Povodom teksta “Kotorski barba spasio 'Smederevo'” objavljenom u novogodišnjem broju “Vijesti”, reagovao je Ratko Pavlović iz Kotora, nekadašnji telegrafista koji je bio na tom brodu u vrijeme njegove havarije na jugu Čilea.
Pavlović je kazao da u tekstu za koji je sagovornik bio zapovjednik broda “Smederevo”, kapetan duge plovidbe Slavko Ivanović iz Kotora, ima “neistina i proizvoljnosti”.
“Možda je Slavku tih trenutaka doživljeni stres i strah,trajnije oštetio doživljeno. Kako protumačiti drugačije da je u čitavoj njegovoj priči, jedina istina da je 'Smederevo' stvarno imalo havariju i ništa više”, kaže Pavlović, dodajući da je na brodu bilo 30 članova posade kada je u novembru 1987, doživio havariju blizu obale Čilea.
“U trenutku havarije - prodora vode u tank broj 1 sa desne strane, brod je bio udaljen od obale 25-30 nautičkih milja. Bilo je rano jutro, po lokalnom vremenu 05:20, u službi-gvardiji prvih oficira palube i stroja Deja Vukčevića i pokojnog Ljuba Lazarevića. Po uključenju alarma za napuštanje broda, prvi oficir Vukčević napustio je komandni most i sjurio je na treću palubu niže, gdje su bili čamci za spasavanje. Protrčao je pored radio-stanice i moje kabine vičući da se topimo. Bio sam već budan, obukao sam se i obuo, te stavio prsluk za spasavanje. U radio-stanici sam ostavio predajnik na poziciju 'stand by'. Prijemnici su stalno bili uključeni. Popeo sam se na komandni most i, osim buke od alarmnog zvona i rada glavnog stroja i nagnutosti broda na pamac, ništa drugo nijesam primijetio”, naveo je Pavlović. Dodaje da na komandnom mostu nije bilo nikog.
“Pokušao sam ugasiti alarm, ali nijesam smio s obzirom na to da za takav čin nijesam imao naredbu zapovjednika, a njega na mostu nije bilo. Proteklo je desetak minuta mojeg boravka na mostu. Jedini članovi posade, koje sam tada vidio, bili su upravitelj stroja Blažo Kapetanović i za njim, na par koraka, mornar, momčina iz Nikšića, Božo Milović koji su, šibani vjetrom i morskom mećavom, odmicali prema pramčanom dijelu broda duž cjevovoda lijevom palubom. Ne znam šta je u takvim uslovima natjeralo Kapetanovića na taj rizični poduhvat, ako nije potreba da provjeri šta se na pramčanom dijelu dešava - da se nije otvorila koja portela-poklopac ili da pokuša aktivirati pumpe, kojih je tamo bilo. Zbog zaranjanja pramca u more, nagnutosti broda, talasi su prekrivali palubu s vremena na vrijeme, gotovo do nadgrađa. Talas je pokupio Kapetanovića i bacio ga na cjevovode, za koje je pokušavao da se zadrži i vjerujem da bi se tragično završio njegov pokušaj da dopre do pramca, da mornar Milović nije priskočio”, priča Pavlović. Oba su, dodaje, “mokri do gole kože na temperaturi od 4-5 stepeni, stigli na vrijeme na palubu čamaca kako bi Kapetanović spriječio posadu da, od straha, ne poskače u more”.
“Tek su potom pošli do kabina na presvlačenje. Blaža, nažalost, više nema, a Milović je, za sreću, još uvijek u punoj snazi i po potrebi može ovo i posvjedočiti”, piše u reagovanju Pavlovića na navode Slavka Ivanovića.
Pavlović naglašava da će to potvrditi i nekadašnji vođa stroja sa “Smedereva” Dragan Martinović koji živi u Kotoru.
Tvrdi da nije tačna tvrdnja kapetana Ivanovića da je posada, po dolasku “Smedereva” u jedan pusti zaliv na čileanskoj obali Ognjene zemlje, napustila brod i ostavila ga samog na oštećenom plovilu.
“Ne zove se ovo mjesto Captain Slavko`s Anchorage, već kanal Concepcion. Ovo sidrište je odabrala čileanska mornarica, koja je asistirala čitavo vrijeme našeg uplovljenja u kanal, mjereći dubinu ispred pramca da se na kakve plićake i hridine ne nasučemo. Čim smo se u kanal zaklonili od jakog zapadnog vjetra, sa dva helikoptera sa admiralskog broda, koji je plovio u 'našoj brazdi' po krmi, dva čileanska oficira iskrcali su se na našu palubu i donijeli detaljne karte ovog prostora tako da su oni odabrali mjesto gdje da oborimo sidro”, naveo je Pavlović, dodajući da je član posade, pokojni Nikola Mizdrak, dok je brod boravio na sidrištu, tu lovio ribu, a sam Pavlović i kapetan Ivanović su nerijetko gumenim čamcem sa broda odlazili na obližnje ostrvce Escribano.
“On je, obučen u ronilačko odijelo za hladna mora, skupljao po obližnjem žalu školjke, a Čileanac, rukovalac čamcem i ja brali školjke sa hridine i onako, sirove, otvarali i jeli. Ekološki čistiji kutak na Zemljinoj kugli, vjerovatno ne bismo mogli naći”, navodi Pavlović.
Tegalj trajao tri mjeseca, a ne godinu
Dolaskom na sidrište, po nalogu “Beoplova”, naveo je Pavlović, iskrcao se najveći dio posade. “Ostalo je nas 10 na brodu do njegove pripreme za tegalj.
Inspektor Miloš Popović i Japanac Kuroda bili su zaduženi da ustanove štetu i pripreme brod za tegljenje, koje je do brodogradilišta Pusan u Južnoj Koreji, trajalo tri mjeseca, a ne godinu.
Jedini predstavnik 'Beoplova' na remorkeru- tegljaču, bio je kapetan Ranko Tapušković“, piše u reagovanju Pavlovića.
Galerija
Bonus video:
