Za uspješnu prodaju Instituta „Simo Milošević" neophodan je javni tenderski postupak, ocijenili su predstavnici opozicije u skupštinskoj Komisiji za praćenje i kontrolu postupka privatizacije, dok menadžment smatra da je kompaniji potreban strateški partner koji će uložiti u nju.
Predsjednik Komisije i poslanik Demokratskog fronta (DF), Janko Vučinić, kazao je da je Savjet za privatizaciju proglasio tajnim dokumentaciju za 13 preduzeća, između ostalog i za Institut, jer bi ta dokumentacija, da je javna, bila na štetu interesa i bezbjednosti Crne Gore.
"A upravo to što je dokumentacija tajna ide protiv interesa države", ocijenio je Vučinić na sjednici Komisije.
Za kupovinu 56,48 odsto akcija Instituta „Simo Milošević“ ponudu je dostavio konzorcijum International Welness Group (IWG) iz Londona. IWG je jedini ponuđač na četvrtom tenderu, koji za većinski udio nudi 10,03 miliona.
Vučinić je kazao da nije čuo riječi hvale za IWG, već stavove da IWG nije kompanija dostojna privatizaciji Instituta i da nije kredibilna.
On je podsjetio da su odbornici hercegnovske Skupštine predložili nedavno Vladi da obustavi dalji postupak privatizacije Instituta "Simo Milošević", poništi tenderski postupak i razmotri druge načine unaprijeđenja uslova rada te kompanije.
"Postojale su i neke špekulacije da iza IWG stoji Bogoljub Karić, kontroverzni biznismen za kojim je raspisana potjernica“, rekao je Vučinić.
Predstavnik Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Ines Mrdović, ocijenila je da je državni paket akcija krajnje potcijenjen i da je to poklanjanje vrijedne državne imovine.
"Govorimo o preko 200 hiljada kvadrata zemljišta na samoj obali mora i 86 hiljada kvadrata hotelskih objekata. Realna tržišna procjena kompanije treba da bude ključni parametar za pokretanje tenderske procedure, što je trebalo da uradi Savjet za privatizaciju”, precizirala je Mrdović.
Vlada je, kako je rekla, tender zasnovala na zastarjelim podacima, odnosno na procjeni vrijednosti kompanije iz 1995. godine.
"Revizioni izvještaj za 2013. godinu pokazuje da zemljište vrijedi 24 miliona eura, a građevinski objekti 40 miliona eura. Kvadrat zemljišta bi iznosio 120 eura, a objekta 465 eura”, navela je Mrdović.
Takođe, kako je dodala, zbog tajnosti podataka čini se da se i taj posao želi ugovoriti “iza zatvorenih vrata”.
"Ne znamo detalje investicionog programa, raskidne uslove, iznos bankarskih garancija, ni porijeklo novca investitora. Treba obustaviti ovu privatizaciju, utvrditi stvarnu tržišnu vrijednost kompanije pa tek onda ući u tendersku proceduru i učiniti javnim tenderski postupak”, ocijenila je Mrdović.
Izvršni direktor Instituta, Zoran Bošnjak, kazao je da je to najznačajnija državna firma u Crnoj Gori koja ima veliki kolektiv sa trenutno zaposlenih 784 radnika.
"Nama je obaveza i cilj da zarade budu redovne i da se održi poslovanje kompanije, što smo i uspjeli”, rekao je Bošnjak.
On je podsjetio da Institut posluje 66 godina i da mu je neophodan strateški partner koji će uložiti u objekte i opremu.
"Ne želim da se bavim je li ovo dobar postupak ili nije, ja nijesam kompetentan da to kažem, ali se oprema i objekti moraju obnoviti. Najveći kapital Instituta su njegovi zaposleni, visokoobrazovani ljudi zbog kojih se pacijenti opet vraćaju”, rekao je Bošnjak.
Nezavisni poslanik, Obrad Gojković pitao je kada menadžment ne može da bude kompetentan, kako poslanici to mogu da riješe.
"Tražili smo da se uvede moratorijum od pet godina i da država preuzme upravljanje. Međutim, ovdje se radi o sukobu političkih elita Demokratske partije socijalista (DPS) i Izbora, tu nema interesa Instituta”, ocijenio je Gojković.
On je kazao da je Skupština Opštine Herceg Novi kupila 51 metar kvadratni zemljišta preko puta Instituta po cijeni od 210 eura, a svoje prodaje za 120 eura.
"Tvrdim da je realna cijena 400 do 500 eura po kvadratu i Institut vrijedi 200 miliona eura", dodao je Gojković.
Predsjednik Tenderske komisije za privatizaciju, Branko Vujović, kazao da je najmanja cijena deset miliona eura, najmanja investicija u opremu pet miliona, u rekonstrukciju i adaptaciju 20 miliona i ponuđač mora ispoštovati važnost postojećeg kolektivnog ugorova najmanje tri godine.
“IWG grupa sastavljena je od pet kompanija, koja je ispunila sve uslove. Ponuđač je ispunio uslov da ima sklopljen ugovor o upravljanju sa renomiranom kompanijom koja ima ekspertizu i upravlja najmanje jednim centrom za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju. Ponuđač je ispunio uslov da je u toku posljednje tri poslovne godine ostvario ukupan prihod od najmanje 100 miliona eura”, rekao je Vujović.
Ugovorom je, kako je objasnio, predviđeno da za vrijeme trajanja investicionog programa kupac ne može bez prethodne saglasnosti prodavaca prodati, otuđiti, ustanoviti teret ili na bilo koji drugi način raspolagati dijelom ili imovinom kompanije u cjelini, donijeti odluku ili bilo koji drugi akt i uraditi nešto što vodi statusnoj promjeni kompanije.
On je rekao da nema nikakve informacije u vezi sa Karićem, kao i da je i Vučinić rekao da su u pitanju špekulacije.
Predsjednik Sindikalne organizacije Instituta, Vuko Šabović, kazao je da je sindikalna organizacija pokušala da se uključi u čitav tok, ali nijesu bili uključeni u pregovore, već dobijali informacije post festum.
Veljko Vasiljević iz DF-a rekao je Šaboviću da nije čudo što nijesu imali svog zastupnika sindikata u privatizaciji.
“Niđe Crna Gora nije imala zastupnike radnika u privatizacijama i zato smo došli tu đe smo. Među predstavnicima sindikata ima najviše doušnika i žbira, niko od njih nije radio u interesu radnika, pa neka me tuže”, rekao je Vasiljević.
On je kazao da procjena vrijednosti iz 2007. godine iznosi 59 miliona eura, a sada je to deset miliona eura.
“Kao građevinski inženjer tvrdim da se 86 hiljada kvadrata za 170 miliona eura može izgraditi i opremiti po najsavremenijim standardima tipa Abu Dabija. U šta će taj da uloži osim ako ne u izgradnju objekata za prodaju na račun kvaliteta prostora”, pitao je Vasiljević.
Prema njegovim riječima, 150 miliona bi koštalo da se izgradi novi institut.
Poslanik DPS-s, Branko Čavor smatra da je odgovornost na onome ko donosi odluke, odnosno Tenderskoj komisiji i Savjetu za privatizaciju.
“Uvijek postoje sumnje, to je dio našeg mentaliteta. Ali, sumnje znaju da budu i kočnica. Zajednička ocjena je da Institutu treba strateški partner i da su toj kompaniji neophodna ulaganja, koja očito nijesu mala”, naveo je Čavor.
Vujović je rekao da kada je riječ o cijeni, ne može da ospori da cijena kvadrata nije 120 ili 200 eura ili više, ali ne prodaje se zemljište nego akcije preduzeća.
Bošnjak smatra daje neophodna dobra privatizacija, a to sve više liči na političke igre.
“Nije nadležnost menadžmenta da utvrđuje ko je kakav ponuđač. Ne znam ima li DPS ili Izbor interes u toj privatizaciji, meni za ovim stolom nije politika preokupacija”, dodao je Bošnjak.
Vučinić je predložio da Savjet za privatizaciju u najkraćem roku dostavi dokumentaciju koja ne bi bila povjerljiva i da se uskoro nastavi sjednica kako bi konkretizovali zaključke.
Bonus video:
