Jevrići su jedna od najstarijih podgoričkih trgovačkih porodica, poznata po preduzimljivosti i poslovnom duhu, ali i po ljubavi za pjesmu, folklor, muziku, lijepu riječ...
Tradicionalno, Jevrići više od jednog stoljeća rade u mesnoj industriji, čuvajući uspomenu na preduzimljive pretke, ne zaboravljajući porodični zavjet- da posao nalaže pošten odnos prema ljudima, a da se slobodno vrijeme dijeli sa prijateljima, uz harmoniku, tamburu, sevdalinku...
Hasan Jevrić, predratni trgovac, govori o porodičnom predanju, izvozio je robu na Maltu i na Kipar, a snadbijevao je mesom i vojsku kralja Nikole.
Nakon Drugog svjetskog rata, priča se u porodici Jevrić, od ogromne imovine ostala je samo krava, a o privatnom biznisu nije bilo ni pomena.
Nakon Drugog svjetskog rata, priča se u porodici Jevrić, od ogromne imovine ostala je samo krava, a o privatnom biznisu nije bilo ni pomena. Temo je tada poželio da pođe u inostranstvo, ali ostao nakon Hasanovih riječi da se časnim i poštenim radom može "zaimati" i u svojoj zemlji.
'Ajde, živa ti majka, svrati...
Dok govore o Temu Jevriću, koji se upokojio prije nekoliko godina, poznati muzičar Omer Đurđević, Kemo Marić, i Puco Marković ne kriju emocije – drug od djetinjstva, boem, humanista, dobrotovor...
Ne prođe ni dvadeset dana da se ne okupimo i uz mezu i muziku ne provedemo dan.
Temo je imao harizmu, kaže Kemo Marić i dodaje da je umio da okupi prijatelje istovremeno napomenuvši da je to radio veoma često.
"Ne prođe ni dvadeset dana da se ne okupimo i uz mezu i muziku ne provedemo dan. Tu osobinu Temo je naslijedio od majke Fate. Ona je znala da poslije rata, iako se zivjelo skromno, napravi prvič-feštu za žene. Temo nije mogao da živi bez muzike, ali mi pamtimo da je pomagao ljudima kada je god bio u prilici. Čuvena je njegova izreka da što više vode vadiš iz ubla, više vode nadolazi. Volio je šalu, pjesmu, druženje, organizovao drugarske večeri... Davao je šakom i kapom, radio mukotrpno i na kraju stvorio je dosta i za familiju. I mi bi smo željeli da smo kao on ali ne uspijevamo", rekao je Marić.
Folklor je više od pjesme i igre
Puco Marković kaže da su zajedno provodili dosta vremena i da je Temova najmilija pjesma : „Slavuj ptico mala“ , jer je to bila pjesma njegovog oca, i „Obrane su jabuke zelene“ koju je pjevao u nezaboravnom duetu sa Miletom Jankovićem.
"Stalno društvo su sačinjavali Džijo i Cule Marić, Omer Đurđević, Zis Bojić, članovi vokalnog asambla „Veselice“, Nada Stanić, Marina Rakočević, Zoja Đurović i Tanja Milić, Tanja Sekulić, Momo Pejović, Mićo Todorović, Vlado Šoć, nezaboravni Adžija Nezirović, koji je Temu „dušu galio“ na harmonici, Nasko Hodžić, Cako Arović i Radoš Popović. Gosti su bili i većina pjevača i pjevačica bivše Jugoslavije Hanka Paldum, Cune Gojković, Tozovac, Ana Bekuta... Naš repertoar sačinjavale su sve pjesme ispjevane od 1955. do 1995. godine, a jednom prilikom smo pjevali osam sati i nijednu pjesmu nijesmo ponovili. Nedostaje nam Temo, naš Dajo, kako smo ga zvali, ništa nije isto, iako se i dalje okupljamo i pjevamo za svoju dušu i merak našeg društva"rekao je Marković.
Prepričava se još njegova čuvena porudžbina za ručak u menzi: „...po jedan obrok za mene,za Tema i za Jevrića“, tako da niko od društva ne ostane bez ručka.
Foklor je za nas oduvijek bio nešto više od pjesme i igre, jer smo to naslijedili od oca koji je svojevremeno bio jedan od osnivača AKUD-a „Mirko Srzentić“. Temo je volio folklor i na turneje je često vodio drugove, koji se nijesu time bavili. Prepričava se još njegova čuvena porudžbina za ručak u menzi: „...po jedan obrok za mene,za Tema i za Jevrića, tako da niko od društva ne ostane bez ručka.
Prije Drugog svjetskog rata klanice su bile na obali Ribnice, a Hasanova mesara u centru grada, a 70-tih godina Temo je otvorio radnju na pijaci na obali rijeke Ribnice, u blizini poslovnog centra „Nikić“, i nastavio porodični posao. Zajedno sa porodicom Temo je radio mukotrpno i nije bilo previše slobodnog vremena između čuvanja i otkupa stoke, rada na klanici i u mesari, sjeća se Caki. Zahvaljujući poslu Caki je kaže upoznao Crnu Goru, a blagodareći folkloru obišao je mnoge evropske zemlje.
"I danas na đedovu i očevu riječ otvorena su nam vrata na koja god zakucamo. Temo je završio ekonomski fakultet a i nama, njegovoj djeci, govorio je da moramo da se školujemo i da poštenim radom zarađujemo. Folklorom se bavim od ranog djetinjstva a ljubav prema muzici dugujem ocu, koji je čitav život posvetio muzici, pjesmi i igri", kazao nam je Caki.
Doktor radio kao mesar
U mesarskoj radnji Jevrića na Maloj pijaci Enis i Hasan - Caki Jevrić vode porodični posao.
"U mesari je radio i Temov brat Fadil, po zanimanju stomatolog. Zvali smo ga doktore a mušterije su pitale je li stvarno doktor ili se samo zezamo. Fadil je radio na kasi i stajao iza pulta u mesari, jer je Temo želio da porodica bude na okupu. U našoj kući u Hercegovačkoj ulici znalo bi da se okupi društvo a gosti su bile Lepa Lukić, Alma Alta i druge poznate pjevačice. Pjevalo bi se do ranog jutra a komšije bi sjutradan govorile što je bilo fino sinoć, iako nijesu spavali čitavu noć", rekao je Caki.
Pomogao udovici
Između dva svjetska rata Hasan Jevrić je otkupio od jedne udovice Kavarića stoku.
Udovica je imala djecu, koja su išla u školu, i tražila je od Hasana da joj novac isplaćuje u ratama, prvu odmah, drugu u toku zime, a treću na proljeće. Kada je na proljeće sabrala sav novac koji je dobila od Hasana, shvatila je da je dobila više od dogovorene cijene.
Hasan je čitave godine trgovao njenim novcem i nije dopustio da udovica bude na gubitku. Priču je ispričala unuka te žene.
Bonus video:
