Dnevni centar za djecu i porodicu iz Nikšića sigurna luka za 208 osmijeha

Pozivaju sve zainteresovane da im pomognu u gradnji bezbjednog mjesta za djecu ulice

8491 pregleda 1 komentar(a)
Sa djecom se svakodnevno radi, Foto: Privatna arhiva
Sa djecom se svakodnevno radi, Foto: Privatna arhiva

S njima je lako razgovarati - “razoružaju” te osmijehom, prisnošću i neposrednošću. Zovu ih “djeca ulice”, a oni bi željeli da budu samo djeca. Nažalost, njihov ispruženi dlan često bude jedini spas za porodicu. Ne prose iz hira, nego zbog hljeba. Znaju da ulica nije bezbjedno mjesto, mnogima nažalost ni dom nije siguran. Zato imaju svoju sigurnu luku - nikšićki Dnevni centar za djecu i porodicu “Defendologija”.

Korisnici Centra su uglavnom djeca i porodice ugrožene prosjačenjem, ali i oni koji su u riziku da to postanu, a najveći broj njih je iz romsko-egipćanske zajednice.

”Da nema njih, sve bi se završilo kao prije. Ja ovdje dolazim tri godine i ne mogu da zamislim dan bez Centra.”

”Tu sam zaštićena, sigurna. Ovdje rade ljudi koji me vole.Kad dođemo u Centar, osjećamo se mnogo bolje, srećnije.”

”Da nema Centra, đe mi da idemo? Niđe drugo, mogli bismo samo da šetamo... i to je to.”

Ovo su samo neke od izjava korisnika Defendologija centra, jedinog takve vrste u Crnoj Gori koji godinama pokušava da djecu skloni s ulice, a njihovim roditeljima bude podrška i koje je Ministarstvo rada i socijalnog staranja licenciralo kao Dnevni boravak za djecu i mlade s problemima u ponašanju. Njih je u Centru trenutno 208, uzrasta od tri do 18 godina, i 119 roditelja.

Dnevni centar je s radom počeo 2017. godine i nakon što je zakupodavac odlučio da proda prostor u kojem se ovaj servis nalazi od 2018 godine, iz Defendologije pokušavaju da prikupe sredstva za gradnju bezbjednog mjesta za djecu ulice. Ne ide im baš najsjajnije jer su od potrebnih 300 hiljada eura uspjeli da prikupe 20 hiljada u novcu i 10 hiljada u materijalu, ali se ne predaju. Ne smiju, kako kaže Jelena Milić, direktorica Defendologija centra, zbog mališana kojima su oni jedina nada.

Milić
Milićfoto: Svetlana Mandić

”Plac je kupljen, urađen je projekat, dobijena je dozvola za gradnju, plaćene su komunalne i građevinske takse, obezbijeđene donacije za opremanje prostora i kupovinu namještaja. Treba još dosta. Prostor u kome se trenutno nalazimo je prodat i u njemu smo do Nove godine, a šta će biti nakon toga - ne znamo, iako imamo zaista lijepu saradnju sa čovjekom koji je poslodavac prostora. Nadamo se iskreno, i tome težimo, da početkom naredne godine započnemo gradnju. Ne razmišljamo da se predamo. Borimo se”, s osmijehom nade kaže Jelena.

Dnevni centar se finansira isključivo od projekata, a finansiranje od projekta do projekta je, ističe ona, jako teško. A teško je postići i finansijsku i prostornu održivost.

”Kad dolazim ovdje, osjećam se slobodno da kažem kako se osjećam. Mogu da podijelim svaku brigu jer znam da će da me razumiju i podrže.”

”Meni znači Dnevni centar jer tamo radimo domaći, crtamo, učimo tablicu množenja i dijeljenja, jedemo. Ako nešto ne znamo, oni nam objasne. Učimo se kulturi i kako da se ponašamo. Tu možemo da složimo slagalicu, da igramo igrice, učimo pjesmicu.”

”Ja da imam neki problem, znam da mi je ovdje sigurno.”

Planirani izgred zgrade
Planirani izgred zgradefoto: Privatna arhiva

Sigurnost - upravo to je ono što se Jelena i njene kolege trude da korisnicima pruže. Tu su i ljubav, podrška, empatija.

”Preko četrdesetoro djece je svakodnevno na ulicama Nikšića i prosi. To je zaista alarmantan podatak. Dolaze iz najugroženijih porodica i prosjačenje je jedini način da sebi obezbijede osnovnu egzistenciju. Bez obzira na tu činjenicu, ne treba zaboraviti da je dječije prosjačenje jedan od najgorih vidova trgovine ljudima. Dnevni centar je jedino mjesto za njih koje im pruža sigurno utočište.”

Usluge koje mogu dobiti, a one se dodjeljuju u skladu s potrebom, te procjenom stručnog tima, su obroci, održavanje higijene, individualni i grupni psihololški rad, radioničarski rad, materijalne donacije (hrana, higijena, odjeća).

”U sklopu ovog servisa od osnivanja 2017. prošlo je preko 500 djece i 150 roditelja. Sprovedeno je preko 2.100 radionica, 2.600 individualnih psiholoških razgovora, 2.000 individualnih časova. Podijeljeno je preko 9.000 obroka i 1.000 paketa hrane, higijene, odjeće, obuće, školskog materijala. Implementirano je 17 projekata iz različitih oblasti u vrijednosti od preko 450 hiljada eura. Članovi organizacije su bili članovi radnih grupa za izradu akcionih planova i strategija na lokalnom i nacionalnom nivou iz različitih oblasti”, ne bez ponosa kaže direktorica.

Zbog svih pomenutih rezultata, zbog 208 korisnika iz 78 porodica, zbog djece ulice kojima ulica nije bila izbor nego moranje, Jelena se nada da će ih institucije, organizacije, privrednici, podržati i da će im pomoći da djeci obezbijede sigurno mjesto za boravak. Nadaju se i da će im pomoć pružiti i lokalna uprava.

”Iz lokalne uprave su nas nekoliko puta obišli, obećali su pomoć i nadamo se da će nam izaći u susret”, kaže ona.

Pomoć je dobrodošla u novcu ili građevinskom materijalu, a nagrada je velika - osmijeh korisnika i njihova sigurna luka.

Broj žiro-računa za gradnju sigurnog mjesta za djecu ulice je 510-210521-44.

Volonteri dobrodošli, obrazovanje prioritet

U Dnevnom centru radi njih sedmoro - medijator u zajednici, psiholog, socijalni radnik, učiteljica, administrativni radnici. Znaju da im pomoć pruže i bivši korisnici, a direktorica Jelena Milić poziva mlade da budu njihovi volonteri.

”Pozvala bih mlade da budu podrška ovakvim servisima jer malo šta bi bilo korisnije od volontiranja u ovakvim organizacijama i rada sa najugroženijom kategorijom djece. Nama bi to dosta značilo”.

Posebnu pažnju, ističe, poklanjaju obrazovanju.

”Imamo djecu koja ne idu u školu i koja nažalost nikada nijesu upisivala školu. Tužno, ali ih ima. Sad smo njih desetak upisali u školu za odrasle”.

Bonus video: