Poslanik DPS-a i bivši ministar odbrane Predrag Bošković ne govori istinu kada tvrdi da je Crna Gora lakooklopljena borbena vozial “oshkosh JLTV” nabavila po “cijeni istoj kao za vozila koja je poručila Vlada SAD”.
Kako se vidi iz dokumentacije koju su objavile “Vijesti”, Crna Gora je po aranžmanu koji su u oktobru 2019. dogovorili ministar Bošković i njegova tadašnja pomoćnica za materijalne resurse Alma Ljuljanaj Jovićević (DPS), jedan JLTV plaćala po 412.746,48 dolara. Istovremeno, Vojska SAD je jedno takvo vozilo iste godine plaćala po prosječnoj cijeni od 359.696 dolara (uključujući i specijalnu prikolicu koja ide uz to vozilo, a koje Crna Gora nije naručivala).
Za razliku od Boškovića, koji je kao ministar odbrane aranžman nabavke vozila proglasio tajnim, Vlada SAD je transparentna kada su u pitanju nabavke vojne opreme i naoružanja i trošenje novca američkih poreskih obveznika, pa potvdu da je Vojska SAD 2019. jedan JLTV s više opreme od crnogorskog, plaćala preko 53.000 dolara manje nego Crna Gora njeno takvo vozilo, on može naći i na internetu dostupnim dokumentima: “Department of Defence Fiscal Year 2021 Budget Estimates - Justification Book of Other Procurement, Army, Tactical and Support Vehicles, Budget Activity 1” iz februara 2020, kao i izvještaju Ministarstva odbrane SAD – Kancelarije za program zajedničkog lakog taktičkog vozila (tzv. Defense Acquisition Management Information Retrieval) iz decembra 2019, gdje na strani 42 jasno piše da je u novembru 2019. prosječna nabavna cijena po primjerku JLTV za Vojsku SAD (Average Unit Procurement Cost) bila 361.000 dolara.
Takođe smo utvrdli da je po cijenama za vozila, dodatnu opremu i transport do Crne Gore, koji su dogovorili Bošković i Ljuljanaj-Jovićević, a do kojih su došle “Vijesti”, Crna Gora kupovinu 67 JLTV-a platila ukupno 34.041.303 dolara – i to u najgorem slučaju, ali je vjerovatnije da su ti troškovi ipak nešto niži. To je drastično manje od zvanične cijene za ovaj aranžman, koja je saopštena crnogorskoj javnosti, a koja iznosi 36.165.000 miliona dolara. Po kursu koji je važio na dan sklapanja ovog ugovora to je razlika od preko 1,9 miliona eura. Gdje je ona nastala ili eventualno nestala, treba da objasne Bošković (najbolje tako što će Ministarstvo odbrane skinuti oznaku tajnosti s tog aranžmana i objaviti ga ako je tu sve čisto) ili Specijalno državno tužilaštvo. Ovo tim prije jer su u ovoj “javnoj nabavci” kupljena vozila koja uopšte nisu ni bila u zvaničnom užem izboru Radne grupe Ministarstva odbrane, već je na njihovoj kupovini iznenada insistirao upravo tadašnji ministar Bošković.
Pominjanje Foreign Military Sales programa američke Vlade u funkciji plašta autoritativnosti koji bi pred neznavenom javnošću trebalo da osnaži poruku bivšeg ministra da je ovdje sve bilo čisto, teško da mu može proći kod onih koji znaju kako FMS mehanizam funkcioniše. Naime, procedura počinje slanjem Pisma namjere strane zainteresovane države u kome se navodi šta se želi kupiti, koju količinu i koliko je za to spremna da potroši. Dakle, strani kupac po FMS proceduri može ponuditi da to što želi, plati i više nego što tu istu stvar plaća američko Ministarstvo odbrane, a to se nerijetko i dešava, pa SAD s tom razlikom u cijeni koju ostvaruju kod stranih kupaca, kasnije smanjuju troškove nabavke od proizvođača iste takve opreme za sopstvene oružane snage. Toj proceduri u ovom slučaju prethodila je posjeta Alme Ljuljanaj-Jovićević kompaniji “Oshkosh” u martu 2019. – pola godine prije nego što je Ministarstvo dobrane zvanično saopštilo da će Crna Gora kupiti baš “oshkosh JLTV” vozila.
I na kraju – optužbe za kompromitovanje partnerstva Crne Gore sa SAD doljepotpisanog, kao nekoga ko je sredstvima američkih poreskih obveznika, preko zvaničnog programa Vlade SAD, završio kurs istraživačkg novinarstva na Walter Cronkite School of Journalism na Arizona State University u Finiksu, je bedastoća UDARnog ministra Predraga Boškovića.
Siniša Luković
Povezani članci
Bonus video:
