U Crnoj Gori su osobe sa invaliditetom (OSI) u teškom socio-ekonomskom položaju, izložene su diskriminaciji i potrebne su temeljne analize i registar kako bi se kreirale ozbiljne politike i pratila efikasnost mjera usmjerenih na njihovo društveno uključivanje.
To je saopšteno na završnoj konferenciji projekta “Osnaživanje stručnih kapaciteta za borbu protiv diskiminacije lica sa invaliditetom“, koji je sprovodio Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).
Direktorica CEDEM-a, Milena Bešić, kazala je da još postoje ozbiljni nedostaci kada je riječ o implementaciji zakonskih rješenja, kao i mjera definisanih Strategijama i akcionim planovima.
„Ne postoje sveobuhvatni kvanititativni i kvalitativni podaci koji se odnose na OSI. Gotovo je nemoguće pratiti efikasnost mjera i aktivnosti usmjerenih na društveno uključivanje te populacije i njihovu zaštitu“, kazala je Bešić.
Prema podacima CEDEM-ovih istraživanja, kako je navela, osobe s invaliditetom u Crnoj Gori su jedna od grupa koja je najizloženija diskriminaciji.
Bešić je rekla da se OSI svakodnevno suočavaju sa diskriminacijom i uprkos dobrim pravnim rješenjima u praksi još nije na pravi način obezbjeđen pristup svim javnim objektima i ustanovama na koje su upućene u svakodnevnom životu.
Ona je istakla da se u oblasti zapošljavanja poslodavci prije opredjeljuju da uplaćuju propisane iznose novca Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, nego da angažuju osobe s invaliditetom.
Programski menadžer CEDEM-a, Ognjen Marković je, predstavljajući istraživanje o položaj OSI u Crnoj Gori, kazao da su ispitanici saglasni da je potrebno podići nivo svijesti i odgovornosti ne samo institucija sistema, već i svih drugih aktera.
„Mali je broj slučajeva diskriminacije, što ne znači da nema diskriminacije, već da građani ne poznaju dovoljno svoja prava i ne umiju uvijek da prepoznaju diskriminaciju ili da se boje da istu i prijave. Zato je potrebno informisati i edukovati stanovništvo“, ukazao je Marković.
Prema njegovim riječima, često se stiče utisak da mediji izvještavaju o OSI samo kada je potrebno da popune svoj medijski prostor.
On je rekao da pripadnici NVO sektora, ali i svih institucija koje se bave pravima OSI primjećuju da su skoro svi nedovoljno informisani, a tu se na prvo mjesto mogu staviti roditelji i staratelji osoba sa invaliditetom.
„Roditelji su nedovoljno informisani, ne znaju svoja prava, ni prava svoje djece, a ni koje korake moraju da preduzmu da bi ta svoja prava i ostvarili, a nerijetko i sami roditelji ne žele da prikažu problem javnosti", objasnio je Marković.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Siniša Bjeković, rekao je da su OSI visoko na ljestvici onih koji su u riziku od diskriminacije.
„Kada su u pitanju OSI postoji čitav niz indikatora koji nam pokazuju da je diskriminacija možda najvidljivija u ovoj oblasti", kazao je Bjeković.
On je naveo da unutar te populacije postoji još jedan broj ranjivih grupa, kao što su žene i djeca sa invaliditetom.
„Te kategorije su u posebnom fokusu, zbog potrebe da se njihov stepen zaštite poveća u znatno većoj mjeri iz prostog razloga, jer oni nemaju istu startnu poziciju kao ostali članovi društva“, objasnio je Bjeković.
Ključna državna obaveza je, kako je rekao, da sprovodi pozitivne obaveze i stvara sve uslove da OSI budu ravnopravni u odnosu na sve druge članove društva.
„Bez ozbiljne analize i registra OSI teško da možemo da govorimo o nekoj ozbiljnijoj politici, jer politika se uvijek mora zasnivati na ozbiljnim statističkim indikatorima i broju osoba prema kojima želite usmjeriti određenu državnu politiku“, smatra Bjeković.
Jedan od bitnih problema je, kako je rekao, shvatanje invaliditeta kao takvog.
„Kroz neposrednu implementaciju standarda pojavljuje taj medicinski indikator kao jedini indikator na kojem se temelji postojanje invaliditeta kao takvog. Medicinski indikator je samo jedan od brojnih indikatora, koji uslovljavaju položaj OSI u odnosu na neposredno okruženje“, objasnio je Bjeković.
Profesorica na Pravnom i Fakultetu političkih nauka, Vesna Simović Zvicer, istakla je da je zapošljavanje ključno za društvenu integraciju OSI.
„Jedno od osnovnih načela na kojima počiva i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima jeste da se svi rađamo jednaki u pravima i dostojanstvu. I tu jednakost treba da obezbjedimo za osobe koja su iz nekog razloga bila u prethodnom periodu diskriminisana“, rekla je Simović Zvicer.
On je kazala da su postojale brojne mjere koje je država preduzimala u odnosu na OSI, čiji je cilj bio njihovo podspješivanje za uključivanje u obrazovne programe, posebno na visokim obrazovnim ustanovama.
Simović Zvicer je istakla da je u prethodnom periodu novac koji su poslodavci uplaćivali u Fond za profesionalnu rehabilitaciju nije u svim slučajevima trošen kako bi trebalo.
„Imali smo lošu situaciju u praksi da poslodavac koji zaposli OSI može da iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju koristi sredstva za prilagođavanje radnog mjesta. Međutim, nije imao nikakva ograničenja u pogledu dužine trajanja ugovora o radu", navela je ona.
Prema njenim riječima, ostaje pitanje barijera koje postoji u našem društvu.
"Nijesu to samo barijere koje se tiču pristupačnosti sredine, nego i psihološke, koje su nažalost još uvijek prisutne“, kazala je Vesna Simović Zvicer.
Sekretar Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Valon Dasharami, rekao je da se kroz istraživanja nevladinih organizacija redovno prati stepen diskriminacije OSI u društvu i na osnovu njih Ministarstvo sa partnerima sprovodi politiku zaštite tih osoba.
Posljednje dvije godine, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je objavilo pet konkursa za podršku programu nevladinog sektora. Prošle godine smo raspodijelili milion i 13 hiljada eura, dok smo ove godine raspodijelili 1,53 miliona eura", dodao je Dasharami.
On je rekao da su, kada su u pitanju OSI, prošle godine podržali 21 projekat u iznosu od 440 hiljada eura, dok su ove godine podržali njih 25 vrijednosti 491 hiljadu eura.
Bonus video:
