Kapetan duge plovidbe Slavko Ivanović iz Kotora, jedan je iz plejade iskusnih starih morskih vukova iz Boke, koji su “tukli” sva svjetska mora na domaćim i stranim brodovima. Ove godine navršava se šest decenija od kada je počela ultrabogata pomorska karijera vitalnog osamdesetdvogodišnjaka.
Slavko Ivanović je na svjetskim morima proveo 43 godine, ploveći na šezdesetak raznih brodova sa kojima je imao niz nesvakidašnjih avantura i doživljaja – od sukoba sa piratima, preko prolaza kroz navigacijski najteža područja na svijetu, borbe sa olujama, do vjenčanja na brodu koje je sprovodio kao zapovjednik.
Njegovu karijeru, ipak, obilježili su jedan brod i jedan događaj koji su kapetana Ivanovića uvrstili i u Ginisovu knjigu rekorda kao čovjeka koji je presudno učestvovao u najdužem spasavanju jednog broda u istoriji svjetske trgovačke mornarice.
Priča se odigrala prije 25 godina na krajnjem jugu Južne Amerike, na Pacifiku, u blizini zloglasnog rta Horn, poznatog po strašnim nevremenima koji u tim vodama vladaju tokom najvećeg dijela godine. Upravo oko Kejp Horna kako ga zovu pomorci, novembra 1988. godine, plovio najveći jugoslovenski trgovački brod koji je korišćen za prevoz nafte, rude i rasutog tereta „Smederevo“, vlasništvo kompanije „Beoplov“ iz Beograda. Zapovjednik broda od 162.597 bruto-tona, dugačkog 292,5 i širokog 44,6 metara, bio je kapetan Slavko Ivanović.
Slavko Ivanović je na svjetskim morima proveo 43 godine, ploveći na šezdesetak raznih brodova sa kojima je imao niz nesvakidašnjih avantura i doživljaja – od sukoba sa piratima, preko prolaza kroz navigacijski najteža područja na svijetu, borbe sa olujama, do vjenčanja na brodu
„Smederevo“ je bio već dosta star i loše održavan. Izgrađen daleke 1973. godine u Japanu pod imenom „Hoshun Maru“, a 1987. ga je kupio „Beoplov“ i koristio za prevoz željezne rude iz Perua do Jugoslavije.
Zbog svog velikog gaza, brod nakon četrdesetpetodnevne plovidbe iz Južne Amerike do Jadrana, nije mogao pun da pristane u Luku Bar, već je polovinu tereta namijenjenog za metalurški kombinat u Smederevu, prvo iskrcavao u Rijeci, a polovinu u Baru.
„Brod je bio kupljen da se izreže u staro željezo u Svetom Kaju i pretopi u Smederevu, ali su neki naši 'pametnjakovići' iz„Beoplova' konstatovali da je brod dovoljno dobar da odradi još nekoliko tura. Izdali papire na rok od tri mjeseca i rekli da se ništa neće dogoditi...“, priča kapetan Ivanović pod čijom je komandom „Smederevo“, natovaren sa 157 hiljada tona pirita, plovio mirnim vodama Pacifika u kanalu Trinidad u blizini južne obale Čilea.
Zbog trulih cijevi drenažnog sistema koje nijesu omogućile da se ona ispumpa, u balastnim tankovima broda bilo je još najmanje 8.000 tona morske vode.
Zbog valjanja broda na valovima u plovidbi, polako se „pogodila“ sinusoida oscilovanja mora i te vode u balastnim tankovima. Zbog toga se u jednom momentu, ogromna masa vode u tanku „zaletjela“ i udarila u njegovu oplatu, sa lakoćom razvalivši korozijom oštećene limove tanka i brodske oplate.
Na pramčanom dijelu „Smedereva“, na desnom boku „zinula“ je ogromna rupa površine veće ovršine veće od 250 kvadrata kroz koju je more odmah pohrlilo u unutrašnjost broda.
Posada ga napustila
„Bio sam u svojoj kabini kada se to se desilo u pet i kvarat popodne. Brod koji se inače, krca cijeli dan da ga nagneš jedan stepen bočno, u tri je sekunda dobio nagib od 12 stepeni na desnu stranu. Odmah sam došao na komandni most gdje me je dočekao uspaničeni prvi oficir i obavijestio da je posada već krenula ka čamcima za spasavanje. Znajući da su čamci nikakvi i u lošem stanju kao i sam brod, preporučio sam im da to ne čine, a sam sam odlučio da ostanem na komandom mostu, pošaljem poziv u pomoć i ostanem na 'Smederevu' dok se brod ne potopi“, priča kapetan Ivanović.
Na njegov „MAYDAY“ poziv u pomoć, odgovorio je jedan grčki tanker koji je bio u blizini, a posada, ipak, nije napustila „Smederevo“, već se preplašena, pridružila svom zapovjedniku.
Brod "Smederevo"
Iako je mašina bila zaustavljena, nošen inercijom svoje ogromne mase, „Smederevo“ je prošao još četiri milje, pri čemu je kapetan Ivanović napravio pravi pomorački podvig, uvevši i usidrivši teško oštećeni brod u jedan pusti zaliv na Ognjenoj zemlji – pustoj nenastanjenoj obali Čilea u blizini rta Horn.
„Čileanska Vlada je nakon tog događaja tom zalivu dala ime 'Captain Slavko`s Bay' – Zaliv kapetana Slavka, jer nijesu ni znali da se tu može toliko brod usidriti i skloniti. To je inače, jedna neopisiva i negostoljubiva pustinja, a prvo naseljeno mjesto od zaliva u koji sam sklonio brod, udaljeno je čak 800 kilometara. Kad smo se usidrili, ubrzo se pojavio jedan veći remorker čileanske Ratne mornarice. Čim se on vezao uz nas, čitava posada je, pokupivši lične stvari, bukvalno pobjegla sa 'Smedereva' i prebacila se kod Čileanca. Džabe je ovaj pucao u vazduh u znak upozorenja, nije njih mogao niko zaustaviti“, kaže kapetan Slavko, objašnjavajući kako ga je napustilo njegovih 28 mornara i oficira i ostavilo samog na najvećem, ali teško oštećenom jugoslovenskom brodu.
Postupajući po drevnoj maksimi da kapetan ne napušta svoj brod, ali i zbog pravnog statusa „Smedereva“ koji bi se, da je i Ivanović otišao sa njega, smatrao abandoniranim- napuštenim brodom, pa bi i brod i teret po automatizmu postakli vlasništvo države Čile, kotorski kapetan je ostao na „Smederevu“.
Dvadeset i dvije noći i dana, Ivanović je sam bio na ogromnom brodu u pustom zalivu, svakog sekunda strepeći da će teško oštećeni „Smederevo“ naglo, poput kamena, potonuti na dno.
Dvadeset i dvije noći i dana, Ivanović je sam bio na ogromnom brodu u pustom zalivu, svakog sekunda strepeći da će teško oštećeni „Smederevo“ naglo, poput kamena, potonuti na dno
Nakon toga, stigla su mu četvorica jugoslovenskih pomoraca kao pomoć koje je poslala direkcija „Beoplova“.
„Tokom ta 22 dana koliko sam bio sam na 'Smederevu', na brodu gotovo da nije bilo struje jer pomoćni motori nijesu radili. Imao sam neke baterije, uključio sam i takozvani emergency generator koji je davao struju za najnužnije osvjetljenje. Jedan dan da sam se iskrcao sa broda, on i teret bi pripali Čileu. milionski interesi više država U cijeloj toj situaciji bili su pomiješani multimilionski interesi više država – Jugoslavije u kojoj brodar ima sjedište, Čilea gdje je brod našao utočište, te Japana koji je izgradio i prodao brod. Svi oni, uz vlasnika tereta, imali su svoje interese, a na meni je bilo da pokušam spasiti brod, održim ga na površini i sačuvam ga za 'Beoplov' i Jugoslaviju“, ističe kapetan Ivanović.
Sačuvao 15 miliona dolara
Njegova hrabrost i snalažljivost, tada je beogradskoj kompaniji sačuvala najmanje 15 miliona dolara vrijednosti i omogućila da kod osiguratelja broda – britanskog „Lloyda“, naplati kompletnu sumu novca na koju je bilo osigurano „Smederevo“.
Tih 15 miliona dolara čak su tri puta veća suma od one koju je 1987. „Beoplov“ platio, kupivši taj brod.
„Meni je kao kapetanu, plata bila 600 dolara. Kada su naplatili osiguranje od 'Lloyda' momentalno je 'Beoplov' našim zapovjednicima podigao plate na 3.500 dolara.
Mene su međutim, ostavili bez dokumenta i godinu i nešto dana, bukvalno u kućnom zatvoru držali u Kotoru iz straha da ne ispričam kakvo je pravo stanje stvari bilo i nekome možda ne dam dokumente koji su potvrdili pravo stanje broda, zbog čega bi sigurno ostali bez novca od osiguranja 'Smedereva'.
Bio sam strašno uvrijeđen zbog njihovog postupka“, kaže Ivanović koji je prethodno, kada je preuzimao zapovjedništvo nad „Smederevom“, menadžmentu „Beoplova“ napisao trideset detaljnih izvještaja o lošem stanju broda koji, po njegovom mišljenju, više nije bio za plovidbu, već za staro željezo.
„Meni je kao kapetanu, plata bila 600 dolara. Kada su naplatili osiguranje od 'Lloyda' momentalno je 'Beoplov' našim zapovjednicima podigao plate na 3.500 dolara", priča Ivanović
„Oni su se bojali da će, ako se otkrije ijedan od tih papira, izgubiti 15 miliona dolara, pa su me držali zatvorenog u Kotoru. Kada su dobili te pare od osiguratelja, onda su me penzionisali i proglasili da sam 80 odsto psihički poremećana osoba“, sa gorčinom kaže stari morski vuk.
Koliko je ta dijagnoza „ispravna“ pokazuje činjenica da je Ivanović jedan od najaktivnijih starijih Kotorana, poznati lovac, bonvivan i ljubitelj pjesme i lijepog društva, pa je čak prije dvije godine kao specijalni gost nastupio i na koncertu poznate rok grupe „Van Gog“ u Tivtu, otpjevavši sa rokerima poznati evergrin hit „Tea for two“.
Teglili brod skoro godinu
Nakon što ga je kapetan Ivanović održao na površini, „Smederevo“ su na jugu Čilea preuzela tri velika remorkera i oteglila ga sjeverno, u par stotina milja udaljenu luku Talkahuano.
Budući da je konstrukcija broda zbog ogromne rupe na desnom boku, bila veoma oslabljena na pramčanom dijelu, dva remorkera su „Smederevo“ uzela u tegalj po krmi, a jedan ga je „držao“ po pramcu, pa su tako „u rikverc“, teglili ogromni brod. Iz Talkahuana je „Smederevo“ isto tako u tegalj krmom, u martu 1989. preuzeo veliki tegljač „Typhoon“ koji ga oštećeni jugoslovenski teretnjak, odvukao preko cijelog Pacifika, do 10 hiljada nautičkih milja udaljene Južne Koreje. Taj epski tegalj trajao je skoro godinu dana i ostao zabilježen u istoriji svjetske trgovačke mornarice.
Nakon obimnog remonta i zamjene velike količine limova i djelova konstrukcije, brod je ponovno zaplovio, da bi 1992 nakon uvodjenja sankcija UN prema tadašnjoj SRJ, brod bio prodat. Pod novim vlasnikom i novim imenom „Ore Star“, plovio je još dvije godine, da bi 1994 definitivno skončao u indijskom Alangu gdje je izrezan u staro gvoždje.
Galerija
Bonus video:
