Odluka o sistematizaciji kojom je u kolašinskom Centru za kulturu broj radnika sveden na 9, jedini je način da ta ustanova stane na noge i služi svrsi. To je kazao član Savjeta Centra Zoran Rakočević, kojeg su minulih dana neki od radnika, koji su ostali bez posla, u medijima oštro kritikovali.
“Šta Vam je čudno? Kako ste mislili dalje, kako drugačije? Zašto nijeste svaki prvi u mjesecu doživljavali kao uspjeh što ste još uvijek na poslu? Zašto nijeste zahvalni lošem sistemu koji dozvoljava parazitima da se množe? Takva odluka je jedini zdravi uslov da Centar za kulturu stane na noge i počne da služi svrsi. Svrha ove institucije dugi niz godina, pa čak i decenija, nije shvatana na pravi način. Kao ni pojam same kulture koja je doživljavana kao korito iz kojeg se treba dobro nažderati i okrenuti na leđa. Vi ste pripadali onoj grupaciji, brojnoj, masovnoj, a u isto vrijeme tako neuhvatljivoj i fluidnoj, da su mnogi među vama bili zapošljeni, a nijesu dolazili na posao, te time lokalnu samoupravu oštetili za stotine hiljada eura. Pojedine vaše kolege, a nije ih bio mali broj, hvalili su se na svojim paralelnim radnim pozicijama kako primaju drugu platu u Centru. Ogrebali se o kulturu, kad već ona i nije previše o njih. I prevrnuli korito.”- napisao je Rakočević,koji je glumac i reditelj Kolašinskog pozorišta u svom reagovanju.
On je, osvrćući se na ono što su zaposleni kazali “savjesti, ljudskosti i moralu članova Savjeta Centra”, podsjetio da je bio zapošljen tri i po godine kao projektni asistent, a potom i menadžer za EU fondove u Opštini Kolašin i da je kad je odlučio da upiše studije pozorišne režije, dao ostavku. Rakočević tvrdi da treba da se stide svi oni koji su primali mjesečnu zaradu, a nijesu se godinama ni pojavili na poslu.
“Oni su vaša radna mjesta potkopali, a ne ja. Oni su, i oni koji su ih gurali, krivi što je Kolašin uništen u socijalnom, demografskom i ekonomskom smislu. Bilo je tu i umjetnika, nažalost, i samozvanih i priznatih, koji čine situaciju još više tragičnom, antički i antološki tragično nepovratnom. Hajde da ljudskost mjerimo eurima, u redu! A kulturu projektima i događajima! Dvanaest godina sa kolegama radim u Kolašinskom pozorištu sa budžetom koji iznosi nula. Predstave nastaju pomoću donacija i našeg snalaženja. Kolašinsko pozorište je u tom kratkom periodu zabilježilo sjajne uspjehe i reputaciju. Nakon 12 godina na moj račun sa računa Centra uplaćeno 660 eura, koje su nadoknada iz prve polovine 2015. za rad u Savjetu i to je moja ukupna zarada u kulturi. Možete li vi da navedete koliko ste para zaradili od kulture u proteklih 12 godina, i da s druge strane kao ja navedete šta ste uradili za kulturu Kolašina? Da uporedimo zarade i doprinos kulturi grada!”- navodi Rakočević u reagovanju.
Zbog toga što je Centar imao 4-5 puta više zaposlenih nego što može finansijski da izdrži, kaže on, pozorište nije postalo dio Centra i zvanični element gradske kulture. Zbog viška radnika KUD Mijat Mašković ne može da kupi ni nove opanke, tvrdi on.
“Zbog vas se ne dešava ništa u kulturi. Vi ste pojeli kulturu. Vi treba da se pokrijete ušima i da vas je sramota. Pojeli ste, procjenjujem, u prethodnoj deceniji 15 pozorišnih predstava, 20 likovnih izložbi, 10 koncerata, 20 predstavljanja KUD-a u zemlji i inostranstvu, gostovanja, razmjene, scenografije, zvučnike, rasvjetu. Zavjese ste pojeli. Dodajem ih na konto goriva i jagnjetine koji su godinama crpljeni iz naših džepova. Zamislite šta se sve moglo napraviti za godišnju zaradu samo jednog od mnogih pregalaca koji godinama nijesu ni kročili u svoju firmu! Vaša logika je kancerogena po jedno gradsko jezgro i samoupravu. Kancer ili razori organizam ili se operiše. Vas je kultura, sama od sebe, a tako to obično biva, odstranila, amputirala", tvrdi Rakočević.
Četvoromjesečnim štrajkom minule godine, podsjeća Rakočević, zaposleni su tražili plate, koje je zaradio samo mali dio njih, dok ih je većina “zaradila nepošteno, od kuće ili sa neke druge radne pozicije.”. Rakočević napominje da “ni jedan od 5 članova Savjeta nije bio protiv sistematizacije”.
“Bilo je samo pitanje da li je moguće ,,progurati” još 1, 2 ili 3 radnika. Nažalost, vama poznati budžet za Centar će jedva izdržati i 9 plata mjesečno, te ja kao član Savjeta brinem o održivosti institucije. (Uostalom, Vlada CG je tokom sklapanja kreditnog ugovora sa Opštinom uslovila Opštinu na ovo nepopularno, ali jedino logično postupanje.) Dovodite me u vezu sa partijama! Ja nijesam član SDP-a i ponosim se činjenicom da ne pripadam partijama. Da li razumijete da neko može da postoji, a da nema partijsku pripadnost? Gradonačelnica Željka Vuksanović je jedna od par osoba koja je imala petlje da pokrene vaše raskrčivanje, rusvaj u kulturi, situaciju koja je gora i od ratne katastrofe, na čemu joj čestitam. Ne bojim je se! Da sam se koga bojao, ne bih napustio lijep menadžerski posao i pošao nazad u školske klupe.Moji strahovi ne dosežu u tom pravcu – strah me je zlonamjerne ćudi, palanačke svijesti i nekultivisane ljudske prirode", napisao je Rakočević.
On kaže da se nada da će uskoro lokalni budžet finansirati pozorišne predstave, filmske projekcije, izložbe, dovesti na našu malu scenu, na primjer, predstavu Gradskog pozorišta Podgorica, Ateljea 212, Duborvačkih ljetnjih igara, koncert Josipe Lisac, Perpera ili Darka Rundeka, književno veče Miljenka Jergovića, Svetislava Basare, Muharema Bazdulje, popraviti tehniku, renovirati Muzej, dopuniti bibliotečki fond.
“Vaša egzistencija i egzistencija Vama sličnih mi je, ne na drugom, već na milionitom mjestu u poređenju sa ovim idejama. Kultura vas je žestoko isfinansirala i nagradila!”- napiso je Rakočević nekim od bivših zaposlenih u Centru za kulturu.
Bonus video:
