Kritički „nastrojen” um, dobro cetinjsko zapažanje i istinska ljubav prema humoru i satiri, vinule su aforističara Veljka Rajkovića u sam vrh crnogorskog aforizma.
Za humor i satiru se zainteresovao sedamdesetih godina, a inspiracija mu je bio čovjek-poltron, te je i njegov prvi aforizam bio na tu temu.
“Kritički sam 'nastrojen' po rođenju...Imam ono dobro cetinjsko zapažanje i u životu sam umio da govorim 'dim u dim'. To je, u stvari, aforizam na neki način, kada iznenada nađeš rečenicu pa poentiraš, najčešće putem paradoksa“, kazao je Rajković.
Kaže da su ga, kao i svakog satiričara pojedinca, inspirisala nepočinstva u državi.
"Nijedan istinski satiričar ne bi smio da bude politički opredijeljen, jer njemu svaka vlast mora 'da smeta'”.
Svaka vlast treba da mu je na meti, tako da nema niko da se ljuti, ni vlast, ni pojednici”.
Satiričar, kako je kazao, treba budno da motri na sve negativnosti koje se dešavaju u društvu i da ih 'žigoše'.
Iako se aforizmima bavi četrdesetak godina, ozbiljno mu je posvećen posljednjih dvadesetak godina, od objavljivanja prve od do sada objavljenih pet knjiga:
“Knjiga 'Putokazivanje' mi je najdraža i posljednja u kojoj sam skupio, osim aforizama, još šest kratkih formi. Mnogi su rekli da knjiga može da posluži kao bukvar humora i satire, jer sadrži i epigrame, epitafe i satirične pjesme i priče”.
Smatra da je uticaj satire veoma mali i zbog činjenice da naši ljudi, izuzev ljubitelja humora i satire, malo čitaju.
“Žao mi je što velika nepočinstva postoje u mojoj državi i najviše se orijentišem na nju, ali idem i na opšte teme. Nema države koja nije inspirativna za satiričara, jer je država 'najštetniji aparat' od kada postoji čovjek...Ja temu crpim iz svoje države, a imam o čemu da pišem, nažalost”, kazao je Rajković.
Nije vodio evidenciju koliko je aforizama do sada napisao, ali smatra da hiperprodukcija uništava satiru.
Ljudi se, kako je kazao, hvale da su napisali po 20.000 aforizama, neki i 100.000, ali postoji razlika između onih koji pišu aforizme i postoje pisci aforizama.
“Pravi su ovi drugi...Imam vrlo malu produkciju u odnosu na druge, jer pišem isključivo na osnovu inspiracije. Desi se da mi u jedan sat poslije ponoći naiđe ideja, pa ako je odmah ne zapišem zaboravim je do ujutru. Aforizam se ne piše, on se stvara. Jedan zarez u aforizmu je bitan”, priča Rajković, navodeći da njegove aforizme karakteriše konciznost.
Smatra da nije teško pisati aforizme onome 'ko ima žicu', ko čita dovoljno i uključen je u sva društvena kretanja i, najvažnije, ko mu se istinski posveti.
Njemu je prvi uzor bio Sula Radov, iako se njegov rad ne može podvesti pod aforizme već pod sentence koje teže istini.
"Aforizam je najčešće poluistina, a ono ostalo treba da nazre slušalac ili čitalac", smatra Rajković.
Običan građanin, kaže, dosta razumije aforizme, s tim što u prvi plan idu oni na škakljive i teme muško - ženskih odnosa.
"Čim se pomene muško-ženski odnos, da ne pričam o bezobraznim riječima, to je urlik u sali...Kad na nekom od festivala izgovoriš neki aforizam koji ima elemente filozofije, onda je muk...Nekim aforističarima je važniji aplauz, pa neka to ne valja ništa", kazao je Rajković.
U posljednje vrijeme radi dosta recenzija, navodeći da autore previše ne hvali i da je vrlo strog.
"Jednom doktoru nauka sam rekao: "U tvom rukopisu nema nijedan aforizam od 500. Rekao sam mu istinu i spasio ga. Nije štampao tu knjigu...mislim da sam mu pomogao", priča Rajković, navodeći da lagano osjeti koji aforizam zaslužuje da se nađe u knjizi.
Rajković priprema i antologiju „Dah duha” u kojoj će sabrati najbolje aforizme autora iz bivše Jugoslavije.
U antologiju će ući i aforizmi profesorice iz Herceg Novog Višnje Kosović, koja "piše sjajne aforizme sa filozofskom potkom", kao i žena iz susjedne Srbije Vesne Denčić i Danice Mašić.
Govoreći o budućnosti aforizma u Crnoj Gori, Rajković tvrdi da se sve svodi na mladog Cetinjanina Borisa Rajevića, za koga kaže da je 'genije' za aforizme.
Naši aforističari, uglavnom, imaju preko 50 godina, što ukazuje da se 'gasimo'", smatra Rajković.
Rodonačelnici aforizma u Crnoj Gori su , kako je kazao, Radomir Racković i Mijo Miranović Grof, a kvalitetni festivali humora i satire se održavaju u Pljevljima i u Danilovgradu.
Rajković je oformio i prvi sajt humora i satire u Crnoj Gori „Ljudnica.me”, gdje je osim svog, predstavio i “gostionicu duha u kojoj ima oko 170 autora”.
“Tu ima i aforizama, epigrama i satiričnih pjesama i priča. Svako bi to trebalo da čita kad ima vremena, da se malo razgali”, kazao je Rajković.
On je i urednik za humor, satiru i karikaturu na portalu Montenegrina, koji čuva kulturno nasljeđe Crne Gore.
“Nažalost, država ne shvata značaj tog portala, koji do sada ima skoro 10 miliona pregleda”, istakao je Rajković.
Do sada je objavio četiri knjige aforizama: "U znak(u) uzvika (1999), „Čovjekoliki ljudi" (2007), „Ljudnica"(2011), „Putokazivanja" (2014) i knjigu epigrama „Darvine, Darvine..." (2011).
Za knjige aforizama i epigrama je 2011. godine dobio Domanovićevu nagradu, kao najbolji strani satiričar.
Jedan je od autora Antologije crnogorskog aforizma "Rijetke čestice" (2006) i dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada.
Nagradu „Vuk Gligorijević" je dobio na Satira festu 2013. godine u Beogradu za najbolji pročitani aforizam - "Krug osumnjičenih je sužavan sve dok se nije pretvorio u tačku koja je, potom, stavljena na slučaj".
U Libanu je dobio priznanje „Nadži Naman“ za kreativnost u aforizmu.
Aforizmi su mu prevedeni na engleski, francuski, italijanski, poljski, arapski i makedonski jezik.
Nikad u životu nije se plašio
Rajković smatra da je za svaku normalnu vlast satira ljekovita, iako se nekada zbog aforizma išlo i u zatvor.
"Demokratska vlast njeguje satiru, a ona koja nije takva, nekad je proganjala, išlo se i u zatvor, a sad ignoriše. U tome je razlika", smatra Rajković. Zbog 'teške' satire koju je pisao nikada nije imao problema, ali nije ni dobijao novac za štampanje knjige. Rajković smatra da je stvar građanske hrabrosti hoće li neki aforističar prilikom pisanja imati 'zadršku' prema određenim temama.
"Nikad u životu se nisam plašio...Na festivalima su dolazili ministri da slušaju i ja kažem aforizam: "Imam sliku o Vladi: hulje na platnu !?"To je jedna igra riječi koja je mnogo jaka, baš satirična. Vlast je nešto najgore, najviše nemorala je u toj branši. Međutim, ima i tamo, doduše rijetko, produhovljenih ljudi", kaže Veljko.
Političari odvale svaki dan glupost
Među poznatim Rajkovićevim aforizmima su i oni o politici i političarima, stanju u državi...
-Naši političari intenzivno rade na sopstvenom duhovnom oblikovanju. Svakodnevno odvaljuju po neku glupost.
-Partijsko obrazloženje otkaza: sposoban za poslove, nepodoban za zadatke.
-Narod sve vidi. Naš mrak je rijetka pojava.
-Crna Gora je podijeljena. Preovlađuju nemanjići, a vladaju imamovići.
-Kada su čuli da mi je ime MITO, većina ljekara opredijelila se za mene kao izabranog pacijenta.
-Crnogorci ništa ne rade na sebi. Plaše se visine! -Prijavio sam policiji svoju imovinu. Ne mogu od nje da živim.
- Kod nas se lopovi ne kriju. To su najviđeniji ljudi!
Bonus video:
