Za ubistva, ranjavanja, bombaške napade, terorizam, sijanje straha i praktično, etničko čišćenje u Pljevljima početkom devedesetih niko nije odgovarao. Nikada nije ispitano ko je bio politički zaštitnik lokalnih nasilnika, a vjeruje se da bi ta istraga vodila prema ljudima koji su još na vlasti.
Pored sjećanja Pljevljaka na pakao koji su proživljavali, o njemu danas svjedoče samo dvije presude u kojima je Crna Gora praktično priznala terorizam i isplatila materijalnu štetu bez kažnjavanja krivaca.
Vrelo ljeto u gradu pod Golubinjom, ne tako davne 1992. godine, potom i turbulentne 1993, 1994. i 1995. ostavili su nesagledive posljedice na, uglavnom, pripadnike islamske vjere. U vazduh je odletjelo oko 30 muslimanskih radnji, bombe su osvitale u dvorištima, uniformisane i naoružane osobe su „paradirale“ gradom u kojem su na svakom uglu odjekivale četničke pjesme.
U dva navrata su barikadama blokirani svi prilazi Pljevljima, zauzimani vitalni objekti, širena je nacionalistička propaganda, sijani nepodnošljivi strah i mržnja. Svakog trenutka je prijetilo da se rat iz susjedne Bosne i Hercegovine prenese u Crnu Goru.
90 porodica protjerano, imovina opljačkana, uništena
Dačević je sa četvoricom kolega radikala, zbog nedostatka dokaza, oslobođen optužbi za terorizam i kažnjen na dvije godina zatvora za sprečavanje službenog lica u vršenju službene dužnosti
Pored njih Pljevlja je napustilo najmanje 10 Muslimana- Bošnjaka koji se više nikada nisu vratili, a umjesto članova paravojnih formacija hapšeni su aktivisti SDA nad kojima je izvršena brutalna tortura...
Protiv Momira Bulatovića nikada nije podignuta optužnica za ratne zločine koji se tokom 90-ih dešavali u Crnoj Gori
Optuženi za zločine u Bukovici, "zbog nedostatka dokaza" oslobođeni su početkom oktobra ove godine uz obrazloženje da su samo vršili službene radnje u okviru zakonskih ovlašćenja.
Suđenje i oslobađanje Milike Dačevića
Slično je bilo i prije 18 godina kada je tadašnji samozvani četnički vojvoda, predvodnik paravojnih formacija u Pljevljima, Milika-Čeko Dačević optužen za terorizam, nasilničko ponašanje, napade na službena lica, postavljanje barikada na prilazima gradu, zauzimanje vitalnih objekata, blokiranje rada policije, prijetnje da će srušiti most na Đurđevića Tari.
Zapaljena radnja: Pljevlja 1992. godine
Suđenje je pred Višim sudom u Bijelom Polju održano u januaru 1993. godine. Dačević je sa četvoricom kolega radikala, zbog nedostatka dokaza, oslobođen optužbi za terorizam i kažnjen na dvije godina zatvora za sprečavanje službenog lica u vršenju službene dužnosti i nasilničko ponašanje u zgradi policije.
Nekažnjeno je ostalo njegovo ponašanje prema sugrađanima islamske vjeroispovijesti. Nije odslužio cijelu kaznu jer je tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović pomilovao 82 osobe, među kojima i Dačevića.
Protiv Momira Bulatovića nikada nije podignuta optužnica za ratne zločine koji se tokom 90-ih dešavali u Crnoj Gori. Optužnice nisu podizane ni protiv njegovih tadašnjih partijskih kolega od kojih većina i danas vrši vlast.
Dvije sramežljive sudske presude
Jedino priznanje Crne Gore da su se u Pljevljima dogodili zločini i terorizam su dvije sramežljive sudske presude kojima je obeštećeno nekoliko porodica. Branilac oštećenih u oba spora bila je, sada već penzionisana advokatica Nada Šljivić.
Ona je uspjela da izbori nadoknadu materijalne štete za Enesa Hekala, Hasana Bidžana i Dževada Bjelobrka čije su radnje uništene eksplozivnim napravama. Spor je vođen skoro deceniju.
Od oštećenih nije bilo moguće saznati koliko je iznosila šteta koju su naplatili od Crne Gore
Sud je, kazala je, prihvatio odgovornost Crne Gore jer se radilo o "aktima nasilja i terora usmjerenim prema Muslimanima (Bošnjacima), a prema čl. 180 tada važećeg Zakona o obligacionim odnosima država je bila odgovorna za štetu koju pretrpe njeni državljani usljed akata nasilja ili terora".
Oštećeni od Crne Gore naplatili oko 70.000 maraka
Od oštećenih nije bilo moguće saznati koliko je iznosila šteta koju su naplatili od Crne Gore. Ni Šljivić nije željela da precizira. Smatra da je "pravično dosuđena".
Da nije bila riječ samo o nesposobnosti policije da otkrije počinioce, govori i činjenica da je jednog današnjeg pljevaljskog biznismena Ljubica-Beba Džaković prozvala da plati odštetu za objekat koji je dignut u vazduh
Neki oštećeni se nisu upuštali u postupak jer nisu vjerovali u pozitivan ishod, a nekolicini njih koji su htjeli da se pridruže slučaju "Hekalo, Bidžan i Bjelobrk" je rečeno da je prošao zakonski rok u kojem su mogli da podnesu tužbe.
Drugi spor koji se odnosio na obeštećenje osobe iz Bukovice kojoj je uništena kuća trajao je oko 15 godina. I u njemu je prije utvrđivanja iznosa štete utvrđena odgovornost Crne Gore.
Uprkos tome niko nije odgovarao.
Da nije bila riječ samo o nesposobnosti policije da otkrije počinioce, već i države da adekvatno odgovori, govori i činjenica da je jednog današnjeg pljevaljskog biznismena na zasjedanju crnogorskog parlamenta, tadašnja poslanica Ljubica-Beba Džaković prozvala da plati odštetu za objekat koji je dignut u vazduh.
“Na Skupštini sam od jednog današnjeg biznismena, a tadašnjeg dječaka tražila da plati ljudima što je zapalio jednu vikendicu i platili su to. Ne znam da li je još neko naplatio, ali vjerujte mi to se ne može ničim platiti. A ne možemo ni mi ničim platiti njihovo strpljenje, mudrost da pretrpe to da ne izazovu pokolj. Ja mislim da su bili pravoslavni na njihovom mjestu da bi oni to davno izazvali, jer mi smo takav mentalitet”, rekla je Džaković.
Rastoder: Najveća mrlja Crne Gore
Potpredsjednik Skupštine Rifat Rastoder smatra da su “Bukovica i Pljevlja možda najveći zločin što se CG tiče, jer se u Pljevljima dogodilo klasično etničko čišćenje i to još nije rasvijetljeno i još niko nije osuđen“.
On smatra da je to najveća mrlja CG iz tog perioda. Ni najstroža kazna ne bi namirila pravdu, ali „zbog traga koji će svjedočiti“, smatra on, dobro je što su neki slučajevi procesuirani.
"A presude će govoriti kakvo je sudstvo u tom času bilo. To je veoma negativna ocjena jer način na koji su vođene istrage i prve presude, to je katastrofalno. To je čak neprijatno i komentarisati, jer je toliko propusta... u Bukovici i Pljevljima se maltene ništa nije dogodilo. Imate čitavo jedno područje maltene etnički čisto, zaraslih ognjišta, srušenih objekata i oslobađajuće presude. Sve te presude su veoma loša slika svijesti i spremnosti da se zaista do kraja neke stvari dovedu i nova Crna Gora krene sa jednom novom, čistom, zdravom sviješću", zaključio je Rastoder.
Većina Pljevljaka zna one koji su činili zločine
Nekadašnji potpredsjednik SDA, žrtva sramnog političkog hapšenja Rizah Burnazović, u optužbama je otišao korak dalje.
“To što niko nije kažnjen za Bukovicu i Pljevlja je zbog toga što glavni krivci još uvijek vrše vlast i na sve moguće načine nastojaće da se sve prikrije. Tvrdim da većina Pljevljaka imenom i prezimenom zna one koji su činili te zločine... Ubijeđen sam da će Evropa uslovljavati aktuelnu vlast na razotkrivanje svih zločinaca, posebno onih za zlodjela pravljena u Bukovici”, rekao je Burnazović.
Poslanik Nove Novica Stanić misli da za dešavanja u Pljevljima prije oko dvije decenije niko nije okrivljen „zato što je 90 odsto njih kasnije završilo u DPS- u Mila Đukanovića“.
“I od velikih Srba i ljubitelja lika i djela Slobodana Miloševića postali su prvo borci protiv Miloševića, a potom i antisrbi. Tako se političkim transformacijama prala ratna prošlost i gradila 'demokratska, reformska' i antisrpska Crna Gora”, rekao je Stanić.
Samoubistvo nakon policijske torture
U Pljevljima su početkom devedesetih ubijeni otac i sin Hajro i Ejup Muslić, Latif Bungur, Hilmo Drkenda, Džafer Džogo i Bijela Džaka. Ranjeni su Jasmin Pelidija (koji i danas u tijelu ima gelere) i još sedam saputnika koje je prevozio u kombiju.
Nakon policijske torture samoubistvo je izvršio Himzo Stovrag (65), a nakon progona sa ognjišta ruku na sebe je digao i Hamed Bavšić (76). Pljevaljskim Muslimanima je dodatni strah ulilo to što tijelu Latifa Bungura najmanje dva dana niko prilazio nije.
U srijedu: (bivši gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković početkom devedesetih sijao strah i međuvjersku mržnju u rodnom gradu...)
(Tekst je realizovan u saradnji sa Danskom organizacijom za podršku projektima istraživačkog novinarstva u Jugoistočnoj Evropi - SCOOP)
Bonus video:
