budućnost?
Naravno, globalno zagrijevanje je dovelo do brojnih ograničenja oko budućih transportnih projekata. Saobraćaj doprinosi četvrtini globalne emisije ugljen-dioksida, dok populacija raste, kao i potreba za mobilnošću.
Auto tehnologija je i napredovala, problem su rupe i megagradovi koji su zarobljeni u sopstvenoj zagađenosti. Nemilosrdna upotreba ugljen-dioksida je postala samodestruktivna i ne smije se nastaviti, smatraju mnogi naučnici.
Tako da je trend promjena u pravcu upotrebe alternativnih niskougljeničnih goriva - konvencionalne električne baterije, hidrogenske ćelije goriva i kompresovani vazduh.
Puno se radi i na unaprjeđenju efikasnosti postojećih vozila korišćenjem lakših materijala.
Ali u digitalnom dobu, mnogi smatraju da se ideja transporta promijenila.
"Naši gradovi sve više funkcionišu kroz masovno kretanje informacija, nego vozila", navodi Lajons.
Ima i onih koji se ne slažu, koji vjeruju da je ljudska potreba da putujemo, istražujemo i trgujemo, i da će nas to uvijek držati u pokretu.
Bonus video:
