Ukoliko Ministarstvo prosvjete odobri licencu, Univerzitet Donja Gorica (UDG) ponudiće brucošima ove godine tri nova fakulteta - za psihologiju i matematiku, engleski jezik i književnost i međunarodno hotelijerstvo i menadžment.
Iz Ministarstva prosvjete su pojasnili da su tri fakulteta u aprilu dobila početnu akreditaciju od Savjeta za visoko obrazovanje.
“Prije raspisivanja konkursa, navedeni programi treba da prođu i postupak licenciranja koji je u nadležnosti Ministarstva prosvjete”, odgovoreno je “Vijestima”.
Prema ranijim iskustvima, dobijanje licence ne dolazi u pitanje...
Poslanica DF-a Branka Bošnjak ocijenila je da je otvaranje novih studijskih programa na UDG-u samo još jedan korak na putu urušavanja državnog Univerziteta: ”Jer na ovako malom tržištu visokog obrazovanja, otvaranje istih studijskih programa, koji inače postoje na UCG, sada na univerzitetu čiji je suvlasnik premijer (Milo Đukanović), samo govori o namjernom urušavanju državnog univerziteta i stavljanju težišta na UDG”.
Ona kaže da sve to ne bi bilo problematično kada bi UCG dobio zdravu konkurenciju, koja bi iznjedrila kvalitet: “Problem je što se UDG-u daju olako akreditacije za studijske programe, a da uslovi nijesu ispunjeni. Sigurna sam da broj stalno zaposlenog nastavnog i stručnog kadra i na već postojećim studijskim programima UDG-a nije dovoljan za akreditaciju i licencu za rad, ali uz premijerovu i saglasnost njegovih ministara, koji su uglavnom predavači na tom istom UDG-u, sve je dozvoljeno”.
Ona je precizirala da ko iole prati visoko obrazovanje, zna koliko je UCG imao problem sa kadrom za studijski program psihologije.
“Pa je potpuno nerealno da UDG omogući dovoljan broj stalno zaposlenih profesora u skladu sa kriterijumima za akreditaciju”.
Mira Popović iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) ističe da privatni univerziteti imaju pravo da otvaraju programe za koje cijene da postoji tržišna potreba i za koje imaju kadrovskih i drugih uslova za akreditaciju.
“I jasno je da su privatni univerziteti mnogo proaktivniji u osluškivanju tržišta i prilagođavanju društvenim promjenama. Ali, na drugoj ravni, odgovornost je rukovodstva UCG da reforme sprovodi tako da sačuva svoju kompetitivnost, a ne da otvara prostor konkurenciji da se razvija, a sebe da sistemski urušava. To ukazuje na nastavak nedomaćinskog upravljanja UCG koje ga je dovelo na dosta niske grane”.
Rukovodstvo UCG i privatni interes
Popovićeva kaže da se “stiče utisak” da rukovodstvo UCG više radi za interese privatnih univerziteta, nego za svoj.
“Na primjer, mi do sada nijesmo čuli argumentovan odgovor zašto studenti na pojedinim smjerovima UCG moraju preći sa sistema 3+1 na 3+2, čime im se sužavaju mogućnosti zaposlenja i poskupljuje studiranje, a pri tom znamo da se isti smjerovi paralelno otvaraju na privatnim fakultetima. Nema sumnje da na taj način UCG direktno šalje studente na UDG ili druge privatne fakultete, što je u najmanju ruku čudno. UCG je brzopleto i neodgovorno ušao u proces reforme, forsirajući pri tom brzinu na uštrb slobodne akademske rasprave i kvaliteta, što već sada ukazuje na nedostatke i izaziva zabrinutost za posljedice koje će to imati na budućnost UCG”.
Bonus video:
