Poklonici ekstremnih sportova tvrde da na području kolašinske opštine postoji sedam kanjona koji atraktivnošću ne zaostaju za kanjonom Nevidio. Svi su još nedovoljno turistički afirmisani, a često je njihova raskoš nepoznata i onima koji decenijama žive u neposrednoj blizini.
“Izvorište Morače, Ibrištica, Bogutovski i Kruševački potok i kanjon Trebješice plijene ljepotom i privlače mnoštvom prepreka”, kaže jedan od kolašinskih kanjoning vodiča Željko Pejović.
U Lijevoj Rijeci je, takođe, nekoliko interesantnih lokacija te vrste, ali prednjači kanjon Nožice.
“Svi koji su tim kanjonom prošli smatraju da ne zaostaje za najčuveniim u Crnoj Gori. Nožice jesu na podgoričkoj teritoriji, ali su vlo blizu Kolašina. Do svih kolašinskih kanjona stižu samo rijetke grupe stranih turista, a njihova afirmacija donijela bi mnogo turizmu”, kaže Pejović za “Vijesti”.
On je, sa svojim sugrađaninom i “kolegom” po naklonosti ekstremnim sportovima, Jankom Šćepanovićem prošao u dva navrata Kruševački potok. Tvrdi da tim dijelom kolašinske opštine do sada nije prošlo više od petnaestak ljudi.
Taj kanjon, kaže on, ima različitu priču od svih ostalih u Crnoj Gori. Pristupa mu se, takođe, drugačije - isključivo sa željezničke pruge Kolašin - Podgorica. Iz voza se silazi na istoimenu stanicu, koja je u galeriji. Kanjon ima petnaestak abzajla, pa je prolazak kroz njega kombinacija pješačenja i spuštanja niz vertikalne litice. Zbog toga, zahtijeva i drugačiju opremu. Poslije svega, objašnjava Pejović, dočeka Morača, preko koje se mora plivajući ili slijedi prebacivanje “zip lajnom” preko rijeke”
“Ljepotom svakako prednjači Bobutovski potok. Obiluje vertikalama, a dio koji ostavlja bez daha je ogromna galerija. Tu se obje strane kanjona skoro spajaju. Izvorište rijeke Morače takođe fascinira. Nažalost, ta prirodna atrakcija, sa raskošnim biljnim i životinjskim svijetom, sada je ugrožena planiranom izgradnjom hidrocentrale. Kanjon rijeke Ibrištice je izuzetno interesantan, bez obzira što je njegova dužina svega oko dva kilometra. Međutim, ti kilometri se prolaze satima”.
Prednost kolašinskih kanjona, smatra Pejović, je što se do ulaza u njih lako dolazi autom. Zadovoljavaju prohtjeve, tvrdi on, i zahtjevnijih poklonika kanjoninga. Među ljubiteljima tog sporta u svijetu uobičajena je podjela na kanjone bez vode i one sa vodom. U kolašinskom kraju ima i jednih i drugih, a prednjače oni gdje je i voda jedna od prepreka.
A prepereke su brojne, počev od velikih vodopada, previše jakih struja, velikih gromada stijena koje su pale i prepriječile put, stabala koja su zatvorila kanjon, vrtloga…
“Izazovi su najzanimljiviji dio kanjoninga. To je sport koji, iako manje fizički zahtjevan kao alpinizam, traži stalnu mentalnu angažovanost, koncentraciju i rješavanje problema. To je takođe i timski rad, tako za prolazak kroz kanjon uvijek treba imati dobro obučenog partnera”, priča Kolašinac, koji je i član Gorske službe spasavanja i planinski vodič.
Kanjoning sa kontrolisanim rizikom
Željko Pejović kaže da je kanjoning najjednostavnije objasniti kao kombinaciju alpinizma i savladavanja prepreka.
To je, kako je naveo, vrsta takozvanih autdoor sportova, koja sa sobom nosi određenu količinu “kontrolisanog rizika”.
“Kanjoning je sport koji nosi povećanu opasnost od povreda, ali riječ je o kontrolisanom riziku.
Kao kad se prolazi opasnom dionicom puta vozilom, kad su uslovi loši, ali kad istovremeno imaš dovoljno iskustva i sposobnost da procijeniš opasnost, pa svedeš rizik na minimum.
Skoro 90 odsto ljudi koje sam vodio u kanjon prvi put su to radili. Svi su bezbjedno i uspješno savladali izazove.
Bitno je i treba da im bude jasno da bez vodiča ne mogu i ne smiju”, kaže Željko Pejović.
Međureč kod Bara je fascinantan
Pejović je, kako kaže, opčinjen i kanjonom Međureč na području barske opštine. Nastojeći da turistički afirmiše i taj prirodni dragulj, dobio je i nagradu na konkursu “Sva čuda Crne Gore”.
,,Svi koji su prošli tim kanjonom, fascinirani su. Takav sam osjećaj i ja imao. On nikad ne presušuje i karakteriše ga ta prva vertikala, odnosno prvo spuštanje visine 30 metara, niz lijepih bazena i skokova. Mnogo sam ga popularizovao i jedan je od kanjona koji su mi omiljeni”.
Malo zainteresovanih, nema licenciranih vodiča
U Crnoj Gori je malo ljudi zainteresovano za kanjoning. Još nema licenciranih vodiča, nema asocijacije, ali ni utvrđenih standarda, pa se sve, kaže Pejović, svodi na pojedinačne inicijative. Veliki problem je i oprema, koja se teško nalazi i kod nas i u regionu. Pejović smatra da smo, kao nacija, neskloni “odlasku u prirodu”, dok je u razvijenom svijetu to trend.
,,Stranci su uvijek oduševljeni našim kanjonima, ali domaći turisti su razmaženi i nemaju kulturu boravka u prirodi. Raduje što primjećujem da se to polako mijenja kod mladih ljudi. Razumijevajući standard u našoj državi, ali želeći da probudimo njihovu ljubav prema prirodi, grupama iz Crne Gore usluge vodiča su znatno jeftinije”.
Bonus video:
