Iako se u profesionalnoj i političkoj karijeri ostvario kroz mnoga prestižna i odgovorna zanimanja, obavljajući poslove direktora, poslanika, ministra, gradonačelnika i guvernera Narodne banke Jugoslavije, Radivoje Rašović, često vidi sebe samo kao pčelara i tom hobiju podređuje čak i profesionalne obaveze.
Ljubav prema pčelarstvu rodila se neočekivano u studentskim danima, a kako kaže Rašović, nakon 35 godina još traje.
"Bilo je rano jutro kada smo ja i brat Milivoje Miko sa stricem Batom, povratnikom iz Francuske, kročili u dvorište porodične kuće u Maslinama i na drvetu uočili crnu neobičnu masu - roj komšijskih pčela. Unijeli smo u kuću pakete sa stvarima, a u jednom od njih, prethodno izvadivši sadržaj, majka Danica je tresnula pčele. Kasnije, kazala je komšiji Mišu Vujačiću da je njegov roj pčela kod nas i, kako nalaže stari običaj, pitala pristaje li da ih pokloni. On je rekao „neka su srećne“ i tako smo oformili prvu košnicu. Novajlija u pčelarstvu, kaže stari običaj, mora jednu košnicu da ukrade, drugu da kupi, a treću da dobije. Rođak iz Fundine ponudio je da „ukradem“ njegovu pčelu, drugu sam kupio, i tako 1978. godine oformio svoj prvi uljanik u Fundini", prisjeća se Rašović.
Najljepši i najteži trenuci dijelio sa pčelama
Radivojev otac Vasilije, prosvjetni radnik, uvijek je držao nekoliko košnica. Radivoje se sjeća da je tek nakon susreta sa rojem u dvorištu kuće zavolio pčele.
"Uvijek su me ujedale i kao dijete ne mogu reći da sam ih volio. Počeo sam sa tri košnice, sljedeće godine imao pet i tako redom, a sve više volio sam svoj uljanik. Na planinu Širokar 1998. godine od 120 košnica na kraju sezone bilo je tri tone meda. U jednoj košnici, nakon dvije paše, našao sam 80 kilograma meda. Napravio sam tada vikendicu na Korita", prisjetio se Rašović.
Rad oko pčela je neka vrsta zaljubljenosti, kaže Rašović i ističe da se time čovjek nikada ne bavi iz koristi. Pčele seli na Mokru, Rikavačko jezero, Lipovo, Liješnje, u Manastir Moraču, Lijevu Rijeku, Verušu i u Klopot kod Kekovića.
Rad oko pčela je neka vrsta zaljubljenosti, kaže Rašović i ističe da se time čovjek nikada ne bavi iz koristi
"Najteže i najljepše trenutke u životu dijelio sam sa pčelama. Osjećaj je izvanredan, moguće da tome doprinosi čist vazduh, ogromne količine polena i nektara, koji stvaraju jednu vrstu prirodnog inhalatora", rekao je Rašović, napomenuvši da ponekad u uljaniku provede od 10 do 12 sati.
I košnice sa koferima
Kako uskladiti profesionalne i porodične obaveze sa tako zahtjevnim hobijem, kao što je pčelarstvo, bilo je na ozbiljnoj probi 2000. godine kada je Rašović zbog posla morao preseliti u Beograd. Zajedno sa koferima u srbijansku prijestonicu, bez obzira na sve, stigle su i košnice.
"Oformio sam ubrzo oko 20-ak društava i stavio ih ispod Avale. Obilazio sam ih dva puta nedjeljno, selio po potrebi na planinu Rudnik, na Frušku goru i u Melance kod Zrenjanina u blizini mađarske granice. Od prošle godine košnice su u Rači kod Kragujevca", rekao je Rašović, napomenuvši da se oko 80 košnica nalazi u Podhumu kod Tuzi, a ostatak u Fundini.
„Internacionalni med“ može se kupiti u podgoričkim marketima, a kako ističe Rašović od velike pomoći u radu sa pčelama bili su prijatelji Rajko Laković, Slobo Savović, Rajko Rašović i brat Milivoje.
"Najviše posla ima kada se vrca med i tada se uključi i moja i bratova porodica. Svi pomažu..."
"Najviše posla ima kada se vrca med i tada se uključi i moja i bratova porodica. Svi pomažu, sin Đorđe, bratanić Nikola koji, kada sve završimo, budu i nagrađeni. Miko je počeo zajedno sa mnom, ali ne mogu reći da mu uljanik znači koliko i meni. On je pčelar, u stvari, zbog mene. Svakako da nije lako sve postići, velika su odricanja, a i ponekad trpi porodica. Kćerka je dva puta pala u komu, jer ima najveći stepen alergije na ubod pčele. U godini kada smo imali tri tone meda, naredne nije bilo ništa u košnici. Pčelar ne računa svoj rad, jer u tom slučaju morao bi razmisliti da li se isplati. Tu su godišnji rashodi, kao i oni u zimskom periodu kada morate prehraniti pčelu", rekao je Rašović.
Ne otkriva se broj košnica
Kao i svi pčelari i Rašović ima svoj „sistem“- prati vremenske prilike na internetu, vodi računa o znakovima u prirodi, a zbog uroka, kaže u šali, ne govori koliko tačno ima košnica.
"Nema uroka, jednostavno, kada imate oko 150 košnica, dok se jedne roje, druge tek formirate, i nikada ne možete znati tačan broj košnica. Biljke mede kada je jugo, a temperatura vazduha je 20-25 stepeni Celzijusa. Pčele su nervozne kada je sjever, kada su gladne, a najveće zadovoljstvo za pčelara su pune košnice meda. Sa druge strane, bilo je i razloga za nezadovoljstvo. Naime, jedne godine uginulo mi je 40 društava. Gotovo sam se razbolio od muke", rekao je Rašović, napomenuvši da posljednjih godina iz jedne košnice u prosjeku izvrca od sedam do deset kilograma meda.
Radivoje Rašović je direktor Privredne komore Srbije u Crnoj Gori.
Pčele preče od skupa guvernera u Londonu
Miko Rašović je sudija, a u uljaniku pomoćnik - pravi košnice, farba, popravlja, organizuje selidbu košnica na planinu ali ističe da ne voli da radi oko pčela kao Radivoje.
"Radivoje je 2001. godine bio na skupu guvernera u Londonu. Imao je sve plaćeno tri nedjelje u luksuznom hotelu. Međutim, on se poslije druge nedjelje vratio da preselimo pčele na Širokar. Mislim da bih dobro razmislio da li da dođem da sam, recimo, na seminaru u Bečićima", rekao je u šali Miko Rašović.
Brat najviše pomaže
Ljubav prema pčelama ne zna za granice i kilometre. Početkom prošlog ljeta, kada u sezoni ima i najviše posla u uljaniku, Rašović je za tri dana i noći prešao preko hiljadu i po kolometara.
"Dok se jedne roje, druge tek formirate, nikada ne možete znati tačan broj košnica..."
"Prošle godine vidio sam na sajtu da će oko 12. juna biti lijepo vrijeme. U nedjelju veče iz Podgorice pošao sam za Beograd. U ponedjeljak večernjim vozom iz Beograda stigao u ranim jutarnjim satima u Podgoricu, a potom obišao uljanik u Fundini. Pozvao sam prijatelja Miloša i nakon neophodnih priprema krenuli smo sa pčelama na Širokar. Ostavili smo ih kod kuće Sloba Savovića na Mokru oko ponoći. Snijega je još bilo na planini i nigdje nijednog cvijeta. U srijedu ujutro vratio sam se u Beograd na posao. Oko 22. juna ponovo sam došao i zatekao košnice pune meda – po jednoj 15 kilograma. U povratku sa planine susreo sam Kuče, koji su izdizali sa stokom i pčelama na planinu. Kasnije sam saznao da je toga dana počela kiša i da, nažalost, nijesu sakupili ni malo meda. Kada se otopi snijeg, i ogrije sunce, za 15 dana stvori se tepih cvijeća. Ako je i vrijeme lijepo i sunčano, tada biljke najbolje mede. Valja poslušati stare i ponekad uvažiti nove tehnologije", rekao je Rašović.
Galerija
Bonus video:
