Matični ili broj lične karte i broj popisnice, nisu dovoljni da se obezbijedi neophodan nivo pouzdanosti softvera za provjeru podataka popisanih na predstojećem popisu.
To je, pored ostalog, “Vijestima” rekao Dejan Abazović, magistar elektronike i telekomunikacija, bivši državni sekretar u Ministarstvu javne uprave (MJU).
Abazović je kazao i da je popis bio prilika za promociju novih digitalnih usluga i da je trebalo iskoristiti i elektronsku ličnu kartu, koja sadrži sertifikate za digitalni potpis i elektronski identitet.
“Popis je bio sjajna prilika da se promovišu nove digitalne usluge i tehnološke mogućnosti i na taj način ubrzati razvoj digitalnog društva u Crnoj Gori. Prije svega, trebalo je iskoristiti našu novu ličnu kartu koja ima i sertifikat za elektronski identitet i kvalifikovani sertifikat za elektronski potpis. Pored toga, postoje i drugi načini i uspostavljena infrastruktura (NS-eID), kako za elektronsku identifikaciju, tako i za elektronski potpis (remote sign), koji su mogli biti stavljeni u funkciju. Posebno za one građane koji nemaju novu ličnu kartu”, rekao je on “Vijestima”.
Prilika koja je otišla u nepovrat
U digitalnom društvu, kako je kazao Abazović, svaki građanin mora posjedovati svoj digitalni identitet.
“Bojim se da je jedna sjajna prilika, koja se javlja jednom u desetak godina, otišla u nepovrat”, rekao je Abazović.
Prema njegovim riječima, onlajn popisivanje, ne znači da se isključuju ostale manuelne mogućnosti obuhvata podataka.
“Bez obzira da li se unose olovkom na popisnicu ili direktno na licu mjesta ukucavaju na tablet ili laptop. Koliko bi popis na taj način bio efikasniji i racionalniji, ne treba pominjati”, rekao je on.
Posljednji popis u Crnoj Gori sproveden je 2011, redovni 2021. odgođen je zbog pandemije koronavirusa, a kasnije je ta tema bila tačka sporenja političara.
Hrvatska je 2021. organizovala redovan popis i tada, u toj državi, prvi put je u jednoj fazi, građanima omogućeno da se popišu samostalno, koristeći se popisnim upitnikom u elektronskom obliku.
Na molbu da prokomentariše činjenicu da popis u Crnoj Gori danas neće biti organizovan, makar dijelom, na način da je moguće da se građani sami popišu, onlajn, putem platforme izrađene za te potrebe, Abazović kaže da ne zna šta je razlog, ali kaže i da je to bilo moguće.
“Znam da je to bilo moguće realizovati na taj način, posebno imajući u vidu svu zakonsku i prateću normativu koja to omogućava da se uradi. Ističem da je u najvećoj mjeri ista usaglašena sa međunarodnim standardima i ono što je najvažnije sa EU regulativom, prije ostalih eIDAS i GDPR. Pored toga, naša lična karta je u potpunosti usaglašena sa EU Uredbom o jačanju sigurnosti osobnih iskaznica građana Unije i boravišnih isprava koje se izdaju građanima Unije i članovima njihovih obitelji koji ostvaruju pravo na slobodno kretanje”, kazao je on.
Iz Uprave za statistiku (Monstat) ranije su “Vijestima” kazali da popis ne može da se makar i dijelom organizuje onlajn, jer država nema valjan adresni registar. Azabović je rekao da će i kod tradicionalnog popisa popisivači svakako unijeti ono što im građani kažu.
“Na adresni registar bi, prije ostalih, trebalo da se ‘naslanja’ registar prebivališta, što je vrlo važno pitanje i za birački spisak. Da se radi registarski popis, razumio bih ovaj stav Monstata. Svakako da bi bilo dobro da on postoji i za ovu vrstu popisa i da bi mnogi podaci bili vezani za uređene i tačne adrese. Ovako ne vidim razliku između onoga što ću saopštiti popisivaču koji će mi možda sugerisati kako se pravilno piše adresa, koju ne mogu nigdje provjeriti, ili onoga što ću samostalno, onlajn putem, unijeti uz kvalitetno uputstvo i kvalitetnu validaciju unesenog podatka”, kazao je Abazović.
Popis je trebalo da se održi od 1. do 15. novembra, ali ga je Vlada Milojka Spajića odmah po izboru odgodila. Prema posljednjim najavama, biće održan od 30. novembra.
Iz Monstata su u oktobru su najavili da će građanima, nakon popisa, omogućiti da provjere popisane podatke. Prošle sedmice, skupštinska većina predložila je izmjene Zakona o popisu. U predlogu je navedeno da se softver uspostavlja radi provjere podataka, koji se odnose na pitanja o nacionalnoj, odnosno etičkoj pripadnosti, vjeri, maternjem jeziku, jeziku kojim lice uobičajeno govori... Piše i da će Vlada, radi uspostavljanja softvera, kao i revizije koda, formirati komisiju...
Podzakonski akti, kako je navedeno, biće donijeti u roku od deset dana od stupanja na snagu izmjena zakona.
Javni pozivi će kočiti izradu softvera?
Na pitanje da li je država, ako se kreira softver za provjeru, mogla da izradi i softver za unos popisanih podataka, kako bi se građani koji to žele, makar dio njih, sami popisali, Abazović kaže da je izrada tog softverskog rješenja, složeniji zahtjev.
Govoreći o rokovima za izradu softverkog rješenja za provjeru popisanih podataka, kazao je da je za konkretniji odgovor neophodno riješiti neke dileme.
“U Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova, članovima 26a i 26b, predviđeno je ‘uspostavljenje’ softvera za provjeru podataka prikupljenih tokom sprovođenja popisa. Sama izrada softverskog rješenja može se završiti u relativno kratkom vremenskom roku. Meni do kraja nije jasan predviđeni postupak ‘javnog poziva’, osim kad se radi o slučajevima iz člana 2 Zakona o javnim nabavkama, tj. u oblastima odbrane i bezbjednosti ili oblastima dodjela koncesija i javno-privatnog partnerstva”, rekao je on i dodao da tako predviđen postupak “sigurno zahtijeva više vremena od same izrade”.
“Pored navedenog, predviđen je i drugi ‘javni poziv’ za izbor IT kompanije za reviziju koda softvera. Generalno, razvoj i implementacija jednog standardnog softverskog rješenja je bespotrebno iskomplikovana birokratskim postupcima. To je prvi razlog zbog kojeg ne mogu reći koliko cjelokupni postupak ‘uspostavljanja’ softverskog rješenja može trajati”, kazao je Abazović.
Kao drugi razlog navodi neprecizne rokove za završetak unosa, odnosno početak kontrole unijetih podataka, kao i završetak tog procesa.
“Pretpostavljam da kontrolu nije moguće raditi u nedogled i da ima neki određeni rok trajanja. Ukoliko se neka procesna radnja uvodi u postupak poslovnog procesa, onda se mora definisati kada počinje i pod kojim uslovima, kao i kada se završava”, rekao je Abazović.
Moguća zloupotreba ili kompromitacija ličnih podataka?
Kao važno naglašava pitanje načina digitalne identifikacije građana koji budu kontrolisali svoje podatke.
“Prije svega, zbog moguće zloupotrebe i kompromitacije ličnih podataka. Taj dio softverskog rješenja se mora uraditi u skladu sa Zakonom o elektronskoj identifikaciji i elektronskom potpisu i posebno pratećeg Pravilnika o minimalnim tehničkim standardima i pratećim procedurama u odnosu na koje se određuje stepen sigurnosti sistema elektronske identifikacije. Moj stav je da se u ovom softverskom rješenju mora, najmanje, primijeniti srednji nivo pouzdanosti, tj. dvofaktorska identifikacija”, rekao je on.
Kako je dodao, svakako provjera na osnovu tri (ili više podatka), o kojima se govorilo u javnosti, a što bi uključivao JMBG, broj lične karte i broj popisnice, “nije dvofaktorska identifikacija”.
“Iako je JMBG ili broj LK potreban kao jednoznačni identifikator popisanog građanina. To može biti i broj popisnice, ali negdje mora biti jednoznačno povezan sa jednim od dva pomenuta broja. Imajući u vidu da JMBG sadrži lične podatke, po meni je bilo mnogo primjerenije koristiti novi ID, kojeg u skladu sa Zakonom o ličnoj karti, već ima svaki građanin”, rekao je sagovornik “Vijesti”.
Iz Monstata su nedavno za portal Raskrinkavanje.me rekli da popisni listići nisu numerisani, odnosno nemaju serijske brojeve, ali nisu odgovorili i da li se šifre (brojevi) navedeni u zaglavlju popisnog listića, koji se odnose na opštinu/popisni krug/stan/lice mogu koristiti kao jedinstveni identifikator za unos i obradu podataka.
Abazović je rekao i da bi u budućnosti trebalo prihvatljivije urediti pitanje zaštite podataka o ličnosti.
“Prije svega izuzetnost Zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u odnosu na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, kojim je definisano da statistički podaci ne mogu sadržati podatke o identitetu. Međutim, istim tim zakonom je definisano članom 6 da ‘u slučaju kad su namjena ličnih podataka i način njihove obrade propisani zakonom, rukovalac zbirke ličnih podataka određuje se tim zakonom’. Zaštita ličnih podataka, u smislu zaštite privatnosti, je jedno od osnovnih ljudskih prava i neophodna je za pravilno funkcionisanje svakog demokratskog društva. U tom smislu, mislim da bi se ovo pitanje trebalo pokrenuti u budućnosti i definisati na jedan prihvatljiviji način”, rekao je on.
Bonus video:
