Blizu četiri stotine izbjeglica u Beranama, koji su rođeni u ovom gradu i imaju crnogorsko državljanstvo, ni poslije dvije decenije boravka u Crnoj Gori, ne mogu još da regulišu državljanstvo za članove svojih porodica.
Potpredsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori Mićo Marjanović ističe da je takvih slučajeva u Crnoj Gori do dvije hiljade i ukazuje na neodrživost situacije, u kojoj se i sam nalazi.
„Pomnožite taj broj u prosjeku sa tri-četiri člana porodica tih ljudi, i vidjećete koliko je onih koji ne mogu po osnovu državljanstva svoga roditelja ili supružnika, dobiti državljanstvo. Čemu onda da se nadaju druge izbjeglice koje nemaju nikave veze sa Crnom Gorom“, kaže Marjanović.
Njegove dvije kćerke su završile fakultete, takođe izvan Crne Gore, jer se ovdje nijesu mogle redovno školovati, a sada ne mogu konkurisati ni za posao.
„Državljanstvo je osnov da bi se mogli prijaviti na biro rada i legalno tražiti zaposlenje. Moraće da idu odavde, a željeli smo da ostanu pored nas sada kada ulazimo u pozne godine. Došli smo iz Bosne mladi, s malom djecom u naručju, sada smo stari“, kaže Mićo.
Kroz Berane prošlo 60.000 izbjeglica
Crna Gora je postala utočište za izbjeglice i raseljena lica devedesetih godina, kada su počeli ratovi u susjednoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i kasnije na Kosovu. Broj izbjeglica dostigao je vrhunac 1999. godine, kada se ovdje slilo 160 hiljada ljudi. Samo kroz Berane je prošlo preko 60.000 nevoljnika. Većina se kasnije vratila kućama ili su se iselili u treće zemlje, ali njih oko tri i po hiljade ostalo je do danas u ovom gradu, što je više nego u svih ostalih devet sjevernih crnogorskih opština zajedno.
Većina ne posjeduje lične dokumente, osim izbjegličke karte, a sa njom sve institucije u našoj državi, osim zdravstvenih, za njih su zatvorene. Neposjedovanje crnogorskog državljanstva i ličnih dokumenata znači da se ne mogu registrovati na biroima rada, što je preduslov za pronalaženje posla. Ne mogu dobiti vozačku dozvolu. Ne mogu se čak ni vjenčati. Isključeni iz zvaničnih strukutra ne mogu dobiti ni kredit za otpočinjanje samostalnog posla, jer banke ne daju kredite osobama bez ličnih dokumenata. Ne mogu studirati, niti konkurisati za stipendije.
Prema njegovom mišljenju zakonska rješenja koja je u međuvremenu Crna Gora usvojila su najkruća u regionu.
Neposjedovanje crnogorskog državljanstva i ličnih dokumenata znači da se ne mogu registrovati na biroima rada, što je preduslov za pronalaženje posla. Ne mogu dobiti vozačku dozvolu. Ne mogu se čak ni vjenčati
Ne znaju ni čiji su, ni koliko ih ima
On kaže da dijeli generalno mišljenje među izbjeglicama i raseljenicima da Akcionim planom za izbjeglice koji je donijela crnogorska Vlada nije riješen nijedan problem ove populacije, kao i da Crna Gora trpi kritike Evropske komisije u pogledu položaja izbjeglica i raseljnika.
„U suštini crnogorskim izbjeglicama uglavnom se nudi i odobrava privremeni boravak, za šta je potrebno platiti takse koje na godišnjem nivou za četvoročlanu porodicu koštaju hiljadu eura. Ko to od ovih nevoljnika može da plati. Od ukupnog broja izbjeglica za status stranca javilo se svega 1,8 hiljada i tu se opet zateže i ne odobrava status stalnog stranca“, objašnjava Marjanović..
On dodaje kako izbjeglice u Crnoj Gori ne znaju ni čiji su ni koliko ih ima. Do prije godinu ponavljana je brojka od ukupno 25 hiljada. Poslije posljednjeg popisa, odnosno preregistracije, u opticaju je cifra od 17.000.
„Šta je sa osam hiljada razlike. Oni su ovdje, ali nijesu registrovani. Shvatili su to neozbiljno, sada imaju probleme i oni i država“, smatra potpredsjednik Saveza udruženja izbjeglica Crne Gore.
Marjanović vjeruje kako deset odsto izbjeglica u Beranama u odnosu na ukupan broj stanovnika u ovoj opštini, ili četiri odsto na nivou države, zaslužuje mnogo više brige i pažnje, čak i u medijima.
„Za sebe i ovih četiristo izbjeglica koji su rođeni u Beranama, znam da ne mislimo nigdje da idemo iz Crne Gore. Ipak se nekako osjećamo zarobljeni, a sada su to i naša djeca. Čini mi se da smo kolaterlana šteta“, tvrdi Marjanović.
Nema mjesta u biračkom tijelu
Mnogi smatraju da Crna Gora proračunato oteže sa rješavanjem pitanja izbjeglica i davanja crnogorskog državljanstva, jer ne želi da uvodi nove glasače u tijesno podijeljeno biračko tijelo. Vjeruje se, takođe, da Crna Gora nije spremna da se odrekne međunarodnih donacija koje dobija na račun izbjeglica, a da istovremeno, davanjem državljanstva, dobije veliki broj socijalnih slučajeva.
„Još početkom 2000. usvojena je čuvena Sarajevska deklaracija koju su potpisale sve države bivše Jugoslavije, i kojom je bilo predviđeno da se svi problemi izbjeglica, uključujući i državljanstva, riješe do 2006. godine. Četiri-pet godina nakon isteka toga roka mi nismo nigdje“, kaže Marjanović.
On ističe kako su države u okruženju napravile neke pomake, dok Crna Gora te probleme rješava još više verbalno. „Imam utisak kao da su napravili neke logore za izbjeglice, i sada nam kažu – trpite. Na šta vam, inače, liči ovo naselje Rudeš, najveći izbjeglički centar na sjeveru“, pita Marjanović.
Bonus video:
