Kolika je zapravo bila moć dvije Crnogorke među Romanovima još nije dovoljno istraženo, ali kao nesporna činjenica se uzima da su Stana i Milica, kćeri kralja Nikole, na ruski dvor dovele zlokobnog Grigorija Raspućina. To izričito piše i na tabli koju uslikaju hiljade turista u Jusupovskom dvoru u kome je legendarni mag i politički spletkaroš ubijen.
Rusija i njeni turisti ovih dana obilježavaju 400-godišnjicu carskog doma Romanovih, a radio Glas Rusije nedavno je podsjetio na crnogorske princeze “koje su uspjele da uzmu pod svoje čitav carski dvor”.
Pozivajući se na djelo balkanologa Natalije Strunjine, ruski radio čak ide dotle da crnogorskim princezama “daruje” odlučujuću ulogu u sudbini ruske carevine i njene propasti.
Ruski radio podsjeća da su Milica i Stana bile na carskom dvoru glavni stručnjaci za razne magove i čarobnjake. Caricu Aleksanru Fjodorovnu onostrani svijet je očarao, maštala je da rodi nasljednika, a Crnogorke su joj obećale ispunjenje svakog sna i na koljenima se klele da će carica roditi dječaka.
“Kako bi pomogle Aleksandri Fjodorovnoj da začne nasljednika, Milica i Stana su često vodile na dvor jurodive, božje ljude i šarlatane, kako su ih nazivali savremenici. Ali radost od rođenja nasljednika nije bila dugotrajna – dijete je bilo oboljelo od hemofilije. Sestre su počele da ubjeđuju carsku porodicu da će izliječiti dijete. I tada se pojavio na dvoru starac iz Sibira, Grigorije Raspućin. Postepeno, on je stekao neograničeno povjerenje i naklonost carske porodice do te mjere da je čak naređivao da se imenuju pojedini ministri ili da im se da ostavka”, piše u članku objavljenom na Internet stranici Glasa Rusije.
Taj dio priče nije sporan za istoričara Slavka Burzanovića, koji u razgovoru za “Vijesti nedjeljom” ipak kaže da su mediji simplicifirali inače vrlo dragocjeno istraživanje Strunjine. “Činjenica je da su Crnogorke na dvor dovele francuskog okultistu Filipa, a kasnije i Raspućina. Ali je prijemčivost za okultno već postojala u tim krugovima i nije realno uzroke takvog stanja tražiti u aktivnostima dvije velike kneginje, koliko god uticajne bile. A bile su”, rekao je Burzanović.
On navodi da je Milica bila neformalni zastupnik dinastije Petrović i crnogorske države u Rusiji (gdje knjaževina Crna Gora nije imala zvanično diplomatsko predstavništvo) i da je kralj Nikola vrlo držao do političkih stanovišta svojih kćeri, posebno Milicinih.
Neki smatraju, nastavlja ruski radio, da su crnogorske princeze pokušavale da preko Raspućina utiču na mišljenje cara i na taj način sprovode željenu politiku prema Crnoj Gori. “Moguće da je upravo to bio razlog zahlađenja odnosa Milice i Stane sa caricom. Toplo prijateljstvo među njima smjenila je hladna ozlojeđenost”.
Burzanović napominje da je odnose Rusije i Crne Gore diktirao stari dobri politički interes, prevashodno vojni - da velika imperija ima svoju dobro naoružanu i za rat spremnu saveznicu na Balkanu.
“Na kraju krajeva, kada je Raspućin imao najpogubnije dejstvo na caricu Aleksandru Fjodorovu i njenog muža cara Nikolu Drugog, Crnogorke su bile u lošim odnosima sa Raspućinom a onda, upravo zbog Raspućina, i sa caricom”, priča Burzanović.
Brak Milice i Petra Romanova bio je srećan, mada se i govorilo u višim krugovima da su Milici u njenim „ljubavnim“ stvarima svesrdno pomagala tri maga, pozvana ili iz Pariske akademije okultnih nauka ili iz same Crne Gore.
“Ali porodični život Anastasijin nije bio tako srećan. Odnosi sa mužem kod nje su bili prilično komplikovani, nisu pomagale ni spiritualističke seanse sa nekakvim mesjeom Filipom, koga je Anastasija pozvala iz Francuske u pokušaju da spase svoj porodični život. Georgij Lihtenbergski je priznao da svoju ženu nije volio ni jedan dan. Anastasija je često bila u gostima u kući svoje sestre Milice i tamo se upoznala sa velikim knezom Nikolajem Nikolajevičem. Tada je njen brak postojao samo formalno, i Stana je činila sve da se on i pravno raspadne, ističe Natalija Strunjina.
U razgovorima sa caricom žalila se na svoj nesrećni brak i molila da joj se pomogne oko razvoda. Za sklapanje drugog Staninog braka sa Nikolajem Nikolajevičem bilo je potrebno dobiti dozvolu Svetog sinoda, jer po zakonima crkve dva rođena brata nisu mogla da se ožene dvjema rođenim sestrama. Ali ovdje je ulogu odigralo prijateljstvo sa carskim bračnim parom i zabrana je bila izbjegnuta.
“Istina je da su sestre bile privilegovane. Nije neobično da moćni pojedinci sebi izdejstvuju slične ustupke. Ipak, na razvod Stanin i kasniju novu udaju možemo gledati kao na odstupanje od krutih regula crkvenog ustrojstva, pa se u tom smislu može govoriti i o izvjesnoj emancipatorskoj noti u djelovanju crnogorskih sestara u visokim ruskim krugovima”, smatra Burzanović.
On odbacuje i tezu da su Stana i Milica bile toliko moćne da ubrzaju pad jedne velike imperije, kako sugeriše ruski radio. Kakvi god bili, političke planove Crnogorki omeo je revolucionarni talas. Prvo su Milica i Stana živjele kod sestre u Italiji, zatim su prešle u Egipat. Do posljednjih dana, kako prenosi ruski medij, nije ih napuštala nada da se vrate u Peterburg, ne shvatajući koliko su njihove mistične zabave i političke intrige promijenile lice Rusije.
Carica se bojala „Milicinog lukavstva”
Kralj Nikola je kao osvjedočeni rusofil svoje ćerke Milicu i Stanu poslao da se školuju u Peterburg, u Smoljnom institutu. I pored prestižnog obrazovanja koje su tamo dobile, sestre nijesu bile imune na okultizam.
“Nije čudo, s obzirom na to da su i mnogo naprednije sredine od one iz koje su sestre dolazile, baštinile vjeru u natprirodne pojave i olako se predale tom trendu”, napominje istoričar Burzanović. On kaže da je politički cilj velikih kneginja Milice i Stane bio da se izbore za što veću finansijsku pomoć i političku podršku Rusije crnogorskim državnim ciljevima.
Zetovi kralja Nikole lobirali su prilikom pregovora sa ruskom vladom oko subvencija za Crnu Goru. Nikola je očekivao i da će Milica, odnosno veliki knezovi Nikolaj i Petar, pomoći plan za veliko teritorijalno proširenje Crne Gore.
Koliko su u svojim aktivnostima sestre bile uticajne govori i istraživanje Natalije Strunjine. Citira se carica majka Marija Fjodorovna, koja je jednom prilikom priznala: “Ja se bojim Milice i njenog lukavstva”.
Carski tron je bio blizu
Ruski istoričari napominju da su sestre svim sredstvima pokušavale da uzdignu Staninog muža, velikog kneza Nikolaja Nikolajeviča, u to vrijeme vrhovnog komandanta. “Na primjer, u Kijevu one su dijelile njegove portrete ispred Kazanskog sabora, dok se u njemu odvijala služba u čast ruskog cara.
Očigledno, sestre su računale na narodno raspoloženje. Vidjele su da se u vrijeme Prvog svjetskog rata u narodu pojavila mržnja prema svemu njemačkom, to se odražavalo i na caricu.
Do Aleksandre Fjodorovne su stizale glasine da žele da je zatvore u manastir, cara da svrgnu i da stave na presto velikog kneza Nikolaja Nikolajeviča. Tada bi Stana bila carica”, navodi Glas Rusije.
Bonus video:
