Četrdesetpetogodišnji Dragomir Spajić jedan je od rijetkih mlađih ljudi koji je ostao u pljevaljskom selu Obarde, dvadesetak kilometara udaljenom od grada, na granici sa Srbijom.
Jakom voljom i upornošću, stvorio je dom i osnovao porodicu sa Lolom, vrijednom Albankom iz okoline Skadra, sa kojom je izrodio dva sina.
I taman kad je sve došlo na svoje mjesto pritiska ih nova briga - ne znaju šta da rade kada im djeca pođu u školu za dvije godine. Seoska škola je godinama zatvorena, pa bi blizanci Milovan i Radovan morali bi da idu u školu u susjedno selo Mataruge udaljeno više kilometara od Obardi.
Do Mataruga nema prevoza, a Radovan nema položen vozački ispit.
Kaže da razmišlja da napusti Obarde i preseli se u Srbiju.
“Sve i kada bi omogućili prevoz za njih dvojicu, to je nesigurno. Vjerovatno ću sve prodati i otići u Srbiju. Ima jeftinih imanja da se kupi, bitno je da samo ima škola, pa ćemo se nekako snalaziti. Navikli smo na rad”, priča Spajić za “Vijesti”.
Ističe da mu je teško da napusti rodno selo i imanje koje je godinama održavao i širio.
Kao najmlađe od četvoro djece, ostao je da živi u Obardama i čuva roditelje.
Kada mu je umro otac, a potom i majka 2006. godine, Dragomir je ostao sam. Punih sedam godina sam je obavljao sve poslove na imanju, radio oko stoke, pravio sir, kosio livade, kuvao, prao…
Priča da mu je teško bilo, ne samo raditi nego i živjeti sam, i da je zato svih tih godina pokušavao da nađe ženu sa kojom će stvoriti dom.
“Nema sela u okolini gdje je bilo djevojaka, a da se nisam raspitivao i pokušavao, ali nijedna nije htjela da se uda. Čim bi čula za stoku i selo - odustala bi. Zato sam odlučio da pokušam u Albaniji. Petnaest puta sam išao u Albaniju dok nisam naišao na Lolu. Nakon upoznavanja, kroz neko vrijeme su njeni došli kod mene, obišli imanje, vidjeli gdje živim, a nakon toga sam opet išao u Albaniju da odnesem biljeg. Kroz mjesec i po Lola je došla i vjenčali smo se. Lola nije znala nijednu riječ našeg jezika pa je bilo dosta teško u početku. Nije znala ni da radi oko stoke, a danas uspješno radi sve poslove na imanju”, kaže Dragomir.
Lola priča da je zadovoljna žovotom u Obardama i da će joj biti žao ako zbog djece bude morala da napusti selo.
Spajići imaju 30 ovaca, 10 koza, 12 govedi, od kojih šest krava.
U zakup uzimaju oko 12 hektara da bi nakupili dovoljno sijena za stoku.
“Ove godine sakupio sam oko 500 tovara sijena. Dio je izbaliran. Zbog lošeg vremena završio sam tek krajem septembra kosidbu”, ističe Spajić koji dodatno zarađuje radeći kao rabadžija u šumi.
Spajići svega imaju, jedino im nedostaje društvo.
Loli je teško da nauči naš jezik jer nema sa kim da se druži, a Dragomir je uposlen gotovo tokom cijelog dana.
“Teško je živjeti ovdje zimi. Put očiste do prodavnice, posle moram sa volovima do kuće da čistim”, ističe Dragomir.
Obarde su, kaže, imale više od 400 stanovnika, a danas “skoro da nemaju s kim kafu popiti”.
Bonus video:
