Multimedijalnim programom "Bar aprila 1979" sinoć u Dvorcu kralja Nikole Opština Bar odala je poštu sjenima stradalih u katastrofalnom aprilskom zemljotresu 1979, i svim herojima obnove grada koja je počela faktički odmah nakon glavnog udara stihije 15. aprila, prij eravno 40 godina.
Moderator tribine "Sjećanja koja opominju", novinar i publicista Željko Milović istakao je da je to bilo vrijeme u kojem je na ovom prostoru “strah bio primarna ljudska emocija”, ali i vrijeme herojstva u kojem se Bar “nevjerovatno brzo oporavio, uz solidarnost čitave Jugoslavije”.
"Josip Broz Tito je istog dana obišao primorje, pozvao jugoslovenske narode da pomognu obnovu porušenog, a njegova se tada nije poricala. Dok sam gledao video zapise iz tog doba, dvije su mi se rečenice posebno urezale u pamćenje: tada petogodišnja Dragana Ostojić opisala je momente zemljotresa riječima da je mislila da se ruši dan, dok je starija gospođa u Crmnici, koja je izgubila ukućane, rekla da je srećan onaj ko nakon zemljotresa žali samo kuću", naveo je pored ostalog Milović.
Ističući da je mladima danas “nemoguće dočarati što smo mi onda doživjeli”, tadašnji potpredsjednik Izvšnog odbora Skupštine Opštine Bar i komandant Štaba civilne zaštite Jusuf Kalamperović kazao je da su u zemljotresu najveći gubitak bili ljudski životi, “a u Baru je bilo tačno 49 poginulih, mrtve su redali na travi”.
"Ljuljale su se planine i tamo je najviše bilo mrtvih, na seoskom području nastalo je ogromno nepovjerenje u kamene kuće. Grad tada nema vode i struje, ne rade jedina pekara ni benzinska.pumpa, daje se samo uz pisano odobrenje po pet litara benzina za bolnicu i pekare. Nije se mogla obići opština, pa smo Krajinu i Crmnicu prepustili Titogradu. U takvoj situaciji, organizovati život bilo je izuzetno teško, ali, ponašanje ukupnog stamovništva bilo je nevjerovatno, nismo imali nijednu krađu, ni jedan prekršaj mjesecima, a sve su prodavnice bile razbijene. Tada je bila i neviđena solidarnost, autoprevoznici su donijeli odluku da mjesec dana rade besplatno", kazao je Kalamperović.
On je dodao i da su seljaci tada bili mnogo hrabriji od ljudi u gradu “gdje se širila panika”, i podsjetio na priče o vulkanu na Lisinju, kada je na vrhu planine izbila vatra, “a znao sam da je neko zapalio travu da izbije nova”.
"Tito, koji je je tada bio u Igalu, otišao je u Brodogradilište Bijela i rekao samo jednu rečenicu, u njegoovm stilu, “Boga mu, ovo će naši narodi i narodnosti popraviti”. Nije trebalo više, priskočila je cijela Jugoslavija. Prvu pomoć dobili smo 15. aprila iz Dubrovnika, brod nam je donio vodu za piće, četiri dna kansije italijanski ratni brod dopremio je 800 šatora, donijet je zakon u Skupštini SFRJ o pomoći svih republika", kazao je pored ostalog Kalamperović.
Tadašnji direktor Opšte bolnice Bar dr Ljubo Živković rekao je da je dan prije zemljotresa u Bar došla famozna GINA-Generalna inspekcija narodne armije-da tzestira kako bi ovaj grad funkcionisao u ratnim uslovima, i u fingiranim uslovima ratnog saniteta, kolektiv bolnice “od GINE je dobio visoku ocjenu”.
"A sjutradan, kad je pukao zemljotres, Rumija i Lisinj su zadimili, bolnica je bila teško oštećena. Vježbu iz subote je sad trebalo odigrati uživo. U rekordnom vremenu svi naši radnixi bili su tu, nije bilo pozivanja, kad sam stigao do bolnice, već je tu bio dr Anto Martinović. Sve pokretne bolesnike smo.poslali kući, nepokretne izveli na Malu.Mirovicu, stotinu.kreveta i stotinu bolersnika pod vedrim.nebom.. Trijažu je radio najiskusniji hirurg dr Danilo Malić, najteže slučajeve slali smo helikopterom u Titograd. Maturanti iz Kragujevca koji su bili na ekskurziji u Čanju, došli su da daju krv, medicinska ekipa iz Maribora i Ljubljane donijela je poljsku bolnicu, Crvenu krst SR Njemačke poklonio nam je montažnu bolnicu sa 20 baraka koju su montirali Njemci, a otvorio krajem maja njihov ambasador, došli su i četiri ljekara iz Šapca da nas odmijene. Medicinski centar Bar zvanično je proglašen za najbolji od svih na zemljotresom pogođenom području, dobili smo šest ordena zasluga za narod", rekao je dr Živković.
On je naglasio da je lijepo da mladi čuju da je i prije njih bilo vrijednih ljudi čiji trud ne treba omalovažavati
"Bar je imao sreću da mu tada na čelu bude Blažo orlandić, vizionar koji je prezirao površnost i improvizaciju, koji je znao šta može.i hoće. U spomeni na njeg ai posvećujem ovo moje sjećanje", zaključio je dr Živković čije je nadahnuto izlaganje pozdravljeno dugim aplauzom.
Tadašnji potpredsjednik Izvšnog odbora Skupštine Opštine Bar zadužen za obnovu i izgradnju Miloš Šušter istakao je da obnovi Bara mnog pomogao slavni poljski arhitekta Ciborovski savjetima da se bez straha pristupi obnovi, i to prema planovima. U Baru su tako za 42 dana urađeni pet urbanističkih planova, “radilo se na paus papiru, ispravke su rješavane žiletom, a planove su cijeli dan i noć pravili urbanisti iz Skoplja predvođeni sjajnim Krstem Todorovskim”.
"Već u julu je počela gradnja objekata od cvrstih materijala, u novembru su bile gotove prve zgrade. U nemogućim uslovima su postignuti izvanredni rezultati, jer su radili ljudi koji su znali šta rade i šta mogu. Sanacijom. nekih 700 stanova smo čitav grad izveli iz šatora do februara 1980, a cijeli Bar je bio veliko gradilište. Podignuti su stotine montažnih objekata za socijalno ugrožene, stotinjak kuća zta staračka domaćinstva, potom su uslijedile sanacije škol ai zdravstvenih objekata, za njima i objekata privrede, pa je 1984. tadašnja savezna premijerka Milka Planinc otvorila renoviranu Luku Bar", naveo je Šušter.
On je naglasio da je u obnovi od posljedica zemljotresa Bar uradio najviše od svih drugih gradova jer je tada “imao moćnu državu iza sebe, a opštine su imale veću samostalnost i bolji kadrovski potencijal”
"Sve funkcije su pokrivali kvalitetni ljudi. Hotel Sozina u Sutomoru bio j eprvi novi sagrađen poslije zemljottesa na primorju. Od ljudi koj i su bili odlučujući da Bar najviše napravi od ostalih, ističem, nažalost sve pokojne, Blaža Orlandića, Čeda Čejovića i Krsta Todorovskog", zaključio je Šušter.
Prof. dr Srđan Janković sa Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore podsjetio je posjetioce i učesnike da je Crna Gora izuzetno trusno područje i da će “biti još zemljotresa”, pa je zato veoma korisno da se razvija svijest o smanjenju seizmičkog rizika.
Sjećanja na aprilske dane 1979. evocirala je Irina Dabović, tada Zonjić, koja je bila članica četvoročlane novinarske sekcije Gimnazije koja je pomagala ekipi Radio Bara, radio-amater Goran Dragović koji je istakao da su u svijet prvi vijest o razaranju poslali radio amateri kluba “Volujica” Rajko Radulović i Goran Sekulović. Vojo Banović, tadašnji predsjednik omladine Bara, pričao je o tome kako je formirano omladinsko naselje u OŠ “Meksiko” koje je primilo šest radnih brigada “i bilo proglašeno za najbolje na primorju od šest takvih naselja”. Igor Gojnić je prićao o nastupu selekcije Bara na tada veoma polularnim međunar0dnim TV Igrama bez granica u Kjođi u Italiji, “poslali smo poruku svijetu da je Bar živ” .
Prije tribine, predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević otvorio je u Dvorcu izložbu fotografija o zemljotresu, i podsjetio da je za samo tri mjeseca u Baru 1979. podignuto 240 stanova i 300 kuća, te obnovljeno 400 stanova. Raičević je naglasio značaj pokojnih Blaža Orlandića i Čeda Čejovića u obnovi Bara. Prikazan je i dokumentarni flim “Sjećanja” Dejana Senića.
Galerija
Bonus video:
