Kad sam prema preporuci prijateljice otišla na estetsku korekciju nisam očekivala da će je obavljati kozmetičarka, i to u stanu, sa potpuno nepoznatim materijalima, bez ikakve licence, ispričala je “Vijestima” Podgoričanka S. L. (identitet poznat redakciji).
Prethodno je, kaže, dobila samo riječi hvale od onih koji su na toj adresi radili estetsku korekciju lica. O zadovoljnim “mušterijama” svjedočio je i Instagram profil kozmetičarke.
“Pregledala sam profil na Instagramu. Nijesam vidjela ništa sporno. Očekivala sam da se radi o nekom poslovnom prostoru, a ne o stanu. Nije mi bilo svejedno kad sam ušla. Raspitivala sam se o kvalitetu materijala. Na kraju sam ipak uradila korekciju koju sam željela, srećom bez ikakvih posljedica. Pitanje je hoću li se nakon tog straha ikad više podvrgnuti bilo kojoj proceduri, a posebno ne onoj koju ne radi ljekar u ordinaciji ili na klinici”, kaže S. L.
Veliki broj kozmetičkih salona reklamira pojedine estetske procedure, kao što je aplikovanje hijaluronskih filera.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT), prema nedavnim odgovorima, istražuje životni stil jedne državne službenice koji se ne poklapa sa njenim zvaničnim primanjima, a koja je prethodnih godina, u stanu, bez diplome Medicinskog ili Stomatološkog fakulteta i neophodnih licenci, radila estetske procedure, među kojima je i tretman botoksom.
Pacijenti da se informišu prije odluke
Dr Duško Marković, plastični, rekonstruktivni i estetski hirurg koji ima licencu i radno iskustvo u Evropskoj uniji (EU) poručuje da pacijenti prije odluke o eventualnim estetskim korekcijama moraju da se informišu o licencama, referencama i iskustvu doktora u čije ruke predaju svoje lice i tijelo.
Upozorava na nedostatak pravilnika koji bi trebalo da prati važeći Zakon o zdravstvenoj zaštiti.
“Država je kroz aktuelni Zakon predvidjela da se estetskim, minimalno invanzivnim nehirurškim procedurama, odnosno anti ageingom i esteskom medicinom, mogu baviti svi doktori medicine i stomatologije koji pribave licencu za to, u skladu sa pravilima EU za medicinske specijalizacije. Kako na osnovu tog zakona nije donesen nužni pravilnik, Ministarstvo zdravlja uopšte ne izdaje takve licence, pa mi ne znamo ko sve od doktora, koje tretmane i u kom opsegu može da radi. Pritom, licencu, odnosno rješenje za djelatnost estetske medicine mora da posjeduje i zdravstvena ustanova u kojoj se tretmani rade. Ni za taj dio, koliko sam upućen, nije donesen pravilnik”, ističe dr Marković.
On kaže da u praksi ipak svako radi sve, kao i da postoji puno kolega izvan Crne Gore koji dolaze i rade estetske procedure bez ikakve licence.
“Doktori iz Crne Gore su gurnuti u sivu zonu zbog pitanja licenci, konkretno za anti ageing. Nepotpunom regulacijom gube i doktori i pacijenti. Problem je i što zakon ne predviđa da se licenciranjem bave Ljekarska komora ili Stomatološka komora, kao što bi trebalo”, ističe dr Marković.
On tvrdi da naša zakonska regulativa ne predviđa mogućnost proširenja licence, kao u EU, gdje ljekar može da završi akreditovanu edukaciju, postdiplomske studije, kurs, seminar i dobije proširenje licence za neku oblast.
“Na primjer, ortoped u EU može da završi kurs ultrazvuka koštano-zglobnog sistema i da ima pravo da taj pregled uradi i potpiše nalaz iako nije radiolog”, kaže dr Marković.
Estetska medicina nije niti osnovna, niti uža specijalizacija. U sklopu specijalizacije mi plastični hirurzi se edukujemo i za oblast estetske medicine, odnosno anti ageinga, kako u pogledu indikacija i izvođenja, tako i u pogledu rješavanja i liječenja komplikacija
Situacija bolja u regionu
Marković kaže da ni u EU, ni u Sjevernoj Americi ne postoji uniformisani model kada je riječ o tome ko smije da obavlja estetske intervencije.
“Estetska medicina nije niti osnovna, niti uža specijalizacija. U sklopu specijalizacije, mi plastični hirurzi se edukujemo i za oblast estetske medicine, odnosno anti ageinga, kako u pogledu indikacija i izvođenja, tako i u pogledu rješavanja i liječenja komplikacija”, naglašava ljekar.
Upitan kako su zemlje u regionu regulisale ovu oblast, Marković kaže da je situacija “koliko-toliko riješena u Srbiji”.
“Tu postoje akreditacije za odgovarajuće kurseve i edukacije sa navedenim brojem sati teorije i prakse i na osnovu kojeg se izdaju licence”, kaže Marković.
On tvrdi da je oblast estetske medicine na sličan način riješena u Hrvatskoj, s tim što specijalistima plastične estetske hirurgije, maksilofacijalne hirurgije, ORL, oftalmologije i dermatologije nije potrebna dodatna licenca.
Posao za organe gonjenja
Marković kaže da su glavni problem u cijeloj priči o estetskoj medicini nadriljekari, koji niti su doktori, niti rade u zdravstvenim ustanovama, a pružaju veliki broj tih usluga.
“To je posao za organe gonjenja jer se radi o krivičnom djelu nadriljekarstva. Na stranu slabost administracije da to sprovede, upitno je zašto toliko ljudi svoje zdravlje prepušta nedovoljno stručnim licima”, upozorava dr Marković.
On kaže da pacijenti ne bi trebalo prvo da pitaju za cijenu, već da se informišu o licencama, referencama i iskustvu doktora, što nije teško.
“Tek na kraju faktor odlučivanja može i treba da bude cijena. I naravno, treba i imaju pravo da traže drugo, pa i treće mišljenje. I da onda donesu informisanu odluku. Pacijenti bi se osjećali sigurnije i imali više povjerenja kada bi propisi bili bolje definisani, ali i bolje se sprovodili. To je već pitanje pravne tekovine, vladavine prava i zakona, a to je ipak šira tema”, zaključuje dr Marković.
Inspekcija kažnjavala salone
Iz Uprave za inspekcijske poslove, iz Zdravstveno-sanitarne inspekcije, su “Vijestima” kazali da su imali prijave o tome da se estetske procedure obavljaju u kozmetičkim salonima.
“Zdravstvena inspekcija u tim slučajevima preduzela je zakonske mjere i radnje u cilju sankcionisanja”, rekli su.
Bonus video:
