Krivičnim zakonodavstvom je u ovom trenutku dovoljno pokrivena materija zaštite od krivičnih djela protiv prava iz rada, pri čemu treba koristiti mehanizme koji su već uspostavljeni, ocijenjeno je iz Unije poslodavaca (UPCG).
Kaznenim odredbama Zakona o radu, kako su rekli iz Unije, za poslodavca su prepoznate novčane kazne za povrede prava koja se stiču na radu i povodom rada, a koje se kreću čak do 20 hiljada eura.
„To se odnosi i na slučaj izostale zarade zaposlenom kako je to precizirano - ako poslodavac ne isplati zaradu zaposlenom najmanje jednom mjesečno i ne uruči mu obračun zarade, što predstavlja povredu člana 84 Zakona o radu“, saopštili su iz UPCG agenciji Mina-business odgovarajući na pitanje da li je opravdana inicijativa da se pooštri kaznena politika za poslodavce.
Predlogom dopuna Krivičnog zakonika, o kojem su poslanici ove sedmice raspravljali u Skupštini, predviđeno je pooštravanje kaznene politike za poslodavce koji ne isplaćuju zarade radnicima.
U Uniji smatraju da ne treba zanemariti mehanizme normirane Zakonom o inspekcijskom nadzoru ili Zakonom o inspekciji rada, gdje inspektor rada, u zavisnosti od procjene konkretne situacije, ima mogućnosti da pravno otkloni one povrede propisa koji trenutno uspostavljaju narušeni balans odnosa na relaciji zaposleni-poslodavac.
„Intervencija inspektora ne spriječava nezadovoljnu stranu da nastavi problem i podigne i na nivo moguće krivične odgovornosti nekog od aktera“, dodali su iz UPCG.
Krivični zakonik Crne Gore u glavi 20 posebno je inkriminisao deset krivičnih djela protiv prava iz rada, a pored ostalih i krivično djelo povrede prava iz rada - član 224, u kojem se navodi da ko se svjesno ne pridržava zakona ili drugih propisa, kolektivnih ugovora i drugih opštih akata o pravima iz rada i o posebnoj zaštiti na radu omladine, žena i osoba sa invaliditetom i time drugom uskrati ili ograniči pravo koje mu pripada, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.
„Krivično djelo iz člana 224 potvrđuje mogućnost da poslodavac koji se svjesno ne pridržava zakona i time uskrati ili ograniči pravo, uključujući i pravo na isplatu zarade i drugih primanja, pada u rizik provođenja postupka krivične odgovornosti, čiji rezultat može biti izricanje novčane kazne ili zatvora do dvije godine“, objasnili su iz Unije.
Krivično sudska praksa u Crnoj Gori, kada je u pitanju broj osuda za krivična djel&'1072; iz čl. 224 može biti pouzdan indikator društvene opasnosti odnosnih krivičnih djela u Crnoj Gori.
“Ovom prilikom, UPCG se nije upuštala u pravnotehničke elemente novopredloženog člana 224a poslanika koji su podnijeli inicijativu za dopunu KZ-a”, precizirali su iz Unije.
U UPCG su naveli da je, van institucionalnog konteksta, veoma teško upuštati se u bilo kakvu raspravu kojom se procjenjuje nivo i daje ocjena za eventualna postupanja koja spadaju u domen ugrožavanja radnih prava zaposlenih. Zato se predstavnici UPCG ograđuju od bilo kakvih nagađanja takve vrste i podsjećaju da, umjesto toga, treba koristiti mehanizme koji su već uspostavljeni.
„O svim mogućim nepravilnostima i nepoštovanju zakona od poslodavaca treba obavijestiti nadležnu inspekciju. Kao relevantne adrese, UPCG upućuje na Inpekciju rada, Agenciju za mirno rješavanje sporova i nadležni sud. Obaveza inspekcije i navedenih institucija je da sankcionišu svako ponašanje poslodavca, odnosno preduzetnika kojim se krše zakonom propisane obaveze“, kazali su iz UPCG.
Stav Unije je da su zaposleni najveća vrijednost i najznačajniji resurs svakog preduzeća, što znači da produktivnost, kao svojevrsna potvrda ekonomske i finansijske održivosti preduzeća, nikako ne može biti ostvarena na osnovama nepoštovanja prava radnika, već upravo suprotno.
„S druge strane, crnogorska ekonomija se nalazi u veoma teškoj situaciji koju karakterišu pad privrednih aktivnosti, niska produktivnost, nelikvidnost i problemi u dužničko-povjerilačkim odnosima, kreditna prezaduženost i blokada računa značajnog broja preduzeća. To ugrožava redovno poslovanje preduzeća i njihovu ukupnu održivost“, rekli su iz Unije.
U UPCG smatraju da je jasno da se u takvom ambijentu ne može govoriti o klimi koja je pogodna za nova ulaganja i proširenje poslovanja, odnosno za otvaranje novih preduzeća, očuvanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta.
“Nijesu privrednici ti koji su zaduženi za stvaranje povoljnog poslovnog ambijenta, već je to obaveza Vlade, nadležnih organa i institucija kao kreatora politika i donosioca odluka”, kazali su iz Unije.
U cilju rasterećenja privrede i stvaranja uslova za njen dalji razvoj i zapošljavanje, UPCG smatra da treba intenzivirati aktivnosti na eliminaciji ključnih barijera koje su identifikovane i u strateškom dokumentu UPCG „5 ubica biznisa“, u koje spadaju neadekvatan regulatorni okvir, otežan pristup finansijskim sredstvima, velika zastupljenost sive ekonomije, kao i postojanje korupcije u svim oblastima važnim za poslovanje preduzeća.
Bonus video:
