Bez nekoliko hiljada eura, ali i obećane nevjeste iz Albanije, ostalo je nekoliko muškaraca sa sjevera koji tvrde da su žrtve prevare.
Oni ne žele da im se ime pominje zbog navodne sramote, a isključivi motiv za obraćanje “Vijestima” je, kako tvrde, želja da upozore druge da ne prođu kao oni.
Čovjek iz rožajskog sela, čiji je identitet poznat redakciji, tvrdi da je dao 2.500 eura kako bi se oženio djevojkom iz okoline Skadra, ali da nevjestu nikada nije ni vidio.
"Zato bih upozorio sve koji se odluče na ovaj korak da dobro paze da ne prođu kao ja".
Četiri njegova prijatelja i komšije oženjeni su Albankama.
"Pokazale su se kao dobre žene, majke i domaćice. Naše žene neće na selo, pa sam odlučio da i ja dovedem Albanku. A za to treba 'posrednik', neko ko zna njihove prilike i ko će da garantuje za vas i prevodi. Tako sam došao do čovjeka iz Andrijevice za kojeg su mi rekli da se tim poslom uspješno bavi godinama".
Tvrdi da mu je "posrednik" tražio 3.000 eura koje bi navodno dao nevjestinoj porodici:
"Dao sam mu 2.500 eura jer sam trenutno imao toliko, a ostatak je trebalo da mu dam po obavljenom poslu. Donio mi je fotografije potencijalnih nevjesta. Odabrao sam jednu i krenuli smo u neko selo pored Skadra. Kada smo stigli tamo pokazali su nam potpuno drugu djevojku jer je moja izabranica navodno bila kod rođaka u posjeti. Ona je bila mnogo stara i sa hendikepom pa smo se dogovorili da dođemo opet za dvije sedmice. U međuvremenu mi je 'posrednik' rekao da se porodica predomislila jer sam ih navodno uvrijedio, te da su pare ostale kod njih. Tražio mi je još para kako bi me upoznao sa drugom djevojkom, ali sam izgubio povjerenje u njega“.
Čovjek iz okolina Andrijevice tvrdi da je dao 10.000 eura, ali da se još nije oženio.
"Izvarali su me ljudi. Najmanje osam puta sam putovao do Albanije. Sada mi se čini da je to uhodani lanac prevare u kojem učestvuju i naši ljudi i Albanci. Zarađuju na tuđoj nevolji, bog ih kaznio“.
On je ispričao da je uspio da kući dovede Albanku za koju je platio 3.000 eura.
“Prvo sam išao da se upoznamo, pa da je zaprosim. Takvi su običaji. Čak je i njena familija dolazila da vidi gdje živim. Treći put sam otišao da je dovedem kući. Nakon 17 dana je pobjegla, ne znam kako. Vjerujem da sam i tada bio prevaren jer sam kasnije čuo da postoje agencije u Skadru i da se njima plaća dio novca za djevojke koje se navodno udaju, a poslije pobjegnu“.
Ni narednog puta kaže da nije imao sreće.
"Otišli smo po djevojku. Tražili su mi da ostavim dvije hiljade eura. Kada smo stigli na albansku granicu rekla je kako mora da se vrati da se pozdravi sa ocem i bratom, a da je mi tu čekamo. Noć se spuštala i plašili smo se da nas neko ne napadne pa smo se vratili u Crnu Goru“.
Nakon svega, on kaže da nikome ne bi preporučio da preko nepoznatih ljudi „traga za nevjestom iz Albanije jer je sigurno da će biti prevaren“.
Ćute zbog policije, ali i sramote
Bjelopoljac, navodna žrtva prevaranata, kaže da je razmišljao da se obrati policiji, nakon što je ostao bez 2.000 eura i nevjeste, ali da su ga prijatelji nagovorili da to ne čini:
"Rekli su mi da bih u tom slučaju mogao krivično da odgovaram za trgovinu bijelim robljem. Ko zna kako bi policija protumačila tu priču. Pretpostavljam da ni drugi ne prijavljuju iz istog razloga, ili zato što ih je sramota da se za to čuje".
On tvrdi da je svu ušteđevinu dao sugrađaninu Lj. K.
Priča da su u Skadru uzeli nevjestu, ali da je pobjegla:
"Na povratku smo svratili u jedan restoran u Podgorici da ručamo. Ona je rekla da ide do toaleta i pobjegla je. Lj. K. je navodno tražio, ali je nije bilo nigdje. Shvatio sam da sam nasamaren. LJ. K. mi se više nije javljao na telefon, niti smo ga mogli naći kući. Čuli smo da je još neke sugrađane na isti način prevario".
Bonus video:
