Biti originalan nije teško, ako to jesi. A jako je teško, ako to želiš da budeš”, kaže mlada Nikšićanka Katarina Bakoč za koju je kreativnost drugo ime. Nekoliko godina bavi se izradom rukotvorina od raznih materijala slobodno, kako to kaže, kombinujući različite tehnike.
Za nju izreka, “od staroga pravi novo”, važi u pravom smislu riječi. Stari predmeti, zahvaljujući njenim vještim rukama i maštovitosti koje joj ne fali, ponovo počnu da “pričaju” priče prošlih vremena osvježeni dahom sadašnjosti. Kutije, ramovi, saksije, svjećnjaci, lusteri, vaze, razni ukrasi…samo su dio njenog bogatog stvaralačkog repertoara.
“Rukotvorinama se bavim nekih šest-sedam godina i nije samo u pitanju dekupaž. Mogu slobodno reći da je u pitanju kombinacija različitih, pa i ‘izmišljenih’ tehnika. Interesovanje je krenulo dok sam gledala majku kojoj je to odavno hobi, a nastavilo se kroz razne radionice i tutorijale. Prva stvar koju sam napravila bila je bila kutija za nakit, kao poklon majci koja me je i naučila kako nečemu biti posvećen, kako uredno i sa puno ljubavi pristupiti izradi”, kaže Katarina koja je shvatila da maštanje nije, kako to mnogi kažu, izgubljeno vrijeme.
To je samo vrijeme koje nam pomaže da bolje spoznamo sebe i da otkrijemo neke ljepše svjetove.
“Nije važno koliko puta je neka ideja predstavljena već naš način kako to iznosimo. Sigurna sam da se to prepoznaje i cijeni. Radim predmete ukrašene dekupaž tehnikom, ručno izrađene lustere, izlivene saksije, svijećnjake, čokoladice sa omotom po želji, tzv. ‘slatki pokloni’...Moja glava je mjesto odakle sve kreće, a tu je uvijek oluja ideja”.
Priznaje da se “hrani” umjetošću”, da mnogo češće “misli srcem, a ne glavom” i da nikome i ničemu ne dozvoljava da uništi njenu spontanost, kreativnost i originalnost.
“Jako cijenim svoje vrijeme koje posvetim onome što radim. Nekoga ručno rađen poklon oduševi, neko bi ga bacio u smeće. Do pojedinca je. Ja se radujem što poznajem dosta ljudi koji prepoznaju moju emociju, maštanja, trud, i koji se odluče da kupe malo drugačiji poklon. Nijesam zapamtila neki kompliment, ali svakako pamtim izraze lica, smijeh, zagrljaje, pa i suze onih koji su se prepoznali u poklonu. I to je divan osjećaj”, priznaje Katarina i dodaje da posebno uživa dok dekoriše sobe za djecu.
Stil koji posebno voli je “shabby chic”, koji, kako kaže “slavi nesavršenost”. Romantičan i ležeran stil u kojem preovladavaju nježne pastelne boje i cvjetni motivi, gdje je “pohabano, ujedno i šik”. Radove je izlagala na brojnim sajmovima rukotvorina a novac joj, kako kaže, nije motiv za ono čime se bavi. “Unutrašnji kreativac” je tjera da radi, da oslušne sebe i bude “umjetnik vlastitog života”. A to je, nemjerljivo.
“Nijedna mašina ne može napraviti ono što može ljudska mašta, ruka i srce. A kada je to uključeno, jasno je prepoznatljivo koliko nekoga ima u tome što radi. Jedini plan koji trenutno imam je da sačuvam i održim kreativca u sebi”, priznaje Katarina koja je kupovinom materijala u “specijalizovanim hobi radnjama i mnogo većim ulaganjem u finalni proizvod” dozvolila da hobi preraste u nešto ozbiljnije.
“Evo moje tajne. Vrlo je jednostavna: Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.” (“Mali princ”)
Bonus video:
