Petnaest femicida, ubistva žena, počinjeno je tokom posljednjih sedam godina u Crnoj Gori. Šest žena ubijeno je vatrenim oružjem, jedna od njih iz službenog, policijskog pištolja, u svojoj kući.
Posjedovanje vatrenog oružja značajno povećava rizik od eskalacije rodno zasnovanog nasilja, nasilniku omogućava veću kontrolu, što dovodi i do ubistva žene, tvrde sagovornici “Vijesti”.
Zvanični podaci o femicidu nijesu sistematizovani, niti ih država objavljuje, pa je statistiku prikupio Centar za ženska prava (CŽP) praćenjem medijskog izvještavanja, kazala je Maja Raičević, direktorica te organizacije.
Raičević je precizirala da je među šest femicida iz vatrenog oružja, u jednom slučaju zloupotrijebljeno službeno oružje, pištolj, a u drugom oružje koje je bilo u nelegalnom posjedu počinioca. Za ostale slučajeve nijesu pronašle podatke o tome da li je oružje bilo nelegalno ili službeno.
“Naravno da posjedovanje vatrenog oružja značajno povećava rizik od femicida, što pokazuju i navedeni podaci i zabilježeni slučajevi. Takav je i slučaj ubistva devetnaestogodišnje Šejle Bakije koje se desilo nakon što su policija i tužilaštvo propustili da izvrše pretres i oduzimanje oružja, iako su prijetnje upućene žrtvi i njenoj porodici morali biti jasan signal visokog rizika koji zahtijeva obavezne provjere posjedovanja oružja i njegovog oduzimanja”, kazala je Raičević “Vijestima”.
Ona je dodala da su u komunikaciji sa policijom zapazile još jedan problem kada počinilac nasilja posjeduje legalno oružje - policija to oružje oduzme, sa napomenom da je podnijeta prijava za nasilje, ali vlasnik ima mogućnost da u roku od pola godine podnese zahtjev za prodaju tog oružja, ili davanja na poklon. Inspektori za nasilje ne dobijaju od upravnih poslova informaciju da li je oružje vraćeno, prodato ili poklonjeno, tvrdi Raičević.
Zloupotreba vatrenog oružja u ogromnoj mjeri povećava rizik od smrtnih ishoda ili trajnih posljedica po žrtvu, upozorava ona, a kad je nasilnik službeno lice policije, onda ima, kako kaže, nesmetan pristup oružju i rjeđe je predmet provjera.
“Ipak, veliki broj femicida počinjen je prebijanjem, davljenjem, udarcima tupim predmetima… Kod nasilja posebno treba obratiti pažnju na davljenje, koje takođe lako može da dovede do smrti, a ne uzima se dovoljno ozbiljno”, istakla je.
Eksperti i ekspertkinje femicid najčešće definišu kao rodno zasnovano ubistvo žene od strane muškaraca motivisano mržnjom prema ženama, prezirom i osećajem nadmoći, pri čemu učinilac misli da ima pravo da oduzme život ženi, a predstavlja najčešće krajnju i najekstremniju posljedicu kontinuiranog nasilja.
Zemlje zapadnog Balkana, uključujući i Crnu Goru, potpisnice su Istanbulske konvencije, međunarodnog sporazuma Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Krajnji cilj dokumenta koji su balkanske zemlje potpisale je potpuna netolerancija na nasilje.
Balkan naoružan
Lista “SmallArmsSurvey” pokazuje da je Crna Gora na šestom mjestu u svijetu po broju oružja po glavi stanovnika. Srbija je na petom, Bosna i Hercegovina na 13. mjestu, dok je Sjeverna Makedonija na 15. mjestu, Kosovo na 21. i Albanija na 71.
Posjedovanje oružja u Crnoj Gori često je dio i porodične tradicije, pa se prenosi sa koljena na koljeno među muškarcima.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” o tome koliko u Crnoj Gori postoji službenog vatrenog oružja, neslužbenog oružja sa dozvolom za držanje i ilegalnog oružja.
Jovana Gligorijević, novinarka, urednica, edukatorka i jedna od osnivačica grupe “Novinarke protiv nasilja nad ženama”, “Vijestima” je kazala da prisustvo vatrenog oružja u kući predstavlja jedan od prva tri faktora rizika od femicida.
Prethode mu, prema njenim riječima, činjenice da je partner ljubomoran i da je žena donijela odluku da ga napusti.
“Suprotno našim uverenjima, prethodna istorija fizičkog nasilja nije u prva tri faktora rizika. Dakle, prisustvo pištolja ili puške pogubnije je nego batine”, zaključila je Gligorijević.
“Novinarke protiv nasilja” nemaju podatke o tome koliko je femicida na Balkanu počinjeno iz vatrenog oružja. Prema onome što su vidjele iz medija, oko 30 odsto femicida izvrši se na taj način.
“Zanimljivo je da femicide počinjene vatrenim oružjem, češće prati pokušaj ili samoubistvo počinioca. Ali, ovdje treba biti oprezan, jer nijedna vlada zemalja regiona nema tijelo za praćenje femicida, pa nema ni vođenja evidencije”, poručila je Gligorijević.
“Novinarke protiv nasilja” analizirale su medijske sadržaje na ovu temu na Balkanu, a regionalna analiza sadržaja o rodno zasnovanom nasilju uz zloupotrebu vatrenog oružja je pokazala da ovog podatka u medijskim izvještajima najčešće nema.
“Tamo gdje postoje, češće je reč o ilegalnom oružju. Zato ohrabrujemo novinarke i novinare da ovo pitaju jer je riječ o podatku koji je u interesu javnosti. U onim zemljama regiona gde postoji tužilačka istraga, policija ne može da da taj podatak, ali zato treba odmah pitati tužilaštvo”, poručila je Gligorijević.
Ona je istakla da je, i bez femicida, prisustvo vatrenog oružja u privatnom domu zabrinjavajuće, jer podaci pokazuju da ga se boji više od 85 odsto žena i 49 odsto muškaraca. Dakle, to nam pokazuje da je već samo prisustvo oružja jedan oblik psihičkog nasilja, zaključila je.
“Femicid vatrenim oružjem je veća pretnja po opštu bezbjednost, pogotovo ako se desi na javnom mestu. Vatreno oružje je ubojitije i može da rikošetira i ubije više ljudi nego hladno oružje. Mi smo u Srbiji 2017. imali tzv. masakr u Žitištu gdje je počinilac ubio svoju bivšu partnerku i još 5 ljudi, a ranio 20. Pucao je u prepunoj kafani. Takođe, vidjeli smo šta se desilo u Gradačcu u BiH, gde je počinilac femicida ubio još dvije osobe bježeći od policije”, ispričala je Gligorijević “Vijestima”
Posebno je naglasila da oni koji nijesu primarna meta nijesu jedini koji su nedužni stradali. Nedužna je i ubijena žena, takoreći, primarna meta. Zato je uvijek važno da ponavljamo da je ovo zloupotreba, a ne korišćenje vatrenog oružja, ističe ona.
Podaci Ujedinjenih nacija govore da je tokom 2021. godine u svijetu ubijeno 45.000 žena. Femicid je bio tema brojnih protesta i osmomartovskih marševa u Podgorici, Beogradu, Skoplju, Prištini… Širom regiona zahtijevaju se oštrije kazne za ubistva žena, bolja primjena zakona i veća profesionalnost u pravosuđima i tužilaštvima. Zahtijevala se i bolja kontrola oružja.
Oružje povećava osjećaj moći
Posjedovanje vatrenog oružja može imati veoma veliki uticaj na eskalaciju rodno zasnovanog nasilja, budući da je ono inherentno smrtonosno, posljedično može rezultirati ranjavanjem ili smrću žrtve, smatra profesor i doktor sociologije Vladimir Bakrač.
On je ocijenio da ukoliko nasilnik posjeduje vatreno oružje ili mu je lako dostupno, to može povećati osjećaj moći kod njega, što dodatno motiviše eskalaciju nasilnog ponašanja, pogotovu ako je riječ o ličnosti koja je sklona nasilju.
“Takve osobe su sklone da se late oružja, kako bi pojačali ili održali kontrolu nad članom porodice. Posjedovanje vatrenog oružja, naravno, povećava vjerovatnoću smrtnog ishoda u slučaju nasilja. Važno je naglasiti da posjedovanje vatrenog oružja može uvesti u svojevrsni ‘začarani krug’ nasilja”, ispričao je.
Nerijetko, dodao je, nasilnik zaloupotrebljava oružje kao oruđe za manipulaciju nad partnerkom, što, u krajnjem, vodi ka učestalosti nasilnog ponašanja. Opasnost je veća u situacijama napetosti i razdražljivosti, kada posjedovanje oružja, gotovo izvjesno, prelazi u agresiju, upozorava Bakrač.
“Ne manje važno je i nedostatak sigurnosnih mjera u vezi sa čuvanjem vatrenog oružja, što može dovesti do situacije neovlašćene upotrebe oružja, što dodatno pojačava nasilje. Riječju, moramo razumjeti i ozbiljno shvatiti kompleksnost tema, raditi na prevenciji, kako bi, koliko-toliko, spriječili rizike posjedovanja vatrenog oružja u kontekstu rodno zasnovanog nasilja”, zaključio je.
Crna Gora, kao i ostale zemlje Balkana, još ima ukorijenjene patrijarhalne vrijednosti, a tradicionalni i vjerski narativ je takođe dominantan, navodi Bakrač, i kaže da to može imati uticaj na društvene vrijednosti i norme koje mogu doprinijeti nasilju nad ženama.
Femicid kao pojam i kao pojava na Balkanu, prema njegovim riječima, zahtijeva multidimenzionalan, multidisciplinaran i senzitivan pristup koji uzima u obzir psihološke, pravne, sociološke, kulturološke, ekonomske, političke i druge faktore.
Kao primjer on navodi patrijarhalne norme koje podstiču kontrolu nad ženama i smatraju ih inferiornim u odnosu na muškarce, što može doprinijeti nasilju, budući da se često pogrešno tumače.
Kada je u pitanju zloupotreba vatrenog oružja, on stavlja akcenat na nedostatak efikasnih zakona o kontroli naoružanja, a ističe da bi valjala i veća podrška žrtvama nasilja.
“Rasprostranjenost vatrenog oružja ima uticaj, kako na individualnu tako i na kolektivnu svijest. U sociološkoj periodici se, na individualnoj razini, prvenstveno fokusira na osjećaj sigurnosti i moći, jer postoji naglašen osjećaj sposobnosti za odbranom”, ispričao je Bakrač.
S druge strane, dodao je, kod nekih ljudi posjedovanje vatrenog oružja može izazvati strah i paranoju, pogotovo ako postoji percepcija da je opasnost od nasilja ili napada povećana.
Zakon ne prepoznaje femicid
Uprkos brojnim inicijativama nevladinog i civilnog sektora, ženskih organizacija, građana i građanki, Krivični zakonik (KZ) Crne Gore još ne zna za femicid. Ne prepoznaju ga, zapravo, većina zemalja zapadnog Balkana, sa izuzetkom Sjeverne Makedonije.
Maja Raičević iz CŽP podsjetila je da je ministar pravde najavio da će radna grupa razmotriti uvođenje femicida u Krivični zakonik, ali koliko ona zna - to nije učinjeno, a novi nacrt krivičnog zakonika je već na javnoj raspravi.
“Mi već sada u KZ imamo krivično djelo - ‘teško ubistvo’, koje se, između ostalog, odnosi i na ubistvo člana porodice kojeg je učinilac prethodno zlostavljao, tako da ga je moguće primijeniti na slučajeve femicida”, kazala je ona.
U Krivičnom zakoniku koji se usvojen u decembru prošle godine, a na kojem je i ona radila kao članica Radne grupe Ministarstva pravde, definicija člana porodice je proširena nas sve intimne partnere, bez obzira da li su ikada živjeli u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, uključujući i životne partnere istog pola, pa se ovaj član može primijeniti mnogo šire nego do sada i obuhvatiti mnogo više slučajeva rodno zasnovanog nasilja.
“Pitanje je primjene da li će se to i desiti”, zaključila je.
Iskustvo Jovane Gligorijević je pokazalo da u Srbiji postoji ogroman otpor u pravosuđu. Ipak, smatra ona, ako se počiniocima femicida svaki put sudi za teško ubistvo, onda je to donekle utješno.
“Problem je što se njima ne sudi uvijek za teško ubistvo, niti tužilac to predlaže, jer neće da se umara dokaznim postupkom koji je složeniji kod teškog ubistva, nego kod ubistva”, poručila je.
Drugi problem je nezainteresovanost, naglašava ona. Kao primjer navodi 2021. godinu u Albaniji, tokom koje je ubijen rekordan broj žena u posljednjih 10 godina. Jednak broj ljudi ubijen je u kriminalnim obračunima, ocijenila je.
“Naredne godine, Vlada Albanije označila je kao prioritet borbu protiv organizovanog kriminala. Na ovom podneblju i dalje vlada predrasuda da je nasilje privatna stvar između muškarca i žene. A sa druge strane, kad pogledamo analize za cio region, više ljudi strada od vatrenog oružja u porodičnom kontekstu, nego u kriminalnim obračunima”, zaključila je Gligorijević.
Bonus video:
