Nakon odlično obavljenog posla sa Giuliettom, prvom masovnom Alfom, Italijani su u ljeto 1962. godine predstavili naslednika, Giuliu. Iako se sudeći po kockastom obliku to ne bi reklo, Giulia je svojevremeno bila jedan od najaerodinamičnijih automobila.
Bila je aerodinamičnija čak i od tadašnjeg Porschea 911, a koeficijent koji je imala (cx. 0.33) velika većina limuzina je dostigla tek petnaestak godina kasnije.
Detalji poput prednje maske ili zadnjeg stepenastog kraja donijeli su Giuliji atraktivnost dostojnu renomea slavnog proizvođača kao što je Alfa Romeo.
Osim naprednog dizajna Giulia je i ispod haube pokazivala da je ona ta koja konkurenciji diktira ritam.
Petostepeni mjenjač u porodičnom automobilu
Nakon što je prvu godinu sa tehničke strane predstavljala jedan tada uobičajni automobil, već od sledeće godine dostiže veći nivo, čime se nameće kao limuzina sa naglašenim sportskim afinitetom.
Bila je to prava Alfa. Disk- kočnice na svim točkovima tada su imali samo najnapredniji skupi automobili, a nikako ne i porodične limuzine. Mjenjač sa pet brzina tada se mogao naći kod Lamborghinija, Ferrarija, ali i kod Giulije.
Vješanje je bilo modifikovan Giuliettino, motor 1. 6- litarski snage 92 konja, a težina je iznosila jednu tonu. Već ova verzija (1600 TI) je pružala fantastičan doživljaj svim ljubiteljima sportske vožnje. Gotovo trkački model TI Super (dupli karburator, 112 KS) bio je namijenjen pravim majstorima volana, ali sa tek 500 proizvedenih primjeraka i budućim kolekcionarima.
Prava "vozačka" limuzina
Uglavnom za domaće tržište Italijani su od 1964. godine u ponudu uvrstili i Giuliju sa 1. 3- litarskim motorom. Osnovna verzija je razvijala 78 KS, dok je TI model bio četiri konja jači. Talas zadovoljstva javnosti raste predstavljanjem Giulije Super, 1965 godine, koja blagim modifikacijama pojačava prodaju.
1. 6- litarski motor (98 KS) sa aluminijskom glavom i blokom i dva karburatora tada je predstavljao jedan od najnaprednijih motora u klasi. Kako bi i osnovni model sa manjim motorom ostao atraktivan kupcima, dobio je po uzoru na jače modele, dodatni par prednjih svjetala.
Giulia je bila zaista posebna jer je kao nijedan automobil prije uspjela ujediniti prave sportske vozne osobine sa praktičnošću klasične porodične limuzine. Treba napomenuti da je u ono vrijeme Giulia sa svojih 414 cm dužine pripadala srednjoj klasi, dakle bila je strateški pozicionirana tamo gdje je danas, pola metra duži model, 159.
Nespretna dizel verzija
Nakon devet godina na tržištu došlo je vrijeme da Giulia zategne bore i uglavnom dizajnom bude prilagođena 70- tim. Redizajn je kao glavne novosti donio tada vrlo popularnu crnu, plastičnu masku i ravnu liniju zadnjeg poklopca. Osim toga stigao je i novi naziv, Nuova (Super 1. 3 i Super 1. 6), ali automobil je bez obzira što je postao ružniji, logično, ostao svima poznat kao Giulia.
Uz poznate benzince, u ovu Giuliju je 1976. godine počeo da se ugrađuje i 1. 6- litarski Perkinsov dizelaš snage 55 konja. Bio je to prvi Alfin dizel i očekivano je bio slabo tražen. Tek nekih 6. 500 prodatih primjeraka pokazalo je da nikako nije odgovarao sportskoj limuzini.
Redizajnirana Giulia ostala je u proizvodnji sve do kraja 1977. godine, što je i u ono vrijeme predstavljalo dug proizvodni vijek (ukupno oko 500. 000 prodatih primjeraka).
Na sceni se već pojavio Golf, koji je pokazao da se interes kupaca okrenuo prema novoj, kompaktnoj klasi. Alfa je odgovorila Sudom, nesretnim modelom koji je označio početak velike krize kvaliteta za slavnu kompaniju. Sve do pojave modela 156, 1997 godine, Giulia je predstavljala najuspješniju Alfinu limuzinu.
Sve prave poštovaoce i zaljubljenike ovog italijanskog brenda, oduševila je vijest o povratku imena Giulia u proizvodnu gamu Alfa Romea. Prve fotografije novog automobila koji će se pojaviti 2014. godine i nositi slavno ime svoga pretka, obećavaju veliki povratak ovog proizvođača na teren sportskih limuzina, koji je izvorno njen i kojim je ova slavna italijanska marka prije nekoliko decenija suvereno dominirala.
Bonus video:
