Nakon trideset godina provedenih na radu u Novom Sadu Blagoje Anđelić se vratio u rodnu Brvenicu i namjerava da ostatak života provede baveći se poljoprivredom. Na svom imanju smještenom na desnoj obali Ćehotine, na zaravni neposredno uz asfaltni put, planira da zasadi plantažu pitome lijeske. Već je uradio pripremne radove za sadnju, uzorao hektar najbolje zemlje, dovezao stajsko đubrivo, a naredne sedmice planira da ode do Kruševca odakle treba da preuzme sadnice iz jednog rasadnika.
Reporter “Vijesti” zatekao je Blagoja dok je završavao ogradu oko uzorane zemlje, koja će štititi plantažu od upada nepoželjnih posjetilaca i stoke.
Uostalom, zašto bi ovaj kraj bio poznat samo po proizvodnji krompira, kada i druge kulture uspješno mogu da se gaje. Ovo podneblje je odlično za lješnik.
U dosadašnjem razvoju poljoprivrede u Crnoj Gori, a posebno voćarstva, najmanje pažnje posvećeno je jezgrovitim voćnim vrstama, u koje spada i lijeska. Svoje potrebe naša zemlja podmiruje uglavnom uvozom i svake godine se odvaja dosta novca za nabavku plodova lješnika, iako kod nas postoje povoljni uslovi za gajenje pitome lijeske.
"Uzorao sam hektar zemljišta i dotjerao od komšija 36 traktora stajskog đubriva. Na ovoj površini prema propisima može da se zasadi petsto sadnica. Nabavku sadnica sam finansirao ja, a nadam se da će i Ministarstvo poljoprivrede priznati dio troškova", kaže Anđelić koji je prema sopstvenom priznanju u podizanje plantaže uložio oko pet hiljada eura.
Lješnik je tražen
Blagoje kaže da sa nevjericom komšije gledaju na ovaj projekat i smatraju da uzaludno troši novac, ali je on siguran u isplativost posla kojim je odlučio da se bavi.
On navodi da se cijena oljuštenog lješnika, odnosno jezgra na svjetskoj berzi kreće od sedam do osam eura po kilogramu.
Zavisno od uzgojnog oblika, formiranja krune, gustine sadnje, starosti i drugih agrotehničkih činilaca, lješnik donosi rod od 2,2 do 3,6 tona po hektaru.
On smatra da se Crna Gora racionalnim korišćenjem zemljišta može osloboditi uvoza lješnika jer se sa relativno skromnim ekonomskim ulaganjima postižu dobri prinosi.
Plod lijeske ima široku primjenu u prehrambenoj, odnosno konditorskoj industriji, domaćinstvu, kao i u preciznoj i avioindustriji, slikarstvu, parfimeriji. Stručnjaci kažu da lješnik ima veliku hranljivu vrednost sa visokim procentom bjelančevina, masti, šećera, vitamina (A, B i E) i mineralne materije.
Zbog toga veći broj evropskih zemalja - Španija, Italija, Grčka, Turska, Francuska i Rusija u posljednje vrijeme znatno povećavaju površine pod zasadima lijeske. Ove države zajedno sa SAD proizvode 90 odsto lješnika u svijetu.
Anđelić kaže da je prema njegovim informacijama samo još jedan čovjek u Pljevljima zasadio pola hektara lijeske.
On kaže da su mnogobrojni činioci koji su doprinijeli nezainteresovanosti naših proizvođača za lijesku i da je nedovoljno znanje o ovoj voćnoj vrsti uticalo na njeno sporije uvođenje u proizvodnju i podizanje većih plantažnih zasada, iako postoje vrlo povoljni prirodni uslovi za njeno gajenje u našoj zemlji.
"Lijeska se dugo smatrala samo šumskom vrstom i kada se počela gajiti kao kultura nije joj se poklanjala potrebna pažnja. Bez stručnog pristupa gajenju lijeske nema uspješne i rentabilne proizvodnje, što podrazumijeva i primjenu savremenih agrotehničkih mjera. Povoljni prirodni uslovi treba da doprinesu podizanju novih savremenih plantažnih zasada na znatno većim površinama, kako bi naša zemlja uvoz zamijenila izvozom, a lijeska obezbijedila egzistenciju većem broju ljudi", navodi Anđelić.
Milošević. Podržaćemo sve proizvođače
Ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Tarzan Milošević kazao je “Vijestima” da je Crna Gora veliki uvoznik lješnika i da će Ministarstvo podsticajnim mjerama podržavati sve proizvođače koji se odluče da uzgajaju lješnike.
On je kazao da Ministarstvo nastoji da podstakne i ostale proizvođače da počnu da se bave proizvodnjom ove kulture kako bi se smanjio uvoz.
"Proizvodnja lješnika je interesantna za nas jer uvozimo velike količine. Preduzimamo određene mjere kako bismo podstakli što više ljudi koji imaju uslova za to da zasade plantaže lješnika. Tržište za tu vrstu robe postoji a ima prostora za izvoz", rekao je Milošević.
Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori postoji nekoliko proizvođača pitomog lješnika, koji se proizvodi u malim količinama i prodaju se uglavnom u maloprodajnim objektima.
Bonus video:
