Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda saopštila je da je klinička toksikološkinja Sandra Đuranović "sa terena svoje struke skrenula na druga polja", i da Zaštitnika "kvalifikuje kao nekoga ko ugrožava bezbjednost države time što vodi postupak protiv policije po pritužbama građana".
Oni su reagovali na navode Đuranović, koja je između ostalog pitala Ombudsman da li ima saznanja "o oružanom napadu na mene, o prislanjanju i držanju pištolja na moj stomak...".
Reagovanje Zaštitnika ljudskih prava i sloboda prenosimo integralno
"Pri očiglednom pokušaju zamjene teza u odnosu na problem u saradnji sa kliničkom toksikološkinjom dr Sandrom Đuranović i njenim netačnim i krajnje neosnovanim optužbama na račun zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore i same institucije, smatramo neophodnim da odgovorimo na još neka pitanja i time završimo javnu polemiku na ovu temu.
Niame, dr Đuranović očito je sa terena svoje struke skrenula na druga polja, pa Zaštitnika kvalifikuje kao nekoga ko ugrožava bezbjednost države time što vodi postupak protiv policije po pritužbama građana. Ovaj apsurd bi bio do kraja besmislen da nije zakona koji jasno ukazuje u odnosu na koga se vodi postupak, a ovaj drugi dio koji pominje i tiče se pojedinačne odgovornosti, proizilazi iz odgovornog pristupa predmetu koji je kod nje izostao. Zaštitnik, da bi bilo jasno do kraja, ne vodi postupak protiv pojedinaca, već u odnosu na nadležne organe, u konkretnom slučaju u odnosu na policiju. Što se tiče pominjanja uticaja na ukupnu bezbjednost – ako je cijena tome ćutanje na zahtjeve građana za zaštitom prava, jasno je da to neće biti slučaj ni u ovim, kao što nije bio slučaj ni u prethodnim predmetima. To je ujedno i odgovor na pitanje “u čijem interesu i po čijem nalogu” radi zaštitnik. Ovdje moramo istaći nešto što u ovoj fazi mora da se zna, a potvrdiće se i kroz mišljenje, koje je takav izazov u očima dr Đuranović, da je upravo policija dala puni doprinos rasvjetljavanju okolnosti u vezi sa ovim predmetom. Uostalom, to je dio redovne dinamike odnosa između Uprave policije i institucije Zaštitnika, koji u odnosu na različite vrste individulanih pritužbi sarađuju gotovo na dnevnom nivou.
Najfrapantnije djeluje prijetnja dr Đuranović krivičnim progonom u vezi sa djelovanjem Zaštitnika, o čemu svoju riječ ipak treba da daju oni koji su za to pozvani, a institucija će tome dati svoj doprinos, jer naš etički i profesionalni kredo jeste vladavina prava. O tome toliko.
Kada je u pitanju nešto suptiliniji oblik djelovanja dr Đuranović, onda stvari stoje malo drugačije. Na njeno pitanje o našim saznanjima u vezi sa koracima koje je preduzimala u prethodnom periodu, a tiču se kršenja povjerljivosti postupka i opstrukcije rada institucije u konkretnim predmetima, odlučno odbacujemo insinuacije o “praćenju stručnjaka koje angažujemo” i saopštavamo da niko ne smije da se bavi uhođenjem ili drugim ugrožavanjem psihičkog i fizičkog integriteta dr Đuranović, niti biilo koga drugog.
Prema njenom kazivanju (sa sastanka na koji se poziva), „provjerila“ je kod resornog ministarstva da li može postupati u predmetu, jer nema svojstvo sudskog vještaka, odnosno, prevedeno na pravnički jezik, da li je Zaštitnik pokušao da je angažuje nezakonito. Ovo je uslijedilo nakon što je dr Đuranović dobrovoljno i bez pritisaka prihvatila angažman i postupala u predmetu, za šta će joj svakako biti obezbijeđena naknada, u skladu sa Zakonom o Zaštitniku.
Napominjemo da je Zaštitnik u ponedjeljak dobio medijski upit da „komentariše stručno mišljenje o upotrebi hemijskih sredstava prinude na Cetinju“ i na taj način saznao da je dokument iz postupka dospio u javnost, što se nije smjelo desiti. Budući da se radi o povjerljivom dokumentu, na čemu je insistirala i dr Đuranović prilikom predaje materijala u instituciji, bili smo prinuđeni da sprovedemo proceduru u skladu sa internim pravilima i provjerimo ko je mogao takav materijal staviti na uvid javnosti. Odgovor je dala kopija Izvještaja koja se pojavila u medijima, a na kojoj se vidi prijemni pečat institucije, koji se mogao nalaziti samo na jednom primjerku – onom kod dr Đuranović, ili je materijal ustupljen nekome drugome po njenoj volji. Koliko medija je imalo informaciju o ovome najbolji je odgovor na pitanje doktorke, na šta se mislilo pod frazom da smo u saznanju da je informacije distribuirala i da se obraćala na više adresa. Dakle, saznanje je najbolje kad dolazi od samog izvora informacije.
O tome kako su radili dosadašnji saradnici i stručnjaci na poslovima za potrebe institucije imamo samo riječi pohvale i nikada do sada nijesmo bili dovedeni u situaciju da se neko požalio na prisilu i sličan tretman. Ukazujemo da ni dr Đuranović o tome nije govorila na sastancima koje je imala sa predstavnicima institucije. U protivnom, za očekivati je da svaki autoritativan stručnjak sebe odmah izuzme iz takvog predmeta, tim prije što nije bilo nikakve prisile da radi to što je radila.
Očigledno je potrebno ponoviti još jednom, za ovaj posao se niko nama nije nudio, nego smo sami tražili i našli obje ekspertkinje (dr Đuranović i gđu Danijelu Šuković - specijalistkinju toksikološke hemije) – isključivo prema stručnim referencama, a ne prema sopstvenom nahođenju, uz uvjerenje da bi time zadovoljili zahtjeve stranaka u postupku. Zato je i njen izbor bio izbor stručnjaka iz oblasti od značaja za predmet, a ne stava institucije po tom pitanju. Napominjemo i da smo preko ombudsmanskih mreža čiji smo članovi i međunarodne saradnje, u prilici da dobijamo informacije o ekspertima u pojedinim oblastima, ali da smo nakon konsultacija procijenili da je to moguće uraditi i sa našim stručnjacima.
Najjednostavnije da bi bilo shvaćeno: stručno/a mišljenje/a radi kojeg je angažovana i dr Đuranović u suštini ima dvije komponente: jedna koja se tiče prisustva štetnih agenasa u životnoj sredini (vazduhu, zemlji i slično) i druga koja se tiče uticaja tako utvrđenih količina na zdravlje (toksičnost) ljudi, a na šta se u stvari odnose pritužbe. Imajući u vidu činjenicu da je izvještaj dr Đuranović objavljen prije prvog izvještaja valjda je jasno zašto smo zatečeni javnim publikovanjem njenog nalaza. Ova naznaka služi samo kako bi se javnost upoznala sa apsurdnim pokušajem doktorke da sa svojim radom, kao dijelom povjerljivog postupka kod Zaštitnika, prije nego ga institucija uzme u proceduru, upozna javnost i policiju. Ovdje, što je poseban kuriozitet, treba jasno naznačiti da je većina ovih podataka došla upravo od uprave policije.
Konačno, na pitanje da li imamo saznanja o napadu na dr Đuranović na radnom mjestu, saopštavamo da smo putem medija upoznati o tom događaju, te da s tim u vezi nemamo drugačiji odnos negoli u bilo kom drugom slučaju ugrožavanja bezbjednosti žena - nedopustivo je i za svaku osudu na takav ili bilo koji slilčan nasilan način postupati prema ženama. Naravno da je sektor koji se bavi ovim pitanjima upućen u događaj i reaguje uvijek kada izostane reakcija organa zaduženih za bezbjednost građana/ki. Prema nama dostupnim informacijam, uslijedila je promptna intervencija policije i procesuiranje predmeta koje je u toku.
Međutim, koliko je nama poznato, po prvi put nakon publikovanja izvještaja, dr Đuranović pominje mogućnost veze između događaja i njenog angažmana kod Zaštitnika, što je za nas najteža kvalifikacija od svega što je dr navela u svojim obraćanjima. To predstavlja poseban razlog za odlučan pristup i ono što je interes i potreba Zaštitnika, jeste promptan odgovor organa koji učestvuju u postupku, a za koje Zaštitnik ima mandat, da pored insistiranja na otkrivanju svih činjenica, posebnu pažnju usmjeri na ovu okolnost kao motiv", zaključuje se u reagovanju.
Bonus video: