Procenat žena u oružanim snagama Crne Gore veći je u odnosu na pojedine države u regionu, ali ih još nema dovoljno na komandnim pozicijama, ocijenila je istraživačica na Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku, Maja Bjeloš.
Procenat žena u Vojsci Crne Gore (VCG) na nivou oružanih snaga je 8,97 odsto, dok je u ukupnom sistemu odbrane procenat žena 11,92 odsto.
„To je značajan procenat pripadnica sistema odbrane, odnosno oružanih snaga budući da se radi o uslovno rečeno „mladoj“ vojsci, ne uzimajući u obzir sistem odbrane u periodu Jugoslavije“, kazala je Bjeloš agenciji MINA.
Ona je rekla da povećanje broja žena i njihova zastupljenost jesu važni, ali je naglasila da se pitanja rodne ravnopravnosti u sektoru bezbjednosti ne bi smjele svoditi samo na „prebrojavanje žena“, već i na iznalaženje rješenja za usavršavanje, napredovanje i ukidanje diskriminacije žena u toj oblasti.
Procenat žena u uniformisanom sastavu VCG, kako je navela Bjeloš, veći je u odnosu na procent žena u pojedinim vojskama i oružanim snagama u regionu.
Ona je precizirala da, u oružanim snagama Bosne i Hercegovine ima 5,69 odsto žena, dok je u sastavu makedonske vojske šest odsto žena.
Žene u uniformisanom sastavu Srbije, kako je navela, čine 8,7 odsto, dok ih je u ukupnom sistemu odbrane 19,28 odsto.
„Kada se upoređuju sistemi odbrane u regionu, treba voditi računa o veličini sistema odbrane i ljudstvu“, ukazala je Bjeloš.
Ona je objasnila da, iako je procenat zastupljenosti žena u uniformi u Crnoj Gori i Srbiji skoro isti, zbog većeg sistema odbrane u Srbiji, broj žena koji radi za Vojsku Srbije je veći nego što je to slučaj u Crnoj Gori.
„Pored toga, razlika se ogleda u tome sto žene još uvek nisu preuzele komandne dužnosti u okviru oružanih snaga Crne Gore, ali to se očekuje nakon njihovog napredovanja i brojnijeg ulaska u sistem odbrane“, rekla je Bjeloš.
Ohrabrujuće je, kako je dodala, i to što se broj žena koje ulaze u sistem odbrane iz godine u godinu povećava. „Ali treba imati na umu da one predstavljaju manjinu u tim institucijama“.
Države članice Evropske unije i NATO-a, kako je navela Bjeloš, teže da dostignu „samozadati cilj“ od minimalno 15 odsto žena u uniformisanom sastavu.
Prema njenim riječima, ipak se mali broj država može pohvaliti da je dostigao taj standard.
„To su, na primjer, Sjedinjene Američke Države sa 16,3 odsto, Kanada sa 14,8 odsto žena u uniformi“, kazala je ona.
Bjeloš je objasnila da čak i viskorazvijene države sa dugogodišnjim članstvom u NATO-u imaju niži procenat.
Norveška, kako je kazala, ima oko deset odsto žena u uniformi i taj procenat se duže vrijeme ne mijenja. „Norveška je zadala za cilj da se njihov broj uveća na 20 odsto do 2020. godine“.
„Koliko god da je važno govoriti o brojčanoj zastupljenosti žena, ipak cijela priča oko rodne ravnopravnosti u sektoru bezbjednosti ne treba da se svede na puko prebrojavanje žena“, poručila je Bjeloš.
Ona smatra da je bitno pažnju stručne i šire javnosti usmjeriti na politike i procedure za prijem i napredovanje, kao i stručno usavršavanje, mehanizme zaštite žena od diskriminacije, na predrasude i stereotipe o ulozi žena koje mogu biti prepreka njihovom većem uključivanju u sistem odbrane.
„Žene se percipiraju kao fizički slabije od muškaraca i u skladu s tim dominantno mišljenje je da ne mogu obavljati vojne poslove jednako dobro kao muškarci“, objasnila je ona.
Bjeloš je kazala da su, uprkos dominantnim predrasudama koje važe za žene, a koje se tiču obavljanja poslova koji ne zahtijevaju fizičku snagu, one generacijama zastupljene na određenim tipovima poslova koji neformalno važe za “ženske” i teže se probijaju ka “muškim poslovima”- poslovima u specijalnim jedinicama i trupi.
Uočava se, kako je rekla, nepisano pravilo da najveći broj žena u vojsci može da napreduje samo do određenih nivoa i činova kada im karijera ne ide više uzlaznom linijom nego stagnira.
Ona smatra da je glavni uzrok za to postojanje stereotipa i predrasuda da su muškarci bolji rukovodioci od žena.
„Žene se suočavaju i sa poteškoćama u usklađivanju profesionalnog i privatnog života koje se najčešće mogu odraziti na napredovanje ili napuštanje posla“, rekla je Bjeloš.
Prema njenim riječima, razlog zbog kojeg žene ipak uspijevaju da obavljaju određene poslove u vojsci i da se usavršavaju jeste podrška porodice a ne podrška sistema i kolega.
Bjeloš je ukazala i na to da žene u vojsci vrlo rijetko, ili nikad, ne prijavljuju diskriminaciju kojoj su izložene, a razlog tome je, kako je navela, to što strahuju da bi prijavljivanje moglo imati negativne posljedice na njihovu karijeru i radno-pravni status.
Bonus video:
