„Čovjek sam koji prihvata život realno. Imao sam i nemao para. Kada sam imao para bio sam boem, kada nijesam, bio sam intelektualac - čitao sam knjige kod kuće“, uz osmijeh priča za „Vijesti“ jedan od najvećih jugoslovenskih šansonjera internacionalne slave Leo Martin.
Kada je Miloš Jović 1964. sa bendom „Ekspres 8“ otišao za Njemačku nije ni slutio da će se u domovinu vratiti kao Leo Martin.
„Tri godine kasnije, 1967, desila mi se prava filmska priča. Sa bendom sam svirao u lokalu u Minhenu, kada mi je prišao jedan gospodin i dao mi vizit kartu. Na pauzi vidim da je riječ o generalnom menadžeru CBS-a za Evropu. Javim se, uradim probne snimke, i odmah mi ponudi da snimim pjesme koje se meni nijesu dopale. Trebalo je hrabrosti da odbijem, što sam i uradio. Dogovorili smo se da ja napišem pjesme i kada ih je čuo priznao je da su bolje od ponuđenih. Onda je došlo na red ime. Miloš Jović nije za englesko tržište, ali Leo Martin jeste. Tražio sam zvučno ime, ali i ime koje će se u mojoj zemlji, a znao sam da ću se vratiti, normalno izgovarati. I tako je ’rođen’ Leo Martin“, priča pjevač za koga su, zbog umjetničkog imena, mnogi mislili da je Hrvat ili Slovenac. A on je, kako reče, bio samo „dečko sa Slavije“.
Ploča „Lat me Stay“ je postala hit, a Leo Martin je krenuo na veliku evropsku turneju sa tadašnjim svjetskim zvijezdama Mirej Matje, Tomom Džonsom, Inglbertom Hamperdinkom. Kada se 1969. vratio u Jugoslaviju, već je bio popularan.
„Nijesam se promijenio time što sam postao Leo. Sve je to dio biznisa, umjetničko ime je, u stvari, firma. Međutim, iako u mojim dokumentima i dalje stoji Miloš Jović toliko dugo sam Leo da se i osjećam kao Leo. Čak me i svi u porodici tako zovu“, priznaje šansonjer koji je, kada je čuo Reja Čarlsa kako pjeva „Džordžiju”, shvatio da je grlo najbolji instrument.
Tada je odlučio da se bavi baladama i umjesto kvantiteta izabrao kvalitet.
Karijera duga 47 godina i pjesme „Odiseja“, „Laku noć, draga“, „Samo za nas“,„Ja te volim“, „Zbogom, Kristina“, „Jednom kad se zaljubiš“, „Poslednja ljubav“, „Zvao sam te Džordžija“, pokazali su da nije pogriješio u izboru.
“Kako da živi pjevač, ako mu pjesme ne traju. A pjesme traju ako je dobar tekst, melodija. Još ako se dobro otpjevaju, trajanje je zagarantovano. Danas je, nažalost, kvantitet pobijedio kvalitet. Sve je hiperprodukcija. Štancuju se kojekakve gluposti koje traju koliko i dnevne novine - jedan dan“, bez „dlake na jeziku“, priča Martin.
Njegove pjesme izvode mnogi mladi pjevači na raznim takmičenjima, a njemu to imponuje.
„Oduševljen sam da su ti mladi shvatili da samo sa teškom, dobrom pjesmom mogu pokazati svoje glasovne interpratorske mogućnosti. Svakog dana to čujem. To je dobro. Ali onda ih uhvate kojekakvi menadžeri i kažu im da to ne prolazi kod naroda. Ne prolazi, a ja imam karijeru dugu 47 godina. Najljepšu interpretaciju moje pjesme izveo je jedan mladi Sarajlija, koji je prošle godine fenomenalno otpjevao ’Odiseju’. Ali nema ga. Sigurno su ga odvukli u neke orijentalne vode i izgubio se. A ima i drugi razlog - nema autora da mu napravi dobru pjesmu. Ja odavno nijesam snimio dobru pjesmu.
Nađem ja dobre tekstove, ali nema kompozitora. Zavladala je i autorska kriza“, priznaje pjevač.
On je skoro svakoj pjesmi dodao po neki stih, unio dio sebe, jer samo tako može i da je otpjeva. Priznaje da najviše voli pjesmu „Reci mi šta je ljubav“, a potpisnici ovih redova je onako bez muzike, „samo“ uz pomoć „instrumenta“, glasa, koji je i u 73. godini jednako moćan kao i na početku karijere, otpjevao prvu strofu.
Najljepša orhideja u njegovom životu je supruga Vasja, režiserka bugarske nacionalne televizije, koju je upoznao 1986. kada je na festivalu “Zlatni Orfej” u Bugarskoj dobio Zlatnu nagradu.
Onima koji se odluče za muziku poručuje da je shvate kao ozbiljan posao jer jedino tako mogu uspjeti i trajati. Kada bi se vratio 47 godina unazad malo toga bi promijenio.
“Samo bih izbjegao da se upoznam sa nekim ljudima. Nemam mnogo prijatelja, a još manje neprijatelja. Nikada se nijesam posvađao ni sa kim, ali sam se razočarao u nekolicinu ljudi. To je na njihovu štetu, ne na moju“, kaže šansonjer, koji za sebe tvrdi da nije milioner, ali živi kao da jeste.
Država ne brine o kulturi
U „njegovo“ vrijeme država je imala novca za kulturu.
„Pogrešno je što se država nije uključila u kulturu, zato se i razvijaju šund i turbo folk. Filteri su otpali kada se država odvojila od svega toga. Čerčil je za vrijeme Drugog svjetskog rata, kad su mu ministri rekli da mora de se ’reže’ budžet, kazao da sve mogu smanjiti samo ne za kulturu, jer kultura će ostati, a mi ćemo da nestanemo. A danas ko dođe na vlast misli da će tu vječno i da ostane“.
Obilazio ljekare jer nije mogao da pjeva i otkrio da ima rak
Bilo je u njegovom životu i „trnja i orhideja“ a dvije situacije izdvaja kao najteže – rat devedestih kada sedam godina nije pjevao i 2000. godine, kada je na novogodišnjem slavlju na Trgu u Budvi prvi i jedini put pjevao na plejbek.
„Osjetio sam se bijedno, prevarantski, ali organizator je tražio da pjevam na plejbek, jer grlo me boljelo i nijesam mogao da pjevam. Samo da govorim. Pola godine obigravao sam oko ljekara, ali nisu ništa pronašli, sve dok nisam naletio na dr Dušana Obradovića koji je otkrio kancer na lijevoj glasnici. Sedam milimetara mojih glasnica pojeo je rak. Živ sam, samo zato što sam pjevač. Nije me ništa nije boljelo, ali pošto sam pjevač obratio sam pažnju na to da ne mogu da pjevam. Odmah sam operisan i godinu nakon toga nisam mogao da pjevam“, priča čuveni šansonjer.
Bavio se kajakaštvom, učio letjenje, glumio, bio maneken
Glumio je u nekoliko serija, filmova, čak je u somborskom Narodnom pozorištu igrao glavnu ulogu u „Deobama“, ali je shvatio da gluma nije nešto što ga zanima.
Učio je letjenje u Regensburgu, bavio se kajakaštvom po divljim rijekama, sa suprugom Vasjom mnogo putovao i posebno pamti Afriku, bio je i maneken.
„Pjevao sam redovno na revijama koje je Beko pravio širom Jugoslavije. Direktor mi je predložio da prošetam pistom što sam i uradio i onda sam na svakoj reviji prošetao po jedno–dva odijela koja su ostajala meni. Nijesam mogao sva odijela da iznosam i davao sam ih mom pokojnom bratu koji je imao odijela koliko hoće“, kaže Leo Martin.
On je prošle godine bio zvijezda modne revije Pal Zileri.
Bonus video:
