Funkcioner Demokratskog fronta Goran Danilović podijelio je na svom Facebooku priču o tome kako se odlučio da ode i potpiše donorsku karticu. Danilovićevu priču prenosimo integralno:
Prije nekoliko dana, kupujući kolače, tu u susjedstvu upoznao sam posebnu ženu. Vesna - tako je pisalo na identifikacionoj kartici koju je nosila na lijevoj strani. Ljubazno me zamolila da prije nego izadjem porazgovaramo samo par minuta. I naravno, odlozila je radnu kecelju i prešla na onu, našu stranu s koje se pruža pogled na "slatki dio života", pogled u izlog radosti. Tako je mislio i kovrdzavi dječak zalijepljeno naslonjen na debelo staklo.
Uvijek sam mislio da u pekarama i poslastičarama pulsira onaj najbrutalniji, sirovi i neuništivi poriv za zadovolnjim i bezazlenim življenjem. Samo je željela da zna da li je tačno da sam ja protiv toga da se presadjuju organi i ako jeste zašto....?
Desetak minuta kasnije izašao sam vani i otišao u pogrešnom pravcu... Mislio sam kako su moji problemi mali..kako je besmisleno imati ideale i nedostižne ciljeve, maštati o velikoj žrtvi, tu u komšiluku bitke mojega i našeg vijeka.
- Gospodine Daniloviću, ja ovdje radim i na žalost nemam mnogo vremena za televiziju ali mi je rečeno u bolnici da ste Vi onemogućili da se usvoji zakon po kojemu bi ljudi koji čekaju presadjivanje organa imali više šansi da produže život. Niste glasali da svi mogu biti donatori organa! Hoćete li mi reći zašto? - Vesna, to nije tačno! Ja to podržavam...ja...ja nikada nisam rekao da sam protiv. Slagali su vas... Samo ne pristajem... da se zbog lijenosti vlasti propiše pravilo po kojemu se organi sa davaoca uzimaju uz pretpostavljenu saglasnost... Molio sam ih da povedemo javno akciju da svi budemo donatori, da potpišemo kartice...da... - Vjerujte da mi to znači mnogo. Nadala sam se da niste tako rekli..da niste takav čovjek. Hvala Vam.Razumijem i ja to... - Vesna vjerujte mi.., evo biće prilike..vidjećete i čuti moj (naš) stav javno..Vidjećete! - Znate, gospodine Daniloviću, ja ne mogu da Vam obećam da ću to vidjeti, znate.. Dugo čekam na transplantaciju jetre....možda već sjutra ne budem tu!
Razmišljam danima o tome kako jedna obična žena, bistrih i prodornih očiju, srednjih godina...majka, supruga...prodajući... gleda kovrdzave dječake i djevojčice, što se lijepe s druge strane stakla, osmjehuje se i čeka poslednju uzbunu iznutra, birajući, za one izbirljive, kolače i peciva.., za tu.., za ponijeti...za sjutra!? Boli me i ona laž da sam ja...da smo mi razlog... Ona razumije, koliko njih ne razumije.
Najmanje što mogu da uradim je da odem i potpišem donorsku karticu. Idem u ponedjeljak već..Idem da im kažem da nije istina.. I staviću je makar jednom kao onu identifikacionu na kojoj piše VESNA, okačiću je na ono radno poslaničko odijelo i moliti i druge da urade isto. Da budemo dobrovoljci, da se ne pretpostavlja, da se borimo za ljude oko sebe u najvećem, neobjavljenom ratu.
Bonus video:
