Namjera Bojana Obradovića iz Tepaca da teško bolesnom stricu danas donese neophodne ljekove sa Žabljaka mogla je po mladića biti kobna.
"Krenuo sam oko 10 sati od kuće u Tepcima kako bih strica obezbijedio neophodnim ljekovima za naredni period. Bio sam spreman za naporan put po visokom snijegu, ali mi ova obaveza nije dozvoljavala bilo kakvu dilemu. Najteže mi je bilo što sam uz brdovitu Ođu išao sam o okolnost da prije mene nije niko prošao tuda, već sam morao prvi gaziti visok snijeg. Svaki korak predstavljao je upadanje do pojasa u snijeg, na pojedinim dijelovima hvatala me panika jer su sa litica Štuoca prijeteći visile lavine", priča za "Vijesti" Bojan.
Tek oko 19 sati on se ispeo na vrh Ođe u čijoj je blizini poznati vidikovac Ćurevac.
"Tu me snaga potpuno izdala. Nisam mogao dalje nijednog metra. Srećom da sam imao broj telefona načelnika opštinske Službe zaštite i spasavanja Draga Popovića. Pozvao sam ga i čini mi se da nisam dugo čekao kad sam čuo zvuk motornih sanki", kazao je on.
Pripadnik Službe zaštite i spasavanja Radonja Raonić bio je pripravan kada ga je starješina pozvao i poslao na zadatak.
"U putu je bilo manjih poteškoća zbog visokog snijega, ali sam stigao do Bojana i odvezao ga kući u Žabljak. Mokrog, promrzlog i preumornog, ali živog i zdravog", kazao je Raonić.
Dionica za koju je Bojanu danas trebalo da pređe devet sati, u normalnim okolnostima, ljeti, se prelazi za oko sat.
Bonus video:
