Promijeniti realnost objektivnošću, usaglasiti tradiciju s modernim tokovima, biti jedan od onih koji će pravovremeno informisati građane, ali i romsku zajednicu o svemu što se dešava u Crnoj Gori i svijetu, biti primjer svojim sunarodnicima da se obrazovanjem može napredovati, zadatak je koji je sebi postavila grupa od desetak mladih Roma, a koje je odabrala Fondacija za stipendiranje Roma da u Institutu za medije pohađaju šestomjesečnu školu novinarstva.
Projekat se realizuje uz pomoć Američke ambasade u Podgorici, Fonda za otvoreno društvo, Fonda za aktivno građanstvo i Zavoda za zapošljavanje koji je za njih obezbijedio i stipendije.
Mladi Romi od oktobra pohađaju školu novinartsva, ali pokazuju umiješnost i volju da mijenjanju stvarnost. Kada ih je ekipa “Vijesti” posjetila, u sali Instituta za medije bilo je radno.
Toliko da bi predrasude o njihovoj marljivosti, upornosti, kreativnosti, ali i sposobnosti, pali i kod onih tvrdokornih koji Rome oduvijek stavljaju na marginu društva. Pokazali su još jednom da i oni mogu da budu ravnopravni članovi društva, sposobni da doprinesu razvoju demokratije u Crnoj Gori.
Slušala je tako ekipa “Vijesti” izmontirane radio priloge budućih kolega, koji su iskazali snažnu želju da jednog dana budu dio crnogorskog novinarstva. Pokazali su i još jednu svoju osobinu. Skromnost.
Gdje god, samo da rade
Na pitanje u kojem bi mediju radili, kada bi mogli da biraju, većina od njih je imala isti odgovor: “Bilo gdje, samo da negdje radimo”.
Ipak, od nas su više željeli da što više saznaju u pisanom novinarstvu.
Ipak, od nas su više željeli da što više saznaju u pisanom novinarstvu.
"Činjenica je da je objektivnost novinara presudna bez obzira na to kakva je uređivačka politika medija u kome radi. Novinarska sloboda može biti ugrožena, ali smatram da svaki od medijskih poslenika mora prvo sebi da postavi pitanje da li je bio dosljedan osnovnom principu – objektivnosti. Novinar mora raditi profesionalno bez obzira na to kojoj partiji sam pripada ili koju preferira medijska kuća u kojoj je zaposlen”, kaže Nuraj.
Preferiraju televiziju
Medij u kojem bi sebe mogla da zamisli jednog dana su RTCG1, Televizija Vijesti ili Atlas. Uvjerena je i da je položaj novinara danas mnogo bolji nego što je nekad bio.
“Uz RTCG1 sam odrasla, zato je to jedan od medija u kojem bih radila. Kad bi morala da biram, radila bih u redakciji informativnog programa. Tako bih možda privukla pažnju Roma i Egipćana”, kazala je Nuraj. Voljela bi, kako je istakla, da se sjutra ipak bavi diplomatijom.
Volio bih da kroz radijske emisije predstavljam romsku populaciju građanima, ali i drugačiji način života Romima u odnosu na onaj na koji su navikli.
“Volio bih da kroz radijske emisije predstavljam romsku populaciju građanima, ali i drugačiji način života Romima u odnosu na onaj na koji su navikli. Volio bih da pišem o svojim Romima, njihovom obrazovanju, činjenici da među njima ima dosta nepismenih. Želim da budem primjer – ja sam jedan od njih, odlučio sam da se školujem, završio sam, a sve to mogu i oni”, kaže Žabelji.
On tvrdi da mnogi njegovi vršnjaci žele da završe školu, ali brzo odustaju, jer im finansije ne dozvoljavaju da osnovno i srednje obrazovanje dovedu do kraja. Kaže i da je veliki problem to što mnogi Romi nemaju ličnu dokumentaciju.
Uz osmijeh kaže da se sa svojom suprugom Elvirom Krasnić, koja je takođe polaznik novinarske škole, nije šaliti – bila je prvakinja Balkana u džudou zbog čega je najviše zanima sportsko novinarstvo.
Teuta Nuraj sa novinarima "Vijesti"
Osamnaestogodišnja Elvira, koja je odrasla na Cetinju, kaže da je napravila čudan spoj, poslije osvojenih zlatnih medalja na balkanskim takmičenjima, odlučila je da se okuša u novinarstvu. No, ističe, da nikad se ne zna šta život donosi i čovjek mora biti na sve spreman.
“Voljela bih da se oprobam u sporstkom novinarstvu. Dopada mi se radijsko novinartvo. Vjerujem da bi bilo zanimljivo biti sportski novinar na Romskom radiju, jer sport nije zastupljen”, kaže Krasnići.
Sve od truda zavisi
Iako ga sada možete vidjeti u Delta sitiju, gdje radi na održavanju higijene, nije isključeno da Elvis Beriša, koji je školu uskladio sa poslom u šoping molu, jednog dana postane prepoznatljivo TV lice ili novinar radijskog ili štampanog medija koji će ostaviti pečat u svojoj branši.
“Fondacija za stipendiranje Roma u saradnji sa Institutom, odlučila je da ja budem polaznik. Mislio sam da će mi ovo biti dobro za ubuduće. Bila je priča da ćemo raditi audio montažu, a mislio sam da ćemo raditi video klipove, pošto to volim, pa sam se zbog toga prijavio. Ovo mi se jako svidjelo. U startu sam mislio da se nikad ne bih mogao baviti novinarstvom, ali nemam više negativno mišljenje o tome i sebe vidim kao novinara u budućnosti, sad sve to zavisi i od mog truda”, iskren je Beriša.
“Ali ne iz fokusa samo moje zajednice, nego problema cijelog društva. Nadam se perspektivi za Rome u medijima, jer smo postali vidljivi na tržištu rada”, rekao je Beriša.
“Ne zbog statistike koja kaže da se toj televiziji najviše vjeruje, nego prosto zbog svega kako oni rade. Dok nisam počeo da idem na kurs mislio sam da je novinarstvo lako, ali zahtijeva odgovornost prema poslu. Ogromnu”, rekao je Beriša.
Svjestan je i težine koju novinarstvo nosi, ali bi bio spreman na poziv u bilo koje doba dana ili noći, a od oblasti kojima bi se bavio izdvaja politiku i društvo, s akcentom na teme iz svoje zajednice.
“Ali ne iz fokusa samo moje zajednice, nego problema cijelog društva. Nadam se perspektivi za Rome u medijima, jer smo postali vidljivi na tržištu rada”, rekao je Beriša.
Galerija
Bonus video:
