Pod kontrolom Volkswagena Audi je od samog starta (1966. godine) predstavljao marku koja je koncern trebala uvesti u klub nešto luksuznijih, pa tako i više cijenjenih njemačkih proizvođača. Tako je prvi Audi 100 bio negdje između "narodnog automobila" i Mercedesa, a javnosti je predstavljen 1968. godine.
Velika limuzina je nakon ere "dvotaktnog" DKW- a i prvog pravog poslijeratnog Audija, modela 72 iz 1965. godine, na najbolji način najavila svijetlu budućnost kompanije.
Jednostavna tehnika, dobra oprema, moderan dizajn, kvalitetan motor i šasija, kao i poštena cijena bili su uslovi koje je Audi 100 u potpunosti ispunio. Vrlo aerodinamična i skladna karoserija privlačila je i u dvovratnoj, i u četvorovratnoj varijanti, enterijer je izgledao bogato, a prostora je bilo napretek.
Nova limuzina se već na prvi pogled činila sigurnom. Disk- kočnice na prednjim točkovima i čvrsta, može se reći i sportska šasija, taj utisak su samo potvrđivale.
Njemački kvalitet uz prihvatljivu cijenu
Agregat zapremine 1, 8 litra razvijao je, u različitim verzijama, 80, 90 ili 100 KS koji su snagu na podlogu prenosili preko prednje osovine, što je u ono vrijeme bilo potpuno neuobičajeno kod njemačkih limuzina ove klase. Po pitanju upravljivosti Audi 100 je oduševljavao kombinujući sportske vozne karakteristike i visok stepen udobnosti.
Zanimljiva je bila ručica četvorostepenog ručnog mjenjača koja se nalazila ispod stuba upravljača. Na kraju, cijenom od 8. 900 DM bliži je bio Opel Rekordu nego Mercedesu 200 (W115). Istina, tu se radilo o osnovnom modelu, ali i bogato opremljena LS verzija nije prelazila granicu od 10.000 DM.
Čak je i slabije opremljen konkurentni Mercedes još uvijek je koštao 1. 500 DM više, ali ipak, Mercedes je Mercedes, a tada je ta uzrečica bila itekako na mjestu.
Automobil bez mane? Pa gotovo da je Audi 100 bio takav. Gotovo, jer problema je bilo sa izduvnim sistemom koji je zbog svoje predimenzioniranosti jako zagrijavao prtljažni prostor. Rješenje je stiglo u obliku dodatne izolacije.
Coupe verzija za novi imidž brenda
Prodaja limuzine je krenula vrlo dobro što je glavnom inženjeru, koji je i bio najzaslužniji za Audijev skok među najbolje, Dr. Ludwigu Krausu, dalo dodatnog elana da "svoju" kompaniju dokaže i na polju luksuznih GT- a. Tako je prvo 1969. godine u konceptnom, a zatim godinu kasnije i u serijskom obliku predstavljen Audi 100 Coupe S, kupe na bazi limuzine. Iako je automobil sprijeda pomalo podsjećao na Fiat Dino, a od nazad na Maserati Ghilbi, plijenio je pažnju ljepom i elegantnom fast- back linijom.
Automobil je bio opremljen svim što je Audi u to vrijeme mogao ugraditi, a malo povećani motor (1. 9L) snage 115 konja pružao je vrlo pristojne performanse (185 km/ h, 11 sekundi do 100 km/ h). Skraćeni međuosovinski razmak (-11, 5 cm) donio je bolja vozna svojstva. Kvalitetom, dizajnom i opremom Audijev Coupe se sasvim ravnopravno mogao mjeriti s najboljim GT- ima.
To su ipak prije svih znali Audijevi čelnici koji su to skupo i naplaćivali. Tako je već u startu Audijev kupe nailazio na slab odaziv boljestojećih kupaca.
Za razliku od Coupea, limuzina je prolazila odlično. Godine 1971, kako bi se više naglasio sportski karakter, snaga od 100 konja postaje minimalna u ponudi, stiže top-verzija GL sa motorom iz Coupea, a u opciji se između ostaloga nalazi i trostepeni automatski mjenjač sa ručicom ugrađenom klasično, na pod između sjedišta.
Naftna kriza prekinula proizvodnju
Nakon promjena u motorizaciji Audi 100 je u 1974 godinu ušao vidno redizajniran. Uglatija maska sa dva para okruglih svjetala umjesto trapezoidnih, te veća zadnja svjetla bile su najveće spoljne novine, dok je od ostalih novosti najzapaženiji bio veći stepen opremljenosti (nazad integrisana maglenka, brisač sa brzinama, ručica mjenjača kod svih varijanti je napokon bila na uobičajenoj poziciji, a tu se našla i VW- ova servisna utičnica za kompijutersku dijagnozu).
Naftna kriza ipak nije dopustila da obnovljena 100- tka nastavi sa prijašnjim dobrim prodajnim rezultatima. Tu nije pomogao ni novi bazni model sa nešto štedljivijim 1.6- litarskim motorom od 85 KS. Ferdinand Piech, koji je 1973. godine naslijedio Dr. Krausa, nije bio posebno zabrinut jer je, kao prvo, kriza zahvatila sve konkurentne proizvođače, a kao drugo, Audi 100 je napravio i više nego dobar posao.
Za osam godina proizvedeno je gotovo 800.000 primjeraka, a među njima i nešto više od 30.000 Coupea koji su još dodatno podigli imidž marke.Već prvom 100- tkom Audi se pozicionirao na mjestu "visoke" marke. Sledeće generacije uspješno su nastavile prenositi njene vrijednosti.
Bonus video: