Budite dobri. Eno ih Cige, pa će da vas ukradu - govorili su roditelji većinske populacije svojoj djeci, kada bismo prolazili pored njihovih kuća. Najteži nam je bio put od škole do kuće. Momci bi nas sačekivali, udarali nam macole, šklepme, ćerali nas da im pjevamo i vukli nas za uši. A ako ožednimo pa svratimo da popijemo vode u dvorište većinske populacije, govorili bi nam - ‘bježite Cigani, nemojte da nam isprljate česme’”, priča za “Vijesti” Nikšićanin Fljamur Delija (33).
Priča da mu ni u školi nije bilo najsjajnije - nepoznavanje jezika, izbjegavanje djece da se druže sa njim i njegovim drugarima romske i egipćanske populacije, bili su samo neki od problema sa kojima se susretao. I dok su njegovi drugari odustajali od škole, Fljamur kaže da je, uz veliku podršku roditelja i cijele porodice, odlučio da pođe “težim” putem - da uči, obrazuje se i pokaže svima da djeca većinske populacije nijesu ništa bolja i pametnija od njega. I uspio je u tome. Završio je srednju školu, tehničar drumskog saobraćaja, upisao i fakultet, ali je “digao ruke” od akademske diplome. Zato se često lati mikrofona i zapjeva. Zahvaljujući Centru za romsku inicijativu i Dnevnom centru Defendologija ispunio mu se, kako reče, jedan san - postao je medijator, odnosno saradnik u socijalnoj inkluziji.
“Uvijek mi je bila želja da romsku i egipćansku djecu sklonim sa ulice, da njihove roditelje edukujem koliko je važno obrazovanje djece. Zato sam i postao medijator čim mi se ukazala prilika, jer sam znao da ću dosta da pomognem romskoj i egipćanskoj zajednici. Posredstvom Centra za romske inicijative, angažovan sam kao medijator u OŠ ‘Mileva Lajović Lalatović’, gdje je bilo upisano oko 140 učenika RE populacije”.
Njegov zadatak, objašnjava, bio je da prati uspjeh djece u nastavnim i vannastavnim aktivnostima i omogući saradnju roditelja i škole.
I ponovo - nepoznavanje jezika, izbjegavanje djece i zadnja glupa “rezervisana” za romske i egipćanske mališane.
“Prvi problem sa kojim su se djeca RE populacije suočavali u školi jeste to što nijesu poznavali jezik. Međutim, mnogo veći problem od toga je bio taj što sam ih zatekao kako sjede u zadnjim klupama. A saradnja roditelja i škole skoro da nije ni postojala. Kao medijator u školi radio sam oko tri godine i uspio sam da uspostavim saradnju roditelja i škole, ali i da riješim veliki problem ‘zadnje klupe’ – djeca RE populacije više nijesu bila odvojena, već su ih ‘izmiješali’ sa djecom većinske populacije”, ne bez ponosa kaže Fljamur.
A ponosan je i što su mu roditelji vjerovali, bili zahvalni, a iznad svega što su shvatili značaj obrazovanja djece.
“Rad medijatora je značajan jer je osnažio roditelje da učestvuju u raznim aktivnostima, tako da su shvatili koliko je obrazovanje značajno za njihovu djecu”.
Sada je u Dnevnom centru Defendologija i opet radi kao medijator. Ovoga puta u zajednici, ali posao je gotovo isti.
Ističe da mu je posebno drago to što je dobio priliku da zajedno sa kolegama iz Centra pokuša da skloni što više djece sa ulice jer, kako glasi moto jedne njihove kampanje, “Ulica nije moj dom”. “Od osnivanja Dnevnog centra kroz njega je prošlo više od 300 djece. Trenutno ih imamo oko 120 koji svakodnevno dolaze iz 67 porodica sa kojima sarađujemo. U Centru se prate uspjesi djece, a moja komunikacija sa roditeljima najvažnija je zbog redovnog pohađanja škole, takođe i pri upisu u vrtić, osnovnu školu, kao i školu za odrasle. Defendologija centar se takođe bavi direktnim radom sa djecom ugroženom prosjačenjem, kao i djecom koja su u potencijalnom riziku da to postanu, a uloga medijatora presudno je važna zbog stalnog terenskog rada sa ovom djecom i njihovim porodicama”, objašnjava Fljamur.
Kaže da mu je drago što roditelji prihvataju sve njegove savjete i sugestije, što znaju da je on tu zbog njih i njihove djece. Zna to i Šemsija Ademaj koja ima sedmoro djece.
“Fljamur nam stvarno mnogo znači. Djeca ga vole i mi mu vjerujemo, kao i svima u Centru. Fljamur radi u našem najboljem interesu i zna šta je najviše potrebno našoj djeci. A ona su srećna što postoji mjesto kao što je Dnevni centar gdje mogu da crtaju, pišu, igraju se. Tamo im Fljamur i ostali pomažu i da urade domaće zadatke i da im objasne što im nije jasno u školi”, puna je hvale Šemsija.
Dodaje da se Fljamur, zajedno sa ostalima iz Dnevnog centra, trudi da pobijedi diskriminaciju. Ona i dalje postoji, ali, i njoj i Fljamuru se čini, u nešto manjem obimu.
Problema, ipak, ne fali, kaže Fljamur.
“Što se tiče problema sa kojima se RE zajednicom suočava to su, prije svega, loši uslovi u kojima žive i neregulisana dokumentacija. Njihova djeca nemaju gdje da se igraju jer su im smještaj u kome borave sagradili na metar od ulice gdje svakodnevno prolaze na stotine automobila i kamiona, pa se roditelji plaše za bezbjednost djece”.
Ističe da bi volio kada bi mogao da riješi sve probleme RE populacije, ali njih je mnogo. Zato, korak po korak, jer važno je, a on je to naučio još kao dijete, ne odustati.
Primjer deci i dobar kolega
“Roditelji vjeruju našem medijatoru. On je pozitivan primjer djeci i dobar kolega, a njegov doprinos u radu Dnevnog centra ogleda se u konstantnosti dolaska djece i roditelja, učestvovanju u aktivnostima, kao i premoštavanju jezičkih barijera”, kazala je Jelena Milić, direktorica Defendologija centra koji je od osnivanja prepoznao značaj uloge medijatora.
“Uloga medijatora u zajednici važna je karika u potpunom funkcionisanju rada svih ustanova koje sarađuju sa RE populacijom, pa tako i Dnevnog centra. Naime, sticanje povjerenja i kredibiliteta kod korisnika nije jednostavan proces i tu se najprije vidi značaj medijatora”, istakla je ona.
Bonus video:
