Na Odjeljenju za humanu reprodukciju Bolnice “Danilo I” na Cetinju u 2022. godini broj postupaka medicinski potpomognute oplodnje (MPO) skoro je za trećinu manji nego u vrijeme prije početka epidemije koronavirusa.
Načelnik Željko Lazović “Vijestima” je rekao da je razlog što ih “Montefarm” nije redovno snabdijevao ljekovima.
Iz budvanske privatne klinike “Humana reprodukcija” kažu da je problem još složeniji - da je registracija za nabavku nekih ljekova koji se koriste u postupcima liječenja steriliteta istekla, a dodaju i da je problem nabavke na globalnom nivou prisutan.
Iz “Montefarma” nisu odgovorili na upit redakcije.
”Vijestima” su se više puta tokom proteklih mjeseci obraćale žene i parovi koji prolaze kroz postupke medicinski potpomognute oplodnje, uz tvrdnju da proceduru koja bi im omogućila da se ostvare kao roditelji ne mogu da započnu kako su planirali, već uz određena kašnjenja.
Tako su iz jedine državne zdravstvene ustanove u kojoj se sprovode postupci, Opšte bolnice “Danilo I” na Cetinju, na upit redakcije, u aprilu kazali da za novu grupu pacijenata čekaju da bude okončan postupak javne nabavke, kojom je trebalo da budu obezbijeđeni neophodni ljekovi i potrošni materijal.
Prije nekoliko dana, “Vijestima” se ponovo obratila čitateljka koja je očekivala da postupak u istoj bolnici započne tokom novembra.
”Jedna sam od žena koje čekaju proces vantjelesne oplodnje, konkretno ovaj mjesec sam sa svim uredno prikupljenim nalazima došla na red na postupak VTO na Cetinju. Međutim, rečeno mi je da trenutno ne mogu da me prime, jer je 30 žena ispred mene i čekaju svoj red, i da se javim u januaru. Prihvatila sam to, iako sam bila vidno razočarana, jer mi je rečeno da dođem sa svim prikupljenim nalazima sebe i partnera, i samo je trebalo da se krene u postupak”, navela je ona u dopisu redakciji, dodajući da je razlog odlaganja procedure jer Bolnica ‘Danilo I’ na Cetinju nema dovoljno ljekova za postupak MPO, kao i da poznaje i druge pacijentkinje, među kojima je i žena koju, kako je rekla, “već drugi mjesec vraćaju... ali su joj tek ovaj mjesec rekli da nemaju sve ljekove”.
Sagovornica “Vijesti” je, kaže, zadovoljna ljekarima cetinjske Bolnice, ali od nadležnih želi odgovore zbog čega nema ljekova.
”Svako odlaganje, ženama skraćuje mogućnost da se ostvare u ulozi roditelja”, kazala je ona.
Lazović: Dogodine moguća i veća kašnjenja
Načelnik Odjeljenja humane reprodukcije bolnice “Danilo I” ne negira da imaju probleme u nabavci ljekova. Ako se situacija u 2023. ne normalizuje, rekao je Lazović “Vijestima”, parovi će čekati i duže nego sada.
”Tokom cijele 2022. godine imali smo problem sa redovnim snabdijevanjem od strane apotekarske ustanove ‘Montefarm’ potrebnim ljekovima za postupke MPO. Taj problem je naročito bio izražen u drugoj polovini godine.Tako da je broj postupaka koje smo odradili u ovoj godini za 30 odsto manji nego u periodu prije epidemije koronavirusa. Zbog toga nije bilo moguće svim parovima uraditi postupak odmah po dobijanju uputa, ali je većini postupak urađen u predviđenom roku od šest mjeseci, tako da do sada nijedan par nije izgubio pravo na proceduru MPO. Ako se situacija u narednoj godini ne normalizuje, siguran sam da će parovi duže čekati na proceduru, jer mi već sada imamo oko 30 parova koji čekaju postupak”, rekao je Lazović “Vijestima”.
Nema “estrofema”, “pregnyl” se teško nabavlja
Probleme u snabdijevanju, tvrde, nisu imali u privatnoj klinici “Moj Lab”.
”Vijesti” su pitanja uputile i drugim klinikama na kojima se rade postupci MPO. Odgovore nisu dostavili “Life” i “Ars Medica”, a iz “Humane reprodukcije” iz Budve kažu da problem sa ljekovima koji se koriste za MPO, “nije tako jednostavan”.
”Postoje ljekovi koji su nam neophodni, ali im je istekla registracija u Crnoj Gori i firme koje ih proizvode ne žele da urade ponovnu registraciju, jer su troškovi registracije lijeka veći od zarade koju će imati onoliko koliko registracija traje. To je na primjer ‘estrofem’ za stimulaciju endometrijuma. To nam je veliki problem, i nama, i pacijentima”, kazala je “Vijestima” Tatjana Motrenko Simić iz klinike “Humana reprodukcija”, ujedno koordinatorka Evropske zajednice za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE).
Prema njenim riječima, postoje i ljekovi čija je proizvodnja na svjetskom nivou manja “i firme vođene interesom, prvo odbace manja tržišta”.
”Tako da stop injekcija na teritoriji Crne Gore može biti samo rekombinovani preparat, ostali tipa prirodno izolovanih preparata ‘pregnyla’ ili ‘choriomona’ se ne mogu nabaviti ili su jako veliki problemi oko nabavke, a oni su često pouzdaniji. I dalje je svjetska nestašica ‘cetrotida’, ali smo mi zahvaljujući Mercku (proizvođač ljekova, prim. aut) dobro snabdjeveni za razliku od okruženja, što vidim iz kontakta se ostalim kolegama iz mediteranskog regiona”, kazala je Motrenko Simić.
Koliko para, toliko ljekova
Kao treći problem u snabdijevanju, doktorka budvanske klinike navodi finansijska ograničenja Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO). Pojašnjava da je zbog toga za neke centre na kojima se rade postupci MPO teže da nabave i one ljekove za stimulaciju kojih ima na tržištu.
”Privatni centri mogu da uzmu, jer su do sada relativno redovno plaćali, rok plaćanja je 60 dana, što je taman ukoliko Fond plati obavljenu uslugu na vrijeme (moramo da poručimo prije početka stimulacije, onda u sljedećem mjesecu šaljemo fakturu Fondu i, ako je sve u redu i ima sredstava, čekamo mjesec na uplatu). Međutim, prošle godine nismo imali pet mjeseci plaćanje u drugoj polovini godine, do Nove godine, barem moj centar. Tek je u djelovima plaćeno poslije Nove godine i usvajanja novog budžeta, i tada smo mogli da platimo dobavljačima koji su nas do tada redovno podsjećali na naše obaveze... Dio smo morali da platimo iz drugih sredstava i da se snalazimo”, kazala je Montrenko Simić.
To znači da su, kako je rekla, uradili uslugu, poručili ljekove i potrošni materijal...
”Zadužili se kod svih dobavljača i potom ostali da se dogovaramo kako ćemo i kada platiti dugove. Kod svih dobavljača, kao kupci, svi centri imaju ostavljene mjenice i bankarske garancije. U ovoj teškoj situaciji, pitanje je kada će velefarmacije to aktivirati, ukoliko ne plaćamo, i podmiriti dugovanja. Sada se postavlja pitanje koliko smijemo da uđemo u dugove, jer ukoliko ne bude plaćanja Fonda, a situacija je teška, naši centri će biti gurnuti u dugovanja”, rekla je ona “Vijestima”.
Kazala je i da su već razgovarali sa direktorom FZO Vukom Kadićem, “ali šta raditi kad novca u kasi nema”:
”Svi bi trebalo da shvate da jedna kasa Fonda podmiruje sve potrebe zdravstva - i vakcine djece, njihovo liječenje, i trudnice, liječenje karcinoma, hirurške, kardiovaskularne pacijente, plate zdravstvenih radnika… Dali smo veća prava od bogatijih država, a onda ukinuli finansiranje Fonda. I ostali između neba i zemlje. Mi smo hrabro uradili preko 40 parova. Pa ćemo vidjeti...”
Postupke MPO u Crnoj Gori, osim državne Bolnice “Danilo I”, rade privatne klinike “Life”, “Ars medica”, “Moj lab” i “Kodra” u Podgorici i “Humana reprodukcija” u Budvi. Sve zdravstvene ustanove, osim “Kodre”, sa kojom u januaru nije obnovljen ugovor, pružaju tu vrstu usluge na teret FZO.
Na državnoj klinici, kako je rekao Lazović, cijena postupka medicinske usluge iznosi 1.130 eura, bez ljekova koji ulaze u proceduru MPO.
Iz klinike “Moj Lab” rekli su da je njihova komercijalna cijena MPO 2.000 eura. Nisu naveli i koji konkretno postupak je u pitanju, ni da li to uključuje i ljekove.
Prema cjenovniku FZO iz 2021. godine, folikulometrija (praćenje folikula) košta 111,52 eura, aspiracija folikula je 135,65 eura. Anestezija, prema cjenovniku Fonda, košta 49,30 eura, laboratorija u postupku IVF 588,90, a u ICSI 761,46 eura. Embriotransfer, odnosno vraćanje embriona u matericu žene, prema cjenovniku FZO, košta 73,46 eura.
Na spisku ostalih usluga vantjelesne oplodnje, FZO je definisao cijene za prvi ginekološki pregled - 8,34 eura, spermogram - 18,07 i ultrazvučni pregled žene - 16,68 eura.
Zakon o MPO i Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju, koji dijelom tretira i oblast liječenja steriliteta, usvojeni su krajem 2021. godine. Iako najavljena za jun, kako predviđa i zakon, u međuvremenu nisu donijeta podzakonska akta kojima bi bilo omogućeno ostvarenje dijela prava koje novi propisi predviđaju.
Prema podacima koji su objavljeni povodom Evropske nedjelje neplodnosti, koja je obilježena od 7. do 13. novembra, 25 miliona ljudi širom Evrope bori se sa nekim oblikom steriliteta.
Bonus video:
