Baranka I. M. koja ima i zabranu prilaska od svog bivšeg partnera tvrdi da je njen slučaj dokaz da žrtve nasilja u porodici nisu potpunosti bezbjedne čak i kada izađu iz nasilnog odnosa, a da rupe u zakonu i proceduri i nemarnost službenika nadležnih institucija ne dozvoljavaju da se ona i njena trogodišnja ćerka osjećaju sigurno.
I.M., koja je trajno nastanjena u Baru, presudom Osnovnog Suda u Kraljevu, a koju je priznao barski Osnovni sud, ima potpuno starateljstvo nad svojom ćerkom kao i mjeru zabrane prilaska na 200 metara udaljenosti njenom bivšem partneru.
Po rješenju, u koje su “Vijesti” imale uvid, otac i bivši partner, državljanin Srbije T. S. se u potpunosti odrekao starateljstva i prihvatio da ono pripadne majci. I. M. se nakon izlaska iz nasilnog odnosa sa djetetom vratila u Bar kod roditelja, ali njeni problemi se tu nisu zaustavili, jer T. S. povremeno dolazi u Bar i krši zabranu prilaska, te uhodi i neposredno prijeti I. M.
On je osuđen za nasilje u porodici, odnosno prijetnje smrću i fizičkim nasiljem. U presudi piše da je on priznao da je I. M. slao prijeteće poruke i govorio da će je ubiti. Prema riječima I. M., on joj je prijetio da će je ubiti ako odvede ćerku u Crnu Goru kod svojih roditelja, iako je tjerao da napusti kuću u Kraljevu.
I. M. tvrdi da su službenici policije u Baru koji su se bavili njenim predmetom postupali po privremenim mjerama, a ne po pravosnažnoj sudskoj presudi, uprkos njenim molbama i advokatovim upozorenjima, i pita se kako je to moguće. Zbog toga je pisala i nadležnima, sve do ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.
Kako je kazala, svaki od slučajeva kršenja zabrane prilaska i presude je prijavila Odjeljenju bezbjednosti Bar, te više puta bila saslušavana. Ona tvrdi da su službenici policije u Baru u potpunosti upoznati sa njenim slučajem jer je u više navrata bila primoravana da im objašnjava, što potvrđuju i iskazi iz policije.
Po priči I. M., ona se sa T. S. nije susrela skoro dvije godine sve dok se to nije desilo u barskoj stanici policije. Naime, I. M. je obavijestila Centar za socijalni rad da je njena ćerka bolesna te da ne može da dovede dijete na sastanak sa ocem i dostavila ljekarsko uvjerenje. On je nju tada prijavio za nepoštovanje privremene mjere kojom je uređeno na koji način on može da vidi dijete. Barska policija je tada pozvala na saslušanje, te ih je ona informisala da ne može doći tog dana jer je ćerka bolesna pa će se javiti sjutra između 19 i 20 časova.
Kada je to i učinila, u čekaonici barske policije je zatekla T. S. nakon čega je pozvala i svog advokata. Inspektori su joj, kako je ispričala, kazali da je on “poranio 15 minuta”, a da su ga pozvali “da dopuni izjavu od juče” te da nijesu mogli znati kada će ona tačno doći između 19 i 20 časova.
“Ne samo da su me zvali da dam izjavu po nepotpunoj prijavi, jer su ga zvali tog dana da je dopuni, već su svjesno zakazali razgovore u istih sat vremena”, kazala je I. M. i dodala da je svaka prijava protiv nje odbačena, što potvrđuje da je to samo jedan od načina na koji on nju maltretira što mu policija omogućava.
Iako Zakon o zaštiti od nasilja u porodici garantuje privatnost postupaka i povjerljivost informacija, I. M. tvrdi da su službenici barske policije to prekršili. Naime, kada je jednom otišla na saslušanje nakon što je prijavila T. S. za kršenje zabrane prilaska, kako je ispričala, inspektor joj je u hodniku rekao da T. S. “samo želi da vidi dijete” te komentarisao njen slučaj pred drugim građanima i službenicima koji su se tu našli.
“Ni od koga u barskoj policiji se nisam osjećala zaštićeno, niti naišla na razumijevanje. Moj utisak je da su svi službenici i inspektori bili na strani nasilnika kojeg su konstantno opravdavali, savjetovali me da riješim probleme sa njim. Druga situacija je bila u Podgorici, gdje sam naišla na razumijevanje i profesionalnost”, ispričala je I. M.
Znala je šta da očekuje na rođendan ćerke, pa je dan prije, 7. decembra otišla kod načelnika barske policije i obavijestila ga da je bivši partner maltretira, te da će je sigurno prijaviti sjutra kako bi ćerki i njoj pokvario rođendan te da će one biti u igraonici, na proslavi, i javiti se odmah sjutra ujutru. Prema riječima I. M., oni su joj rekli da ne brine i da će biti sve u redu. Uprkos tome, kako je kazala, sjutra su je zvali da se javi hitno do 15 časova jer otac želi da vidi dijete. Ukoliko to ne učini, oni su kazali da će po nju poslati interventnu jedinicu. Tvrdi da ga u barskoj policiji brane i štite, više puta u razgovoru sa njom, iako znaju da joj je prijetio smrću za šta je i osuđen.
Kako su “Vijestima” kazali iz Uprave policije, službenici Odjeljenja bezbjednosti Bar, su od maja 2023. godine primili više prijava od vanbračnih supružnika T. S. i I. M., te jednu u Odjeljenju bezbjednosti Podgorica koja je proslijeđena na postupanje policiji u Baru.
“Takođe se I. M. obraćala dopisima ministru unutrašnjih poslova par puta na koje je odgovoreno o svim slučajevima postupanja službenika Odjeljenja bezbjednosti Bar po prijavama I. M. odnosno T. S.”, naveli su.
U svim slučajevima prijave, kako su kazali, službenici OB Bar su prikupili obavještenja od podnosioca prijave i od prijavljenih lica, te o svemu upoznali dežurnog tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru koji je kvalifikovao prijave.
Presuda Osnovnog suda u Kraljevu je priznata rješenjem Osnovnog suda u Baru i postala pravosnažna 12. septembra 2019. godine i izjednačava se sa odlukom Osnovnog suda u Baru i proizvodi pravno dejstvo u Crnoj Gori. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno 9. maja 2024. godine.
“Navedenom presudom određeno je da je majka I. M. staratelj maloljetnoj ćerki, kao i način održavanja ličnih odnosa između oca T. S. iz Kraljeva sa maloljetnom ćerkom. Takođe, navedenom presudom T. S. je određena mjera zaštite od nasilja u porodici pa se istom zabranjuje da se približava I. M. na udaljenosti manjoj od 200 metara i zabranjuje mu se pristup u prostor oko mjesta stanovanja na udaljenosti manjoj od 200 metara, s tim što ove mjere ne važe prilikom preuzimanja i vraćanja djeteta”, poručili su iz Uprave policije.
Kada je u pitanju susret I. M. i T. S. u službenim prostorijama Odjeljenja bezbjednosti Bar tvrde da se radi o slučajnosti u kojoj nema odgovornosti postupajućeg policijskog službenika. Naime, prema njihovim riječima, I. M. je pozvana prethodnog dana da pristupi u službene prostorije radi davanja obavještenja na okolnosti prijave podnesene protiv nje od strane T. S., ali da nije bila u mogućnosti da dođe, te je tražila da pristupi narednog dana kada joj je policijski službenik zakazao dolazak u 19 časova.
Sa T. S. je policijski službenik prethodnog dana već dogovorio da dođe u 20 časova telefonskim putem, ali je on došao ranije, ne obavještavajući o tome policijske službenike pa se on nalazio u hodniku službenih prostorija gdje je čekao prijem u dogovorenom vremenu kod postupajućeg službenika. Oni su negirali da je bilo ko razgovarao sa I. M. u hodniku barske policije tako što su kazali da je svaki razgovor sa njom bilo kao podnosiocem prijave ili prijavljenim licem obavljen u službenim prostorijama predviđenim za rad sa strankama.
Prema presudi T. S. ima zabranu prilaska na 200 metara udaljenosti od I. M. tokom čitave godine. Ipak, nadležni organi u Baru nijesu to uzeli u obzir već su se vodili prvom privremenom mjerom zaštite koja je nalagala da zabrana prilaska ne važi petkom i subotom kada on ima pravo da viđa dijete.
Otac maloljetne djevojčice, T. S. ima pravo da je viđa svakog drugog petka i subote od čega prvih sat vremena u Centru za socijalni rad (CSR) a za preostalih sedam sati nije definisana lokacija.
I. M. je kazala da je ovo rješenje, koje su prihvatili i službenici policije i CSR Bar, problematično budući da ona strahuje da će on povesti njihovu ćerku u drugu zemlju jer ona nema način da kontroliše gdje on sa njom provodi to vrijeme.
Pored toga, njena ćerka je od rođenja primala dječiji dodatak dok je I. M. dva mjeseca imala pravo na materijalno obezbjeđenje. Po rješenju barskog CSR, u postupku preispitivanja prava, nakon izvršenog inspekcijskog nadzora utvrđene su nepravilnosti i naloženo je da se otklone nakon čega se njima ukinulo pravo na tu finansijsku pomoć.
Prijavila pokušaj otmice, u policiji nema evidencije
Krajem avgusta I. M. u podgoričkoj policiji prijavila da je jedno lice iz Sutomora kontaktiralo njenog brata da dovede ćerku u Sutomore u određeno vrijeme, inače će treće lice doći da uzme ćerku i odvede je kod T. S. U zapisniku iz podgoričke policije piše i da je to njoj poznato lice kontaktiralo njenog brata da pita zašto joj je isključen telefon, te priznao da on po nečijem nalogu pokušava da je locira. Treća lica su joj prijetila i preko prijateljica što potvrđuje elektronska komunikacija koju je advokat I. M. predao u tužilaštvo.
Nakon toga, policija u Podgorici je obavijestila barski Centar bezbjednosti nakon čega su je smjestili u sigurnu žensku kuću jer nijesu mogli da garantuju bezbjednost za nju i njenu ćerku.
Iz Uprave policije, ipak, su kazali da nije prijavljena otmica djeteta od strane T. S. te da su sve prijave u odnosu na ovo lice evidentirane samo za nepoštovanje sudske presude u dijelu viđanja djeteta. Postupajući po navedenim prijavama T. S. protiv I. M. su Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru podnijete dvije krivične prijave. I. M. je kazala da se u tom organu informisala da su obje odbačene.
Ni cent od alimentacije
I. M. i njena ćerka, kako ona tvrdi, nije dobila ni cent alimentacije od kako je dobila starateljstvo nad djetetom jer presuda to nije propisala, a crnogorski pravosudni organi, iako začuđeni, su je takvu i priznali.
Kako je “Vijestima” kazala direktorica CSR Bar Biljana Pajović, u skladu sa propisima o socijalnoj i dječijoj zaštiti sve dobijene informacije u Centrima za socijalni rad i drugim ustanovama iz ove oblasti o ličnim i porodičnim prilikama korisnika, su povjerljive prirode i kada su u pitanju konkretni korisnici ovakvi podaci se ne smiju iznositi, posebno kada je u pitanju zaštita interesa maloljetnog djeteta.
“Kriterijumi kojima se rukovodi Centar za socijalni rad su brojni i nijedan od njih nema objektivnu prednost nad ostalima”, istakla je ona.
Kazala je da u svakom konkretnom slučaju, Centar za socijalni rad radi u skladu sa svim važećim zakonskim propisima uz poštovanje Etičkog kodeksa, a zaposleni se savjesno i odgovorno odnose prema svakom korisniku.
Bonus video:
