Izvršni direktor Nevladine organizacije Arhitektonski forum Andrija Markuš predložio je da hotel „Podgorica“ bude „spomenik nekulture“ komentarišući inicijativu da se ta građevina uvrsti u one koje se svrstavaju u kulturnu baštinu.
Markuš je rekao da se, takođe, mora upisati „obaveza vraćanja u prvobitno stanje, da ne bi oskrnavljeni karakteri – djelovi, imali zaštitu da ih niko ne može vratiti u stanje kakvi su bili“.
"To isto važilo bi i za ostale objekte. Ako bi se vršio odabir – koja tri objekta mogu da na najbolji način predstave arhitekturu na prostoru Crne Gore dvadesetog vijeka, to bi bez sumnje bili hotel „Crna Gora“ Vujadina Popovića, Labud-plaža Vukote-Tupe Vukotića i hotel „Podgorica“ Svetlane-Kane Radević. A oni su upravo uništeni „okom da ne trepne“ a predstavnici Javne ustanove Muzeji i galerije sada predlažu da se estetska havarija hotela „Podgorica“ oglasi spomenikom crnogorske kulture", rekao je Markuš.
"Počasna prateća muzika"
On je podsjetio da je objekat hotela „Podgorica“ jedini u Crnoj Gori dobio “Borbinu” nagradu za arhitekturu.
"Ovaj objekat predat je uništenju zarad nepoznatog uljeza-projektanta Mladena Krekića iz Milana, projektanta rekonstrukcije ovog hotela. Uklonjen je osnovni karakter hotela, između ostalog – njegova zapadna, sa prilaza, fasada i karakterističan ulazni hol u oblucima. Zar sada taj postupak odrođenog arhitekte, kojem predstoji suđenje pred Sudom časti arhitekata, zaštititi kvalifikacijom „nasljeđe crnogorske kulture“. Da se ne radi o zlu, dobra bi bila razmjena – uvoz arhitekture iz Srbije, iako preko Italije, ali kako da se to kvalifikuje „crnogorskim nasljeđem", rekao je Markuš, napomenuvši da je to urađeno kao „počasna prateća muzika“ započetom rušenju antologijskog hotela „Crna Gora“.
"A moglo je bez suprotstavljanja..."
Markuš je podsjetiom da je u projektovanju i izgradnji zgrada hotela „Crna Gora“ 1953. godine pored Vujadina Popovića imao udjela u enterijeru i poznati beogradski arhitekta Dragiša Brašovan, kao i da je zgrada hotela više od svih drugih uticala na razvoj savremene arhitekture Crne Gore.
"Zgrada hotela je zbog toga od neprocjenjive vrijednosti. Očekujemo da će stasati sljedeće genaracije koje će uložiti u njegovu obnovu 30 miliona eura, koliko se sada ulaže u njegovo rušenje. Ne postoji takav novac kojim se može, na zamišljen način, dobiti više od onog što se ruši. A moglo je bez suprotstavljanja – bez rušenja, bez zatiranja, da se uz taj objekat usaglašeno nesmatano gradi. I ovo je – drugo po redu – (ne)djelo Mladena Krekića „specijalizovanog“, po pozivu, za naše nasljeđe kulture", rekao je Markuš.
Redosljed za odstrel
"Spisak s objektima predloženih za posebnu zaštitu nije urađen detaljnim naučnim vrednovanjima, već po redosljedu za „odstrel“ od krupnog građevinskog biznisa, iz kojeg razloga tih objekata nema mnogo na spisku – kao da je dvadeseti vijek prazni hod u stvaralaštvu ovog naroda. Na tom spisku nema ne samo hotela „Crna Gora“, nego ni Zgrade ranije društveno-političkih organizacija (zgrade Vlade) autora Radosava Zekovića, koja je antologijske vrijednosti za ove prostore, snažan početak postmoderne arhitekture. I ova zgrada predviđena je za rušenje, što je najočitiji dokaz da oni što su zaduženi da brinu za očuvanje nasljeđa naše kulture, rade drugo – žrtvujući ga servisiraju neregularan krupni građevinski biznis, jer se ti objekti nalaze na dobrim lokacijama", rekao je Markuš.
Galerija
Bonus video:
