Stepenik ispred kafea "Dvorište" o koji se više ljudi spotaklo i palo na gradski trotoar bio je povod da parapeti, pasaži a ponegdje i fasade zgrada budu centar pažnje turista i mještana. Na njima su ovih dana, umjesto sumornih boja i oštećenih betonskih površina vaskrsnuli likovi životinja u raznim bojama.
Sjedeći ispred popularnog kafea slikarka Olivera Loka Zorić sa Kipra i svršena studentkinja akademije primijenjenih umjetnosti Ana Zarubica iz Beograda vidjele su svojim očima spoticanje preko praga i neprijatne padove i odlučile da se to više ne dešava. Ali i da doprinesu da njihov zavičaj dobije nešto novo, ljepše i zanimljivije.
" Upravo tamo gdje su ljudi padali na trotoaru smo naslikali dva čovjeka "razbijena na trotoaru". I danima gledali ispred kafea kako narod nailazi, zastaje, gleda, zaobilazi sliku i fotografiše se na tom mjestu.
I niko više ne pada preko praga", pričaju "Vijestima" Loka i Ana i dodaju da se rodila ideja koja je narednih dana naišla na opšte simpatije, odobravanje, pomoć i podršku svih, čak i nekih koji su im se u početku rugali.
" Tehnikom mural, noću jer nijesmo imali nikakvo odobrenje na zidu kod kafea "zlatni papagaj", gdje je tokom našeg djetinjstva bila autobuska stanica, naslikale smo ogromnog pauka koji simbolizuje putnika.
U pasažu koji od šetališta vodi prema tržnom centru iz naših četkica stvorili su se mravi koji nose knjige, srce, sunce i ko zna šta.
I dok smo slikale pod okriljem noći bilo je dobacivanja ispred obližnje pekare a u neko doba posjeti nas partola policije koja nas je upozorila da to ne radimo i da se sjutradan javimo njihovim starješinama.
" Sjutradan naš komandir dočeka sa osmjehom, kafom i pićem. Svidjelo mu se to što radimo. Pokazivao nam je crteže žabljačkih mališana. Posavjetovao nas je da kod nadležnih službi u Opštini zatražimo odobrenje.
Utiske iz policije prenosili smo prijateljima i poznanicima i svi su bili sumnjičavi da ćemo dobiti zeleno svijetlo da nastavimo sa našom zamisli. I u opštini naiđosmo na prijateljski odnos i opšte odobravanje.
Samo forme radi podnijele smo zahtjev i dobile odobrenje da nastavimo posao i uradimo sve što nam je interesantno.
I njima je važno da se dešava nešto novo što će donijeti dodatni sadržaj i probuditi interesovanje i kreativnost kod stanovništva", pričaju Ana i Loka i ističu da se baš tako i dogodilo i sebe postovjećuju sa Tomom Sojerom kada je farbao ogradu.
" Dogodilo se ono što odavno znamo. Na scenu je isplivala durmitorska dobrota. Mi slikamo a narod dolazi. Donose sendviče, dovode mališane. Svi bi da se late četke.
Traže da slikamo na njihovim ogradama. Zovu nas i u dječiji vrtić. Dođoše i oni što su nas zezali dok smo slikali mrave u pasažu. Izvinjavaju se i nude pomoć.
Farbu smo kupovale svojim novcem a onda najezda donatora. Ranko Tomanović dade 50 eura da kupujemo materijal.
Materijal nam kupuje i Vlado Kujundžić. U prodavnici Okov i poslije radnog vremena sastavljali su nam boje.
Ponovo su, kao u našem djetinjstvu, Žabljačani udruženi u nešto lijepo" ispričaše Ana i Loka i kažu da će se potruditi da narednog ljeta realizuju još ozbiljniji projekat koji će ljudi u njihovom zavičaju prihvatiti sa još većom energijom
Galerija
Bonus video:
