Sedam porodica iz zgrade u Ulici Milana Mladenovića na Zabjelu već više od deset dana nema struje, koja je isključena na zahtjev vlasnika zgrade Semira Mehovića.
Struja bi, međutim, mogla da bude najmanji problem, s obzirom da stanovi, koje su prije tri godine kupili, nijesu uknjiženi na njihovo ime, već se Mehović vodi kao vlasnik.
“Vijestima” su ispričali da su Mehović i njegov poslovni partner Vladan Nicović sklopili ugovor o parnerstvu, u kojem, između ostalog, piše da je Nicović ovlašćen za prodaju stanova. Stanari su 2011. godine sa Nicovićem potpisali predugovore i ovjerili ih u Osnovnom sudu.
Mehović, međutim, tvrdi da je Nicović, praktično, prevario stanare. On je pojasnio da Nicović nije bio ovlašćen da potpiše predugovore, već da je to činio “isključivo u svoje ime i za svoj račun, predstavljajući se kao prodavac”.
Mehović je potvrdio da je sa Nicovićem imao određeni poslovni aranžman o sufinansiranju izgradnje zgrade i raspodjeli ostvarenog prihoda, srazmjerno uloženim sredstvima
On je istakao da Nicović nikada nije imao pravo vlasništva ni na zgradi, ni na zemljištu.
“Ako se ima u vidu da, kako to kažu pravnici, niko na drugog ne može prenijeti više prava, nego što ga sam ima, jasno je da su ti ljudi, zaključenjem takvih predugovora, sami postali žrtve prevare čovjeka sa kojim su zaključivali ove pravne poslove, ali i svoje lakomislenosti, najvjerovatnije, zbog besmisleno niske cijene od 650 eura po metru kvadratnom, koja im je bila ponuđena”, kazao je Mehović “Vijestima”.
Nicović je u junu u Osnovnom sudu osuđen na četiri godine i četiri mjeseca robije, zbog zloupotrebe službenog položaja, utaje poreza i doprinosa dok je obavljao dužnost stečajnog upravnika “Gradskog saobraćaja”. Suđeno mu je u odsustvu, jer je u bjekstvu i za njim je raspisana potjernica...
Stanari, međutim, tvrde da je, nakon Nicovićevog bjekstva Mehović, koji je direktor Erste banke u Bijelom polju, zgradu preveo na sebe, umjesto na njih.
Potom je prošle godine protiv stanara podnio krivičnu prijavu, tvrdeći da su se bespravno uselili u njegovu zgradu.
Ni stanari mu nijesu ostali dužni, pa su odmah nakon toga protiv Mehovića i Nicovića podnijeli krivičnu prijavu zbog prevare.
“Kod Osnovnog suda sam tražio najhitnije iseljenje svih lica koja žive u ovoj zgradi … jer ovaj novoizgrađeni objekat još nije završen, pa nije dobio ni upotrebnu dozvolu. Kao investitor, zbog njihove uzurpacije, u objektivnoj sam nemogućnosti da pristupim objektu i dovedem ga do stanja završenosti, dovoljnog za izdavanje upotrebne dozvole”, kazao je Mehović.
Stanarka Marijana Bošković ispričala je da su Nicović i Mehović imali ugovor o prodaji stanova u toj zgradi.
“Nicović je, po njihovom ugovoru, imao pravo na pola stanova u zgradi.
Došlo je do sukoba između njih nakon dvije godine. Nije bilo pomena da se stanovi neće prevesti na nas, nego je čekano da se legalizuju spoljašnje stepenice, pa da stanovi budu uknjiženi na naša imena”, kazala je Bošković, istakavši da je kvadrat platila 800 eura.
Ona je istakla da Mehović konstantno vrši pritisak na stanare, tvrdi da ih ni ne poznaje, gasi vodu i struju..., pa su prinuđeni da koriste agregat.
Mehović je potvrdio da je sa Nicovićem imao određeni poslovni aranžman o sufinansiranju izgradnje zgrade i raspodjeli ostvarenog prihoda, srazmjerno uloženim sredstvima, ali da Nicović nije mogao istupati u svojstvu investitora i da nikada na osnovu izdate građevinske dozvole nije mogao steći pravo vlasništva.
On je dodao da ne može da priđe zgradi zbog opravdane bojazni za svoju bezbjednost.
Aksentije Aleksić tvrdi da je 2010. godine dao 60.000 eura za dva stana u potkrovlju, da bi “2012. Mehović došao sa inspekcijom da ga sruši, jer navodno za taj dio nema građevinsku dozvolu”.
Aleksić je istakao da je Mehović sjedio kod stanara “bezbroj puta”, iako sada tvrdi da ih ne poznaje.
“Kad smo se uselili u zgradu, nedgje u julu 2011, Mehović je došao ispred zgrade, rekavši nam da budemo kući, jer će doći iz Katastra da izmjere stanove i upišu koliku koji stan ima kvadraturu. Tada je znao da su svi stanovi prodati”, kazao je Aleksić.
On tvrdi da je zgrada izgrađena od novca stanara, navodeći da im je Mehović “više puta kazao da nijesu imali para da završe zgradu”, dok nijesu počeli da prodaju stanove.
Tomo Grahovac je kazao da su nakon priča o preprodaji stanova izvršili pritisak na Nicovića da im što prije završava stanove.
“Nicović je pozvao sve stanare i dao nam ključeve od urađenih stanova. Kad smo se uselili u zgradu, našli smo priključenu i struju i vodu i svu ostalu infrastrukturu. Na jesen 2012. godine navodno je došlo do svađe između Nicovića i Mehovića oko toga ko je šta kome dužan. Sve govori da su imali unaprijed režiran dogovor, jer se poslije njihove navodne svađe ruši krov sa ciljem da nam stvori neuslovnu zgradu”, istakao je Grahovac.
On je istakao da su o problemu obavijestili i predsjednike Osnovnog i Višeg suda, premijera Mila Đukanovića, ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića i predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića.
Struja isključena na Mehovićev zahtjev
Mehović je pojasnio da je EPCG isključila struju na njegov zahtjev. Istakao je da nikada nije podnio zahtjev za priključenje zgrade na elektromrežu ni zaključio ugovor o snabdijevanju. “... Postoji realna bojazan da će ovo preduzeće (EPCG), kao i preduzeće koje se bavi vodosnabdijevanjem, u budućnosti zatražiti od mene da izmirim obaveze za godinama trošenu električnu energiju i vodu”, kazao je Mehović.
Iz Direkcije za odnose sa javnošću EPCG su objasnili da u ovom slučaju investitor nije do kraja sproveo proceduru za priključenje objekta. “Jedini način da objekat bude legalno priključen na distributivnu mrežu jeste da se obezbijedi potrebna dokumentacija u skladu sa Procedurom o priključenju potrošača na distributivnu mrežu”, saopšteno je iz EPCG.
Nicović se ne pominje u građevinskoj dozvoli
Mehović je istakao da je sve uknjiženo na njegovo ime, nakon što je 2008. kupio zgradu u izgradnji. On je “Vijestima” dostavio kopiju građevinske dozvole i izvod iz katastra nepokretnosti. Potom mu je, kako je pojasnio, Sekretarijat za planiranje prostora odobrio izdavanje urbanističko–tehničkih uslova, a u avgustu 2009. i građevinsku dozvolu.
“Po tom rješenju, kao jedini investitor na izgradnji predmetnog objekta je konstatovan samo Semir Mehović iz Bijelog Polja, a nikako Vladan Nicović iz Podgorice, niti bilo ko drugi. Ovaj podatak je, takođe, bio evidentiran i istaknut na građevinskoj tabli... ”, kazao je Mehović.
Galerija
Bonus video:
