Poljoprivredni proizvođač Aleksandar Vujović iz sela Košutići kod Andrijevice strahuje da bi mu moglo propasti oko četiri hiljade kilograma organski proizvedene kupine, zbog neorganizovanog otkupa i, kako kaže, haosa na tržištu u Crnoj Gori.
Prema njegovim riječima, otkupa organski proizvdenih kupina, malina i drugog voća u državi uopšte nema, pa je prinuđen da svoje organsko voće prodaje kao obično, ili neorgansko - po šest puta tokom sazrijevanja hemijski tretirano.
”Imam problema sa plasmanom. Prošle godine mi je propalo dvije hiljade kilograma organske kupine. Bojim se da mi se to ne dogodi i ove”, kaže Vujović.
On ima sve sertifikate za organsku proizvodnju. Po nekoliko puta godišnje ima kontrole Instituta iz Podgorice koji provjeravaju da li se koristi bilo kakva hemija.
”Država je tu da me kontroliše. A gdje je sada kada voće zrijeva, a ja nemam gdje da ga plasiram. Da prodajem po malo, ne mogu ga prodati u svim gradovima u okruženju. Da odnesem u Podgoricu, ko će mi vjerovati da je to organsko i da nije hemija. Džaba sertifikat da izvadim iz džepa. Država je ta koja bi morala da naredi otkup, ali oni kažu da ne mogu”, kaže Vujović.
Njegova plantaža prostire se na tri hektara površine, od čega kupina zahvata trideset ari. To je, tvrdi, najbolja plantaža organskog voća na sjeveru države.
”Dobio sam svojevremeno neku pomoć, ali sam i sam uložio oko dvadeset hiljada eura. Tada je bila druga priča: da će posebno uzgajano organsko povrće imati i posebnu cijenu. Danas nemam hladnjaču, a prinuđen sam da prodajem malo po malo, po istim cijenama kao i neorgansko”, priča Vujović.
Kupina organskog porijekla je posebno dobra i bolja od svakog drugog voća. Da je u nekoj drugoj državi odlučio da se bavi ovim biznisom, smatra da bi imao sve stimulanse i da na kraju ne bi imao problema sa plasmanom.
”Bio sam jednom prilikom u Arilju, u susjednoj Srbiji, gdje nas je jedan proizvođač proveo kroz hladnjaču kroz koju, slikovito kazano, može da prođe šleper. Takvih hladnjača, u tom gradu, koji je manji od Berana, ima trideset. Manjih još mnogo više. Kod nas nema nijedne”, kaže Vujović.
Još se nada da ima izgleda se stvari promijene i ne odustaje od svog posla.
”Nadao sam se, kada sam počinjao da mogu da uključim čitavu porodicu u ovaj posao. Da to bude prava porodična farma. Ali, ako se država ne uključi u ovaj problem i problem otkupa uopšte, ništa mi neće preostati nego da batalim trud. Ako u Crnoj Gori nema nikog za otkup organskog voća, neka se država pobrine da pronađe neku stranu firmu koja bi vršila otkup ove vrste voća”, kaže on.
Vujović kaže da ne želi da pređe na hemijske tretmane voća, da bi dobio veće prihode.
”Kada bih počeo da koristim hemiju i da hemijski tretiram svoje proizvode, dobio bih više nego duplo veće količine proizvoda, ali ja to neću. Pokušaću da istrajem na ovome što radim, nadajući se da će se nešto promijeniti”, kaže Vujović.
On ističe da su mu kazali kako će brzo biti nastavljena gradnja takozvane Kuće voća u Andrijevici, i da bi u okviru nje trebalo da bude i hladnjača za skladištenje viška proizvoda, ali kaže da ne vjeruje da će to biti tako brzo.
”To su sada samo neke zidine. Ne vidim na koji način to može brzo da se završi i stavi u funkciju”, ističe Vujović.
Kako trenutno stoje stvari, radovi na izgradnji kuće voća u Andrijevici, koja se već tri i po godine gradi u krugu bivše kasarne JNA, neće biti nastavljeni ni narednih mjeseci.
To se neće desiti iako je rok za završetak ovog objekta bio godinu i po. Iz Ministarstva poljoprivrede nedavno su saopštili da je do sada ostvareno svega 48 odsto ugovora po pitanju izgradnje kuće voća. Takođe, i aktuelni predsjednik opštine Željko Ćulafić kazao je da se zbog niza otežavajućih okolnosti i brojnih propusta prilikom projektovanja, realizacija ovog projekta može očekivati tek iduće godine.
”Vijesti” su ranije pisale o tome kako je najveća hladnjača na sjeveru Crne Gore, ona u Beranama, poslije prevarantske privatizacije, uništena i preuređena u veliki trgovinski objekat.
U čitavom regionu Polimlja i šire nakupci su u potpunosti preuzeli posao otkupa voća i šumskih plodova. Dobro obaviješteni sagovornici kažu da oni novac uglavnom unaprijed dobijaju iz jednog grada u Srbiji, gdje kasnije predaju otkupljenu robu, da bi se odatle distribuirala dalje u inostranstvo.
Da se spriječe ucjene nakupaca i više tog prirodnog bogatstva ostane u Crnoj Gori, najbolje bi bilo razvijati pogone za preradu tih produkata. Sjeverni region nema nijedan ozbiljan proizvodni pogon za preradu voća i šumskih plodova. Posebno ne organskih voćnih proizvoda.
“Organik”: Sve manje vjerujemo u projekat Kuće voća
Projekat izgradnje kuće voća svojevremeno je podržalo i Udruženje “Organik” ističući da će se njegovom realizacijom dati puni podsticaj voćarskoj proizvodnji. Međutim poslije svega, oni su iznijeli razočarenje zbog prolangiranja rokova stavljanja u funkciju Kuće voća.
”Samo na području Konjuha zasađeno je oko 10.000 novih sadnica, gdje prednjači šljiva sorte čačanska rodna. U Konjusima je ujedno instalirana sušara za sušenje voća. Pored toga, preko 30 voćara sa područja Andrijevice uključeno je u organsku biljnu proizvodnju. Sve to zajedno je ulivalo nadu da će, uz izgradnju Kuće voća, voćarska proizvodnja u Potkomovlju u narednom periodu dobiti poseban značaj. Međutim, potpuno smo razočarani kako su i prošle i ove vlasti tretirale ovo pitanje. Poslije svega počinjemo da gubimo povjerenje da će nam ovaj projekat biti od pomoći”, naglašavaju iz Udruženja “Organik”.
Priču da će se u Andrijevici graditi kuća voća iz Vlade Crne Gore plasirali su još 2015. godine, kada se krenulo sa izradom idejnog rješenja, uz obećanje da se radi o projektu koji će biti nosilac privrednog razvoja u ovom kraju.
”U okviru proizvodnog dijela objekta, uz instaliranje hladnjače, vršiće se prerada voća. To daje šansu za sigurniji otkup i formiranje novih plantaža. Imaćemo, takođe, i edukativna i poslovna odjeljenja koja će, u cilju bolje proizvodnje, voćarima stajati na raspolaganju”, poručivali su prije nekoliko godina iz Vlade.
Bonus video:
