Kraj Sutjeske hladne vode, orilo se iz grla nikšićkih komunista, dok su se u Dolini heroja na Tjentištu peli stepenicama do monumentalnog spomenika.
Prevođeni jedanaestogodišnjim Aleksom i 76 godina starijim Radojem Stijepovićem, grupa od pedesetak komunista, kojima su se pridružili i komunisti iz Plužina, zajedno sa nekoliko stotina drugarica i drugova iz Republike Srpske, Federacije BiH, Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Makedonije, došli su da odaju počast borcima sa Sutjeske koji su poginuli prije 73. godine.
Bila je to ponovo na okupu Jugoslavija u malom „ujedinjena“ oko proslave jedne od najvećih bitaka u Drugom svjetskom ratu na prostoru bivše domovine kada je za tridesetak dana borbe, od 15. maja do 15. juna, poginulo oko 7.500 boraca.
Iako su ga godine pritisle, Stijepović se ipak lagano popeo uz stepenice, ne ispuštajući iz ruku trobojku. Ponosan na zastavu koju nosi i tekovine narodnooslobodilačke borbe zaboravio je da na svojim plećima nosi skoro devet decenija.
Podgoričanin Branislav Ljumović, jedan od rijetkih preživjelih učesnika bitke na Sutjesci, kazao je da će na Tjentište dolaziti dok je živ.
„Mi smo bili na Borju, a Njemci su bili ovdje na prostoru sadašnjeg spomenika. Probijali smo taj front, a ko je uspio da se probije preko Zelengore, za Bosnu, nastavio je dalje da živi, a ko nije uglavnom je život izgubio ovdje”, kazao je Ljumović.
Tada još golobradi momčić, sa nepuni 16 godina, Ljumović je bio borac Pete proleterske crnogorske brigade iz koje je u toku pomenute bitke poginulo skoro 400 boraca.
“Nije bilo nikakvog kolebanja boraca Narodnooslobodilačke borbe, čvrsto su se držali i u svakom slučaju znali su odgovoriti fašističkim okupatorima preko nišana”, kazao je Ljumović.
Predsjednik nikšićkih komunista Radislav Stanišić kazao je da svake godine komunisti iz grada pod Trebjesom, Plužina, kao i ostalih gradova Crne Gore, posebno sa sjevera, dođu na Sutjesku.
“Danas omladina malo zna o događajima iz Drugog svjetskog rata jer su im u istoriji izostavili praktično sve važne bitke koje su se odigrale na prostoru Crne Gore. Ali, tu smo mi da ih podsjećamo i ne damo da se zaboravi istorija”, kazao je Stanišić koji je na Sutjesci proslavio rođendan.
Vladimiru Ćetkoviću, iz Orahovca kod Kotora, otac je bio na Sutjesci, a on je na proslavu došao sa zastavom, na kojoj je grb Jugoslavije, i fotografijom njegovog, kako reče, ratnog i mirnodopskog komandanta Peka Dapčevića. Svečanost obilježavanja 73. godine od Pete neprijateljske ofanzive, drugog naziva čuvene bitke koju su Njemci nazvali operacijom “Švarc”, organizovao je Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova.
Obraćajući se prisutnim posjetiocima načelnik Foče Radisav Mašić kazao je da je Sutjeska velika epopeja Drugog svjetskog rata, nauk mladima kako treba čuvati, braniti i žrtvovati se za ono što je svetinja - za slobodu.
„Ovdje su mnogi junaci pokazali kako se junaštvom, snagom i željom brani slobode. Ovdje se nije pitalo ko je ko i odakle je došao. Ovdje se samo pitalo šta je naš cilj. A naš cilj je bila sloboda“, kazao je Mašić. Radojica Radojević, predsjednik Saveza organizacija boraca narodnooslobodilačkog rata Crne Gore (SOBNOR), kazao je da se na Sutjesci, koja je najbolji primjer zajedničke borbe svih naroda sa prostora bivše SFRJ, od 15. maja do 15. juna rađala „sloboda krvlju natopljena, stvaralo bratsvo jedinstvo i uslovi za život dostojan čovjeka“.
Vijence na spomen kosturnicu palim herojima položile su brojne delegacije iz Republike Srpse, Srbije i Crne Gore, kao i delegacije vojnih atašea Ruske federacije, SAD, Grčke i Bugarske.
Nakon kulturno-umjetničkog programa većina posjetilaca otišla je da obiđe spomen-obilježje na Krekovima, iznad Doline heroja, mjesto na kome je pao narodni heroj Sava Kovačević Mizara.
U spomen domu serviran je vojnički pasulj i točeno pivo, dok je Dolinom heroja odzvanjalo “Što to huči Sutjeska, krv pliva po njoj, divizija Savina bije krvav boj”.
Radulović: Ne odlazim dok još jednom ne obiđem Savu
Iako je, kako je kazao, teško nositi breme “teško devet decenija”, Milenko Radulović redovno dolazi na Tjentište.
“Ja sam iz Titovih Užica. Borio sam se od početka rata, ali ne i ovdje. Redovno dolazim na Tjentište, iako mi, sa ovoliko godina, nije lako ovdje doći. Umoran sam od života ali još uvijek rado posjećujem sve spomenike iz narodnooslobodilačkog rata“, kazao je čiča Milenko koji nije želio da ode sa Tjentišta a da ne posjeti i grob čuvenog komandanta Save Kovačevića.
Galerija
Bonus video:
