Zemlje zapadnog Balkana počele su da ulažu u vjetroelektrane, ali i dalje dominiraju investicije u termoelektrane na ugalj, pokazuje analiza međunarodne organizacije CEE Bankwatch Network. Vlade u regionu, kako se navodi, planiraju gradnju novih TE na ugalj ukupne snage 2800 MW, dok će izgraditi vjetroelektrane ukupne snage svega 1166 MW.
“Izgradnja novih TE koštaće najmanje 4,5 milijardi eura, ne računajući troškove proširenja rudnika i odlagališta šljake i pepela, troškove finansiranja i u nekim slučajevima raseljavanja stanovništva. Sa druge strane, planiraju vjetroelektrane čija se cijena procjenjuje na 1,89 milijardi eura”, navodi se u analizi.
Podsjećaju da Crna Gora namjerava da izgradi drugi blok Termoelektrane Pljevlja (254 MW), a češka Škoda Praha je izabrana kao preferencijalni ponuđač.
“Međutim, sporazum i dalje nije potpisan sa Elektroprivredom Crne Gore (EPCG) zbog neslaganja oko finansiranja”, navodi se u analizi i podsjeća na neslaganje Vladinog partnera u EPCG, italijansku kompaniju A2A.
Italijani, kako se dodaje, traže način da se ograde od projektnih rizika, dok potencijalni finansijer, Češka eksportna banka, zahtijeva da EPCG da garanciju za predloženi kredit.
“Drugi otežavajući faktor je i to što Vlada Crne Gore nije sprovela valjanu tendersku proceduru, već je pozvala kompanije iz odabranih zemalja da daju svoje ponude za izgradnju termoelektrane. Da bi proces bio u skladu sa zakonodavstvom Crne Gore, Vlada će morati da potpiše bilateralni sporazum sa vladom države iz koje dolazi odabrana kompanija - Češka. Ovaj ugovor mora odobriti Evropska komisija, što nije urađeno u vrijeme pisanja ovog izvještaja, budući da je EK i dalje čekala dodatne informacije od Vlade Crne Gore”, rekli su iz CEE Bankwatch.
Dodaju da su ovo samo neki u nizu problema koji su povezani sa ovim projektom, poput nedostatka isplativih rezervi uglja. Izdavanje dozvole za projekt je u ranoj fazi, Studija uticaja na životnu sredinu i dalje nije sprovedena.
Iz CEE Bankwatch navode da se planovi vlada regiona o izgradnji novih termoelektrana kose sa ciljevima Pariskog sporazuma za ograničavanje rasta globalne temperature. Takođe su sušta suprotnost sa trenutnom situacijom u EU, gdje većina zemalja odustaje od izgradnje novih termoelektrana na ugalj, dok je sedam potpuno nezavisno od uglja.
Podsjeća se da su vjetroelektrane činile najveći dio novoizgrađenih energetskih postrojenja u EU 2015. godine (12,8 GW).
“Vjetroelektrane sada mogu da proizvedu 315 TWh električne energije i time pokriju 11,4 odsto potreba EU u godini sa normalnim uslovima”, smatraju u CEE Bankwatch.
Zvanični planovi Crne Gore predviđaju instalaciju vjetroelektrana ukupne snage 150 MW do kraja 2020. godine.
“Možura i Krnovo se čine kao jedini projekti koji će biti završeni do tada”, navodi se u analizi.
Dodaje se da zemlje zapadnog Balkana imaju visok solarni potencijal, ali se u solarnu energiju ulaže čak i manje nego u vjetar, sa raštrkanim investicijama koje je teže pratiti.
Korišćenje hidroenergije je već široko rasprostranjeno u regiji sa planovima za stotine, ili čak i hiljade novih postrojenja, od kojih su mnoga u zaštićenim područjima.
“Budući da su hidroelektrane već prisutne u regiji, iznos novih investicija ne govori mnogo o stopi prilagođavanja energetskih sektora. Takođe, hidroelektrane neće mnogo pomoći stabilnosti snabdijevanja električnom energijom u zemljama koje su već pretjerano zavisne od njih, posebno Albanija, ali i Crna Gora i Hrvatska, budući da je regija u velikom riziku od posljedica klimatskih promjena”, upozoravaju iz CEE Bankwatch.
Biomasa, kako dodaju, takođe može dati koristan doprinos pod uslovom da je lokalno i održivo proizvedena, kao i biogas, međutim od ovih izvora se ne može očekivati da će činiti veliki udio u proizvodnji struje u narednim godinama.
Nadležni predstavljaju lažni izbor između uglja i uvoza energije
Iz CEE Bankwatch navode da uprkos tvrdoglavom insistiranju vlada u regionu na korišćenju uglja, bilo bi veoma pogrešno pretpostaviti da je uglju suđeno da bude pobjednik. U posljednjih par godina nekoliko projekata je otkazano, poput onog za TE Kolubara B u Srbiji, a brojni drugi planovi imaju ozbiljne probleme. Cijena vjetroelektrana i solarnih panela ubrzano pada dok sve stroži ekološki standardi znače da će nove termoelektrane početi da plaćaju stvarne troškove. Nakon pristupanja EU, zemlje regiona moraće plaćati svoje emisije CO2. “Nije jasno da li su nadležni u regiji ovo u potpunosti shvatili, budući da su često skloni predstavljanju lažnog izbora između uglja i uvoza energije. Ako su vlade u regiji zaista predane korišćenju domaćih izvora energije, onda to mogu pokazati intenziviranjem napora u uštedi energije i iskorišćavanju energije sunca i vjetra”, zaključeno je u analizi.
Bonus video:
