Na Paraolimpijadi u Riju, koja počinje u srijedu, Crna Gora će imati dva predstavnika - atletičarku Marijanu Goranović i plivača Iliju Tadića. Ta brojka bi, vjerovatno bila i veća da sportisti koji se bave nekim od tri bazična sporta - atletikom, plivanjem i gimnastikom imaju bar osnovne uslove za bavljenje sportom, prilagođene osobama sa invaliditetom.
U 2017, crnogorski Paraolimpijski komitet (POK) obilježiće deceniju postojanja, a u novembru ove godine sedam godina od prijema u Međunarodni paraolimpijski komitet (MPK).
Crna Gora je dosad na najvećem sportskom takmičenju u svijetu, imala tri predstavnika - u Pekingu, 2008, plivača Duška Dragovića, četiri godine kasnije, u Londonu atletičarku Marijanu Goranović. Goranovićeva je i ove godine u Riju, gdje se takmiči i plivač Ilija Tadić, koji je nedavno napunio 17 godina.
Goranovićeva i Tadić na Paraolimpijadi u Riju, nastupaju u po dvije discipline. Tadić će plivati u disciplinama 100 i 50 metara slobodnim stilom. Goranovićeva, koja je na Evropskom prvenstvu u Grosetu, osvojila srebro, bacaće disk i kuglu.
“Četiri pojavljivanja za Crnu Goru na Paraolimpijadi nije malo”, kazao je “Vijestima” predsjednik POK Igor Tomić.
Crna Gora je za Rio imala još dva kandidata u atletici i stonom tenisu.
“Radmilo Baranin i Miloš Ranitović su imali B norme, ali zbog velike konkurencije, nisu dobili mjesto za Rio. I Filip Radović je bio na ivici učešća na Igrama”, kaže Tomić, vjerujući da će za Tokio 2020. godine Crna Gora imati “bar četiri ili pet kandidata, u tri i više sportova”.
Paraolimpijada, ali i druga, manja sportska takmičenja, zahtijevaju pripremu prostora za sportiste.
“U paraolimpijzmu je tehnička pripremljenost objekata surovo teška”, kaže Tomić.
Za Igre u Riju je, pored ostalog, za korisnike kolica prilagođena željeznica. Ali ne i autobuski prevoz.
U Crnoj Gori je prilagođenost problematična na svim nivoima - u javnim institucijama, zdravstvenim i obrazovnim institucijama. Nepristupačne su i same prostorije POK-a, a da ne govorimo o pristupačnosti i prilagođenosti sportskih terena i prostora za održavanje treninga.
Tomić je u Resursnom centru za djecu i mlade u Podgorici zaposlen već 15 godina.
“Tu smo napravili bazu za naše atletičare i stonotenisere, prostor koji nam je na raspolaganju 24 sata”, dodaje Tomić.
Kako bi stvorili uslove za trening, parasportiste su, kaže on, s obzirom na stepen invaliditeta, slali u redovne klubove i redovne trenažne procese sa osobama bez invaliditeta.
Marijana Goranović je, u danima pred odlazak u Rio, na glavne pripreme išla u Bar, gdje, za razliku od glavnog grada, postoji atletska staza.
“Podgorica je jedini glavni grad koji nema svoju atletsku stazu, nema zatvoreni bazen… Sportisti koji se bave nekim od tri bazična sporta - atletikom, plivanjem i gimnastikom nemaju svoju infrastrukturu, ne u glavnom gradu, nego uopšte u Crnoj Gori. Zato vjerujem da su rezultati koje ti sportisti donose iznad sistema. Sa aspekta nauke, analize, oni su nestvarni”, kaže Tomić.
Stonoteniser Radović je prije nekoliko godina napustio Crnu Goru i trenira kod porodice Lupulesku, u Srbiji. Plivač Tadić trenira u Novom Sadu.
“Dok je bio u Crnoj Gori, plivao je u Budvi. Dok je mogao”, kaže predsjednik POK-a.
I Ranitović je često van Crne Gore, kod Gorana Obradovića, trenera srpske skakačice udalj Ivane Španović.
“Sportisti su upućeni na region, jer u Crnoj Gori još nemaju uslove. I nije to slučaj samo sa paraolimpijcima, nego i redovnim sportistima. Bolje uslove i ulaganja zaslužuju i rekreativci, djeca u školama, ne samo sportisti, jer je to baza za profesionalni sport. Zato vam kažem - rezultati crnogorskog sporta su mnogo veći od onoga što je sistem crnogorskog sporta”, kaže Tomić.
Ipak, predsjednik POK-a, očekuje da Goranović i Tadić, u Riju, završe u finalu i plasiraju se među šest, sedam ili osam najboljih.
A u Tokiju ili na nekoj budućoj Paraolimpijadi, Crnu Goru možda bude predstavljao goalball tim - Crna Gora zasad ima tri ekipe - u Nikšiću, Podgorici i nedavno formiranu ekipu u Baru. Radoviću možda bude pravio društvo neko iz kluba “Luča”, koji iza sebe ima nekoliko međunarodnih takmičenja i klasifikovane stonotenisere.
Lani je Crna Gora imala prvog takmičara u parabiciklizmu, na Svjetskom prvenstvu u Švajcarskoj, gdje je nastupao Danilo Gojković.
Član Paraolimpijskog komiteta je i skijaš Petar Kasom, desetogodišnjak, koji je lani učestvovao na dva paraolimpijska takmičenja i, u konkurenciji takmičara iz regiona, osvojio dvije medalje, na zagrebačkom Sljemenu. On bi tokom zime trebalo da prođe neophodne ljekarske, klasifikacione preglede.
“Nadamo se da ćemo već u Pekingu, 2022. godine imati crnogorsku zastavu i na Zimskim paraolimpijskim igrama”, optimističan je predsjednik POK-a.
Tadiću bi u plivanju mogao da se pridruži osmogodišnji Andrija Đurović.
Tu su i strijelci Ambroz Nikač, Samra Kojić i Maja Rajković, koji bi, smatra Tomić, u perspektivi mogli biti takmičari za velike turnire. POK-u su se nedavno javili i iz streličarskog kluba iz Herceg Novog.
A Tomić ne isključuje i paratriatlon - koji se ove godine prvi put kao sport pojavljuje na Paraolimpijadi.
Dovoljni su, kaže, talenti, praksa, ljudi. Onda se sve to lako uključi u POK…
Odustali od mitinga, jer nije bilo licenciranih staza
Tomić vjeruje da Crna Gora nije daleko od toga da bude domaćin nekog velikog paraolimpijskog takmičenja.
“Zanosili smo se prije dvije godine idejom da budemo domaćini jednog mitinga za paraolimpijce u Baru. Odustali smo samo jer staza u Baru nije licencirana”, kazao je on.
Sa aspekta OSI, prema njegovim riječima, staza u Baru je idealna - ravna sa površinom mora i šetalištem, bez barijera.
“A na udaljenosti od 50 metara je hotel koji po svim zahtjevima može da primi OSI”, kaže Tomić.
U Udruženju paraplegičara Podgorica kažu da je pronalaženje smještaja za organizaciju masovnijih sportskih događaja, na kojima bi učestvovao veći broj korisnika invalidskih kolica, pravi izazov. Dejan Bašanović iz tog Udruženja, ujedno i autor turističkog vodiča za OSI u Crnoj Gori, kaže da je, s obzirom na broj pristupačnih objekata po gradovima, veći broj takmičara nemoguće smjestiti u jedan hotel.
“Takmičari bi morali biti smješteni u različite gradove, što u znatnoj mjeri ograničava samu organizaciju događaja”, kazao je on.
Udruženje paraplegičara Podgorica će, u saradnji sa POK-om i Stonoteniskim klubom osoba sa invaliditetom „Luča“, u prvoj polovini 2017. organizovati međunarodni turnir u stonom tenisu.
“Na turniru će učestvovati pet reprezentacija sa oko 40 takmičara, među kojima će biti i korisnici invalidskih kolica. Osim smještaja, potrebno je obezbijediti i pristupačnu sportsku salu sa urađenim toaletima, a to neće biti lako”, kazao je Bašanović.
Stoni tenis u hodniku škole bez grijanja
Ambroz Nikač se sportom bavi čitav život - prije povrede se bavio borilačkim vještinama, ali sport je ostao dio njegovog života i posljednjih 20 godina, koliko je u kolicima. On je u Dubaiju 2010. Crnu Goru predstavljao na velikom međunarodnom turniru u dizanju tegova. Iste godine je, zbog povrede, “malo usporio sa tim” i oko četiri godine igrao košarku u kolicima.
“Vidio sam da to ne ide nigdje i prestao sam. Tim i danas nije nigdje i ni danas nemaju klasifikaciju”, napisao je Nikač.
Nikač sada trenira stoni tenis i kaže da uslovi u Resursnom centru, gdje trenira sa članovima kluba “Luča”, nisu najbolji.
“Treniramo u hodniku škole, gdje tokom zime nema grijanja, a ljeti je prevruće. Imamo tri stola i 12 igrača i uvijek šest igrača čeka na red… Niko od nas nema dovoljno vremena za trening”, naveo je on nedavno na blogu (ambroznikac.me), pišući o sportu i parasportu u Crnoj Gori.
Bonus video:
