Ima samo 11 godina, u školu ne ide, ali govori pet jezika, pored maternjeg, romskog - Alen Mustafović je čudo od djeteta, iako živi u trošnoj kućici na Koniku, bez struje i vode.
Pored maternjeg - romskog, Alen zna italijanski, francuski, albanski, crnogorski i “pomalo” engleski jezik.
Njegova devetočlana porodica živi u Ulici Aleksandra Puškina, u kućici koja im je dodijeljena na koriščenje.
Malog poliglotu život nije mazio, već od malih nogu prinuđen je da se “snalazi”, kako bi, zajedno sa braćom i sestrama, prehranio porodicu.
U tome mu, tvrdi, pomaže znanje jezika.
Iako su njegovi džepovi najčešće prazni, tvrdi da nikada nije prosio, ni krao.
"Prošlog ljeta sam otišao u Budvu i šetao ulicama, a čim bih čuo strani jezik pomagao bih turistima da naruče kafu, pronađu smještaj ili pozovu taksi", priča kroz osmijeh Alen.
Kaže da su stranci prema njemu bili darežljivi, pa je za pošteni rad prevodioca dobijao pet ili 10 eura, za koje je kupovao hranu, sredstva za higijenu, ili ljekove za bolesnog oca.
Alen je rođen u Mesini, u Italiji, gdje je pohađao četiri razreda osnovne škole, a naučio je da i čita i piše i na drugim jezicima.
Život ga je ubrzo natjerao da se vrati u Crnu Goru, a dom mu je bila baraka na obali Morače.
"Majka je brinula koliko je mogla, ali otac je zbog situacije u kojoj smo se našli obolio... Nije mu bilo lako", rekao je Alen.
Bistri jedanaestogodišnjak tvrdi da njegova porodica ne dobija hranu iz Narodne kuhinje i Crvenog krsta i da sve što nabave ravnomjerno podijele:
“Pred izbore prošle godine neki ljudi su donijeli već načet, poluprazan paket ulja i brašna. Razočarao sam se kako svi malo misle na nas”.
Kada su njegovi baba i djed saznali da je Alen u Crnoj Gori bio žrtva nasilja, došli su iz Italije kako bi zaštitili njega i ostalu unučad.
Djed Hasan je kazao da i Alenov trinaestogodišnji brat koji nosi djedovo ime, zna šest jezika, ali da ni on ne može da se školuje.
I brat Dejan i sestre Sabrija i Melisa od dokumenata imaju samo matični broj iz Italije, pa tvrde da nemaju ni zdravstvenu zaštitu.
Alen je igrao i fudbal, tvrdi da su mu kazali da je jako dobar s loptom, ali je bio primoran da odustane od driblinga jer nema novca da plaća članarinu.
Najtužnije bi mu bilo navići se na luksuz
"Najtužnija stvar koju mogu da zamislim je da se naviknem na luksuz", kazao je Alen u spotu "Svi smo ljudi", objavljenom na Jutjubu.
On i njegov brat Hasan su zajedno sa ostalim Romima citirali čuvene izreke i pokazali da su osim za jezike, nadareni i za glumu i igru.
U slobodno vrijeme bave se i plesom i nadaju se da će im država omogućiti bar školovanje.
Đed strahuje za budućnost unučadi
Alenov djed je ispričao da djeca nemaju ni socijalnu pomoć, ni papire, iako im je otac rođen u Podgorici.
Hasan strahuje za budućnost unučadi, zbog teške situacije u kojoj se nalaze.
"Ako njihova majka koja je sa Kosova dobije matični broj, djeca će dobiti dokumenta i socijalnu pomoć. Ako do tada prežive...", kazao je sa tugom u očima Alenov djed.
Galerija
Bonus video:
