Uz slogan “Đe su naša prava” u Podgorici će 28. septembra, u organizaciji Nevladine organizacije Kvir (Queer) Montenegro, biti održan dvanaesti Montenegro Prajd.
Koordinator Prajda Danijel Kalezić, u razgovoru za “Vijesti”, kaže da slogan održava “puno nezadovoljstvo LGBT zajednice u Crnoj Gori, koja se osjeća zapostavljeno i neadekvatno zaštićeno u pogledu zakonskih prava i društvene nejednakosti”.
Kao najvažnije probleme sa kojima sa zajedica suočava izdvaja to što Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, a čija finalizacija i usvajanje se čeka godinama, još nije usvojen. Kaže da je taj zakon “od vitalnog značaja za ljudska prava, a posebno trans osobe, koje su i dalje prisiljene prolaziti kroz degradirajuće procedure, poput sterilizacije”.
“Osim ovoga, zahtijevamo hitno rješavanje skoro deceniju dugog problema neštašice hormonalne terapije za trans žene, usaglašavanje povezanih zakona sa Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola, kao i adekvatno procesuiranje svih slučajeva nasilja počinjenog nad nama kao krivičnih djela počinjenih iz mržnje - što oni jesu”, kazao je on i dodao da zajednica zahtijeva i punu implementaciju Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ osoba, kao i da MUP “konačno nakon sedam godina ispoštuje zakon i mišljenje ombudsmana i omogući državljanstvo Crne Gore djeci istopolnih roditelja”.
Kako slogan odražava stvarnost kvir zajednice u Crnoj Gori, posebno za žene i marginalizovane grupe unutar zajednice?
Ovogodišnji slogan je znak upozorenja za društvo i političare da nećemo ćutati na to što smo suočeni sa zatišjem i prećutnim pokušajima unazađivanja naših prava, dok istovremeno živimo sa pojačanim nasiljem, a to je ono sa čime smo suočeni u današnjoj Crnoj Gori. Mi glasno pitamo đe su naša prava i zbog čega su zaboravljena i namjerno stavljena po strani. Mi ovo problematizujemo ne samo zbog nas i naših prava, već zbog prava svih ljudi u ovoj zemlji jer ako društvo i država stavljaju po strani prava bilo koje grupe, staviće po strani i prava svih ostalih - u skladu sa potrebama i interesima političara i političkih partija i samo je pitanje kada će i ostali doći na red. Zato nema ćutanja i pozivamo sve ljude u ovoj zemlji da donosioce odluka glasno pitaju i stalno propituju isto - đe su naša prava?
Kakva su vaša iskustva kad je u pitanju položaj lezbejki i trans žena u društvu? U kojoj mjeri su njihova prava i vidljivost unaprijeđeni?
Položaj lezbejki i trans žena i dalje je veoma težak i one su suočene sa stalnim nasiljem kod kuće, u bližoj i široj okolini i u svim sferama društva, te je nejednakost dodatno pojačana po osnvu višestruke diskriminacije. Trans osobe su prisiljene na doslovno prinudnu sterilizaciju kako bi promijenile podatke u ličnim dokumentima, a Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja i dalje čeka na usvajanje, dok je adekvatna hormonalna terapija za trans žene i dalje uglavnom nedostupna, a lezbejke, biseksualne i kvir žene suočene sa negiranjem svojih identiteta i stalnom mizoginijom i nasiljem iz patrijarhata koje ih stalno izlaže psihičkom i fizičkom nasilju.
Kako se vaša zajednica suočava sa pitanjima nasilja i diskriminacije, posebno prema ženama iz kvir zajednice?
Nasilje i diskriminacija prema ženama iz kvir zajednice su rašireni, a slučajevi nasilja često nisu adekvatno procesuirani. Još jedan problem je institucionalni otpor, jer je Crna Gora zemlja patrijarhata i tradicionalističkih rodnih uloga u kojima su žene automatski u lošijem položaju u odnosu na muškarce kada su suočene sa nasiljem i diskriminacijom koje žele procesuirati pred nadležnim institucijama. Naša zajednica se sa ovim problemom suočava na način što pružamo psihocosijalnu, pravnu i vršnjačku podršku žrtvama koje u većini slučajeva nisu ohrabrene da se obrate nikome iz svoje bliže okoline, kao i putem radionica, treninga, savjetovanja i ostalih aktivnosti koje pomažu žrtvama nasilja da imaju adekvatan sistem podrške, razumijevanja i ohrabrenja da se bore i izbore za svoja prava.
Kakvo je vaše iskustvo u odnosu na promjene koje je Ministarstvo zdravlja napravilo u vezi sa liječenjem steriliteta? Kako te promjene utiču na žene u partnerskim odnosima? Iako su napravljeni koraci naprijed, koje prepreke i dalje postoje u pristupu liječenju steriliteta za LGBT zajednicu?
Ove promjene su dobre da su učinjene. Šteta je u odnosu na ovo pitanje već nanesena i bilo je potrebno mišljenje ombudsmana kako bi Ministarstvo zdravlja bilo primorano da otkloni diskriminatorno postupanje u odnosu na ovo. Prethodna diskriminacija je obeshrabrila žene u partnerskim odnosima da koriste ovo pravo, te će biti potrebno vrijeme da se i ranije nisko povjerenje vrati i one ohrabre da koriste ova prava. Nakon otklanjanja diskriminatornog postupanja, važno je da uslijedi proaktivan pristup Ministarstva zdravlja prema njima kako bi se ulilo povjerenje da neće biti dalje diskriminisane kada se odluče da koriste ovo pravo. Dodatno, potrebne su obuke za medicinsko osoblje kako bi se preveniralo bilo koje eventualno diskriminatorsko postupanje.
Kakav je trenutni odnos institucija prema LGBT zajednici? Da li se osjećate podržano kad je u pitanju Vlada i njeni resori?
Odnos institucija prema LGBT zajednici je neujednačen i nažalost trenutno u većini slučajeva ili ignorantski ili diskriminatoran. Iako su određeni pomaci napravljeni, poput promjena u zdravstvenom sektoru i usvajanja Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ osoba, veliki problemi ostaju neriješeni. Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, a mnogi drugi zakoni nisu usklađeni s Zakonom o životnim partnerstvima lica istog pola, dok Ministarstvo unutrašnjih poslova već više od sedam godina diskriminiše LGBTIQ osobe ali i djecu čiji roditelji su istog pola.
Da li je došlo do promjene u medijskom izvještavanju o LGBT pitanjima? Kako to utiče na percepciju javnosti u odnosu na LGBT?
LGBT teme su već par godina marginalizovane u medijima, prvenstveno zbog kompleksne i nestabilne političke situacije u zemlji. Političari generišu ogromnu količinu informacija u svojim međusobnim borbama i skandalima, što stvara informacijski haos u kojem LGBT pitanja teško dobijaju prostor i pažnju koju zaslužuju. Čak i kada se te teme pokrenu, one često ne dođu do šire publike zbog prenatrpanosti političkim prepucavanjima. Ova situacija otežava stvaranje pozitivne i tačne slike o LGBT zajednici, jer mediji nisu u stanju ili nisu zainteresovani da pruže punu podršku i vidljivost ovoj važnoj društvenoj temi.
Kako se situacija u obrazovanju promijenila? Da li se LGBT teme sada bolje integrišu u kurikulume?
Iako postoje inicijative civilnog društva za edukaciju o LGBT pravima, ove teme nažalost nisu formalno integrisane u obrazovni sistem Crne Gore. Škole rijetko obrađuju teme rodnog identiteta ili seksualne orijentacije, što ostavlja veliki edukativni jaz, dok je već nekoliko godina organizacijama civilnog društva skoro pa u potpunosti onemogućeno da implementiraju neformalne edukativne programe u obrazovnim ustanovama. Formalna integracija ovih tema u školske kurikulume bi omogućila mladim ljudima da razviju bolje razumijevanje i empatiju prema LGBT zajednici, ali trenutno nema institucionalne volje da se to ostvari.
Koje konkretne promjene očekujete i želite u narednom periodu? Kako vidite budućnost LGBT prava u Crnoj Gori?
Prva i najvažnija promjena koju očekujemo je hitno usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Ovaj zakon bi bio ključan za trans osobe koje trenutno žive u pravnoj nevidljivosti izložene nehumanom postupanjem države prema njima. Pored toga, potrebno je hitno uskladiti povezane zakone sa Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola, kao i pokrenuti sprovođenje Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ osoba, dok očekujemo da Ministarsvo unutrašnjih poslova hitno omogući državljanstvo Crne Gore djeci istopolnog para koja već sedam godina žive obespravljena a od pravosudnih organa da konačno počnu da nasilje nad nama tretiraju kao ono što ono jeste - zločine počinjene iz mržnje. Od društva očekujemo puno prihvatanje i podršku našim osnovnim ljudskim pravima.
Montenegro Prajd biće održan u sobotu 28. septembra, na Trgu nezavisnosti u Podgorici.
Okupljanje učesnika Prajda počinje u 13 sati, program kreće od 14.30, dok Povorka ponosa startuje u 15 sati. Prajdu će prethoditi Neđelja ponosa, koja će početi 23. septembra i, kako su ranije saopštili iz Kvira, sadržavati niz edukativnih, umjetničkih i zabavnih aktivnosti
Bonus video:
